Ljudski život je jednom riječju – prilika. Prilika za čovjeka da se vrati u stanje u kojem je ljudski rod nekada davno bio kada je izašao iz Stvoriteljevih ruku. Prilika za Stvoritelja da čovjeku otkrije svoj plan za čovjekovo spasenje i da ga svojim utjecajem dovede natrag k sebi. I dvostruka prilika za mene; prva, da čovjeku za vrijeme njegovog života nanesem patnju, bol, nepravdu i nesreću svake vrste, i druga, da ga odvojivši od Stvoritelja upropastim za vječnost.

Stvoritelj se zbog svoje pravednosti ne smije miješati kako bi me spriječio u tome, jer mora zbog stanovnika cijelog svemira dozvoliti da se u potpunosti pokaže kuda vodi neposlušnost i koje su posljedice neposlušnosti Njemu. On stoga može samo dati život, pružiti svjedočanstvo o sebi i onome što je za čovjeka ispravno i čekati da čovjek sam odluči što će izabrati. Ograničen je nečim tako dosadnim poput pravednosti. Jedino ako se čovjek svojevoljno odluči stati na Njegovu stranu, On ga ima ovlasti osposobiti da živi po Njegovim načelima, dati mu svoju silu da se odupre meni, učiti ga otkrivajući mu se preko prirode i Njegove Riječi. Sve je to presporo i predosadno. Zbog toga sam ja bez prave konkurencije budući da nisam ograničen takvim uvjetima.

Moj utjecaj je sličan. I naravno suprotan. Budući da je On osmislio sva životna načela za čovjeka i sva ostala bića, sva ta životna načela ja sam promijenio. Dok su Stvoriteljeva osmišljena kako da čovjeka palog u grijeh i osuđenog na život na ovoj Zemlji, učine ipak sretnim i zadovoljnim, moja načela su osmišljena kako bi meni priuštila najveće moguće zadovoljstvo. Ljudsku patnju. Hranim se ljudskom patnjom. Ona je za mene jedini izvor radosti. Tvoj gnjev meni pričinjava zadovoljstvo, tvoja nesreća je izvor moje sreće, tvoja bol je izvor moga užitka. Tvoj strah i užas moja su hrana. A sve je to udvostručeno time što istovremeno dok ti patiš, pati i sam Stvoritelj.

Tijekom tisuća godina razvio sam najrazličitije navike i načela kako bi ljudski rod patio na svim područjima života.

I ti patiš. Misliš da je to jedan normalan način života. Da tako mora biti. Da ne postoji drugi izlaz.

Misliš da je normalno to što se razbolijevaš, da je normalno što imaš grozan brak, da je normalno što si postao sebičan i nedruštven, da je normalno što postoji tolika nepravda, što postoji toliko gladnih, što postoje ozonske rupe, što se vjenčavaju pripadnici istog spola...?

Nije normalno; ako ćemo to mjeriti Stvoriteljevim mjerilima, naravno. Činjenica što je to danas uobičajeno govori samo o mom savršenom djelovanju. Postigao sam to da ljudi pojam "normalno" definiraju "onim što čini većina".

Oduzevši ljudima osnovno mjerilo normalnosti, Stvoriteljevu Riječ, mom postavljanju novih mjerila nema granica. Uskoro ćeš shvatiti koliko si i ti podlegao mjerilima koja sam JA postavio. Uskoro ćeš vidjeti kako im se nemaš snage ni volje oduprijeti. Svaki dio tvog života je ispunjen nečim što sam JA osmislio kako bih te upropastio. Kako bih te naveo da patiš. Da budeš nesretan. Da zaboraviš na Stvoritelja i ono što On od tebe želi.

Sjećaš li se riječi sa samog uvoda knjige? Univerzalnost! To je riječ koja će od sada za tebe imati sasvim novo značenje. Kada je god vidiš ili čuješ, sjetit ćeš se MENE. Sjetit ćeš se kako je moj trag prisutan gdje god se okreneš. Shvatit ćeš da je jedini način da se odupreš mom utjecaju taj da spoznaš pravu istinu. Onu koju je Stvoritelj otkrio u svojoj Riječi. No, u tvom slučaju će to ostati samo na namjeri. Nećeš to učiniti. Nećeš uzeti Stvoriteljevu Riječ. Ne želiš ništa mijenjati jer bi, zahvaljujući mojim mjerilima po kojima živiš, promjena morala biti drastična. Susret sa Stvoriteljem u Njegovoj Riječi bi za tebe bio, iako spasonosan, ispočetka vrlo traumatičan.

Drugim riječima ti svoju priliku da se vratiš Stvoritelju nećeš iskoristiti. A ja svoje dvije hoću. Patit ćeš i dalje, i propast ćeš za vječnost.