Pretpotopni svijet brzo je napredovao. Polagao sam pravo na stanovnike Zemlje. Bili smo na istoj strani. S tom razlikom što ja više nisam mogao natrag. Zahvaljujući obredima žrtvovanja dobivao sam sve bolju predodžbu onoga što Stvoritelj namjerava učiniti. Planirao je otkupiti ljude svojom smrću iako još nisam znao kako to namjerava učiniti. Abel više nije postojao. Štoviše već je odavno istrunuo. Njega Stvoritelj nije otkupio iako Mu je bio vjeran.

Sjetio sam se da bih još više mogao izvrnuti obred žrtvovanja. Sugerirao sam ljudima da, što je žrtva veća, Stvoritelj će biti milostiviji. Može li biti veće žrtve od ljudske? Dječje? Tako sam uspio zadobiti i velik dio onih koji nisu otvoreno stali na moju stranu. Samo neka oni vrše obrede, ali ne onako kako je Stvoritelj rekao, već kako sam ih ja nadahnuo. Cilj je bio da oni, iako u uvjerenju da ispravno postupaju, iako u uvjerenju da služe Stvoritelju, rade nešto što će Njemu biti odvratno.

Nadalje, shvativši da čovjek može umrijeti i prije nego ga stignu posljedice odvajanja od drveta života i umre "prirodno", počeo sam poticati i nadahnjivati ljude da svoje protivnike fizički uklanjaju – ubojstvima. Bio sam uvjeren da je morala postojati točka kada će Stvoritelj dići ruke od ovog planeta. Uvidio sam da ljude najviše zadovoljavaju tri stvari. Moć, požuda i apetit. Potaknuo sam čovjeka da si kao prioritet postavi vlastito zadovoljstvo. Da bi ostvario ta zadovoljstva, on je bio spreman na sve. Iskoristivši veliku ljudsku inteligenciju i veliki potencijal u okvirima njihove ograničenosti, gotovo cijeli planet je bio pod mojom upravom. Njihova velika inteligencija mi je išla u prilog jer je utoliko bilo lakše uzdići samopouzdanje i ponos. Tada sam postavio temelje svojoj vladavini nad ljudskim rodom. Proučivši sve ljudske slabosti ljudi mi se nisu imali snage oduprijeti, tim više jer su za sve ono što su radili bili u uvjerenju da je plod njihovog odlučivanja. Budući da im je to pričinjavalo zadovoljstvo, nisu previše razmišljali o dubljim vrijednostima života. Odvojivši ih od Stvoritelja, bili su potpuno u mojoj vlasti. Izvrnuo sam smisao žrtvovanja, poticao sam ih na nasilje, poticao sam im neobuzdanu požudu, izopačio apetit... Da sam ja bio na Stvoriteljevom mjestu ja bih odavno digao ruke od njih.

Samo šačica ljudi predvođena Noom, bila je na Stvoriteljevoj strani. Stvoritelj u ovoj borbi nije imao nikakvih izgleda. Od milijardi i milijardi ljudi koji su tada živjeli, On je samo njih osam imao na svojoj strani.

Stvoritelj se kajao što je stvorio čovjeka. Od svega onoga što mu je želio pružiti, čovjek je pod mojim utjecajem uspio odabrati samo kratkotrajna i prolazna zadovoljstva ovog malenog i gotovo beznačajnog svijeta. Razumijem Njegovo razočaranje. Ali sam si je kriv što mi se suprotstavio. Mogao je ovaj planet prepustiti meni i dati mi priliku da dokažem da bi to kraljevstvo koje bih ja uspostavio bilo slavnije od Njegovog. Ovako, neću ga imati ja, ali ga neće imati niti On. Što je više pokazivao naklonost prema ljudskom rodu, to mi je ljudski rod postajao sve mrskiji, tako da sam mogao radeći jedan posao obavljati dva. Nanositi nesreću i bol čovjeku čime sam to isto činio i Stvoritelju.

Govorio je Noi o sveopćem potopu. Nisam znao kako, ali znao sam da to može učiniti. Ljude koje je Noa opominjao nadahnuo sam da iznose znanstvene dokaze protiv njegove tvrdnje kako bi ga ismijali. Pa do tada nikada nije ni bilo kiše – kako onda može biti potop? Kako bi se nešto takvo moglo desiti u jednom doslovno, savršenom sustavu? I tako smo 120 godina ismijavali Nou i one koji su s njim gradili arku. On je bio od onih koji se nisu razdvajali od Stvoritelja, tako da nisam mogao ništa drugo ni postići. I konačno – arka je bila gotova. Ušli su u nju. Noa, obitelj i određeni broj od svake vrste životinja. Iako su se ljudi počeli pitati kako to da životinje same ulaze, smirio sam ih uvjerenjem da je znanost na njihovoj strani i da nema opasnosti ni od kakve katastrofe.

Ipak, ona je došla. Stvoritelj je poslao ogroman asteroid koji je probio vodeni omotač oko Zemlje. Udario je u tlo. Zemljina kora je pukla i vode koje su bile ispod Zemljine kore kao toplinska izolacija, šiknule su van tjerane pritiskom tektonskih ploča, dok je istovremeno sva voda iz vodenog omotača iznad atmosfere padala na Zemlju. Ljudi su bili u panici. I trebali su biti.

To je bio njihov kraj.

Nije važno, doći će drugi. Sada će to ići puno lakše. Imao sam već oko 1700 godina prakse u obmanjivanju i manipuliranju ljudima. Ne računajući svoju intelektualnu i fizičku nadmoć. Nisam vidio razloge zbog kojih bi Stvoritelj pokušavao iznova nešto napraviti s ljudskim rodom. Kako sam Ga porazio sada, tako ću Ga poraziti opet. Što može novoga poduzeti?