Šaula, kojega sam godinama uspješno opsjedao, nije bilo teško nagovoriti da izvrši samoubojstvo. Ispunio sam ga tolikim osjećajem beznađa da mu je moja konačna sugestija izgledala kao jedino pravo rješenje.

David je došao na prijestolje. Bilo je gotovo nemoguće toga čovjeka odvojiti od Stvoritelja. Imao je sve osobine koje su neophodne da se Stvoriteljeva sila poveže s čovječjom. Ali on je ipak samo čovjek, mora doći trenutak neopreznosti i u njegovom životu. A nitko nije toliko strpljiv i uporan poput mene. Vrijeme je prolazilo. I prilika se ukazala. Bat Šeba je bila izrazito lijepa.

Šetajući se, David ju je ugledao kako se kupa. Poznavajući ga pretpostavljao sam da će se zbog vjernosti Stvoritelju, kada ugleda tuđu obnaženu ženu kako se kupa, okrenuti i otići. Ipak, bio sam uz njega. Dogodilo se ono što sam najmanje očekivao – on je zastao, i kriomice je promatrao. Ja ne propuštam prilike. Ni jednu. Taj kratki trenutak njegove odvojenosti od Stvoritelja iskoristio sam da mu um ispunim strašću, da mu tijelo ispunim požudom da mu razum pomutim do te mjere da učini neko zlo i da konačno i on bude odbačen od Stvoritelja.

Nije mi se više imao snage oduprijeti. Učinio je to. Doveo je Bat Šebu k sebi iako je bila žena jednog od njegovih najvećih i najpouzdanijih ratnika. Um sam mu toliko zamutio da mu više ništa nije bilo važno. Niti Stvoritelj, niti njezin muž Urija Hetit, niti posljedice koje će zbog toga imati – ništa – osim njezinog predivnog tijela. Mislio je da će to samo ostati na tome, ali sam ja imao za njega još nekoliko iznenađenja. Bat Šeba je ostala trudna. On je brže–bolje pozvao njezinog muža kako bi sada ovaj spavao sa svojom ženom i kako bi se rođeno dijete moglo podvaliti njemu. Ali ovaj junak je bio toliko privržen Stvoritelju da je zbog solidarnosti sa svojim vojnicima odlučio ne ići svojoj kući, već prenoćiti s vojnicima. Uvjerio sam Davida kako nema niti jedne druge mogućnosti osim da likvidira njezinog muža. Da njegova gnusoba bude veća sugerirao sam mu da njegovu smrtnu presudu pošalje po njemu samom. Kada je moja pobjeda bila potpuna, nije bilo teško uvjeriti Davida da je sve dobro prošlo i da je učinio što je morao. Ipak je on kralj. Ipak on ima vlast nad svime.

Ali Stvoritelj nije tako mislio. Preko proroka Natana ukorio je Davida. Kao i Šaulu, i Davidu sam sugerirao da je nevin, da kao kralj ima pravo to raditi, ali Stvoriteljeve riječi su ga slomile. Umjesto da se počne opravdavati i tako ode od Stvoritelja, David se počeo silno kajati za ono što je učinio. Mislio sam, kada Stvoritelj ni Šaulu nije oprostio onu sitnicu, kako će Davidu oprostiti ovu gnusobu? Ali David nije prestajao vapiti za oproštenjem. Cijeli svoj život je promijenio. I Stvoritelj ga je primio natrag i oprostio mu. Bio sam izvan sebe od bijesa. Zbog toga sam odlučio Davidu zagorčati život. Ostatak njegovog života protekao je u silnoj frustraciji. Bio je kralj, ali ga zbog onoga što je učinio nitko nije poštovao. Niti njegovi sinovi, niti njegove vojskovođe, niti njegov narod, niti njegovi svećenici. Otud izdaje, otud pobune, otud ponovno izbjeglištvo.

Ipak, unatoč bijedi kojoj sam ga izložio, Stvoritelj mu je ukazao čast da pribavlja potreban materijal za gradnju hrama. Nisam bio sretan što čujem takvo što. Imajući takav hram pred sobom, Izraelci bi bili u boljoj prilici razmišljati o smislu svega što bi tu vidjeli i radili, a time sam ja imao manje izgleda da ih zadobijem za sebe. No, imao sam ja plan i za ovakvu situaciju.