Milost

Ovaj temelj Stvoriteljevog plana spasenja za čovjeka je predmet moje posebne pozornosti. Izrazito mi je važno da se istina o Stvoriteljevoj milosti pogrešno shvati. Ni ne slutiš kolike sam zablude samo po pitanju milosti uspio proširiti.

Milost je sama po sebi nešto nepravedno i nezasluženo i ovisi isključivo o onome koji je u prilici biti milostiv. Nezasluženo...! To je za mene vrlo važna riječ koju posebno naglašavam. Njome sam te u stanju uvjeriti kako, što god ti učinio ili ne učinio, ne možeš utjecati na Stvoriteljevu volju. Tako te rasterećujem odgovornosti da činiš ono što bi trebao činiti, kao i odgovornosti za grijeh koji činiš jer ti pretjerano naglašavam pojam milosti kao nečeg nezasluženog, a Stvoritelja kao nekoga tko je u svojoj bezgraničnoj ljubavi, bezuvjetno milostiv.

Tvoj odnos prema grijehu i tvojoj vlastitoj grešnosti i nesavršenosti na taj način postaje previše tolerantan. Puno tolerantniji nego što to Stvoritelj tolerira. Na ovaj način, dakle, činim da zbog svog pogrešnog poimanja Stvoriteljeve milosti i ljubavi toleriraš grijeh gajeći ga i ne mijenjajući svoj karakter.

Istina je zapravo ta da za milost, iako je ne možeš zaslužiti, trebaš ispuniti preduvjete. Pojasnit ću ti.

Uzmi za primjer dvojicu ubojica. Obojica su ubili, obojica zaslužuju kaznu. Kazna je pravedna. Milost nije. No, jedan od njih silno pati zbog svog prijestupa, kaje se zbog toga i njegov promijenjen život govori kako on to više nikada ne bi mogao učiniti ako bi mu se oprostilo i pružila druga prilika da se vrati u normalan život. Možeš li takvom čovjeku biti milostiv? Ne moraš, ali možeš – jer imaš osnovu za to. Njegovo iskreno kajanje i žaljenje zbog učinjenog.

S druge strane, drugi ubojica ne žali ni najmanje zbog onoga što je učinio. Naprotiv, čak se i hvali svojim djelom i izjavljuje da bi to mogao učiniti i drugi put ako bi za to imao priliku. Možeš li ovome biti milostiv? Ja bih mogao, on bi mi vrlo dobro poslužio, ali Stvoritelj ne može biti milostiv. Ovaj nije ispunio Njegove preduvjete.

Dakle, iako je milost nezaslužena jer je onaj koji je daje ne mora dati ni ako su stvoreni preduvjeti – budući da može i  u tom slučaju ostati potpuno pravedan – za milost se ipak moraju ispuniti određeni preduvjeti. Ti preduvjeti su, kada je Stvoritelj u pitanju, gotovo kao garancija da će On biti milostiv onome koji se iskreno kaje.

Kada govore o Stvoritelju ljudi često koriste pridjeve "beskonačno" i "bezgranično", što najvećem broju Njegovih osobina i odgovara, no, kad je u pitanju milost, ja vas navodim da i uz tu Njegovu osobinu koristite isti pridjev.

"Stvoriteljeva bezgranična milost". Zvuči dobro, zar ne? Zvuči vrlo umirujuće i ohrabrujuće, nudi veliko rasterećenje; a zapravo je to moja tvorevina – i za vas ljude, vrlo pogubna igra riječi. Milost bezgraničnog Stvoritelja ipak ima granicu. I to granicu koju vi ljudi začuđujuće lako možete prijeći.

Budući da te On ni na koji drugi način ne može spasiti osim milošću, vrlo mi je važno da te dovedem u stanje kada ti ona više neće biti dostupna. U stanje kada nećeš vidjeti potrebu za bilo kakvim pokajanjem, za bilo kakvom potrebom za promjenom svog karaktera. U stanje kada ćeš sve svoje slabosti, pogrešnim tumačenjem Njegove milosti, smatrati opravdanima. No, ti ćeš biti jedini koji će to tako vidjeti. Stvoritelj to vidi potpuno drugačije. Za Njega grijeh nema opravdanja. A posebno zbog toga što je vama ljudima dao svu potrebnu silu da se oduprete grijehu.

Mogu ti i to malo ilustrirati; Omogućio si svom roniocu najskuplju i svu potrebnu ronilačku opremu kako bi ti iz morskih dubina vadio bisere. Nakon određenog vremena dolaziš po svoje bisere, ali on nije izvadio niti jedan. Opravdanje mu je da su biseri preduboko, a da nije želio koristiti ronilačku opremu. Slično je i svako tvoje opravdanje za grijeh koji gajiš. Uz sve ono što je Stvoritelj za tebe učinio, uz sve ono što je rekao i dao ti napisano, uz Njegov praktični primjer dok je boravio na Zemlji u ljudskom tijelu i uz Njegovu silu koja ti stoji na raspolaganju – nemaš baš nikakvog opravdanja za grijeh. Ali zato imaš mene. Majstora za opravdanja. Opravdanja koja imaju za cilj samo TEBI izgledati kao utemeljena. Opravdanja koja Stvoritelju ne znače baš ništa osim što Ga vrijeđaju.

Moraš znati da ću ja uvijek biti kraj tebe. Kada te Stvoritelj bude svojim Duhom i svojom Riječju osvjedočio da nešto trebaš odbaciti i promijeniti, ja ću ti uvijek govoriti o Stvoriteljevoj bezgraničnoj milosti i praštanju i Njegovoj bezgraničnoj toleranciji. Ne moraš to danas odbaciti, možeš i sutra. Ne moraš ni sutra, Otkupitelj je to ostvario umjesto tebe. Pa ti si samo grješan čovjek. Slab. Otkupitelj je ionako postavio neostvarive ciljeve.

Ovo mi je jedna od omiljenih zabluda. Sve ono što od ljudi zahtijeva previše odricanja, ja ih uvjerim da to Otkupitelj nije tako mislio. Da je to samo neostvariv ideal.

A nije! Naprotiv, vrlo je ostvariv. Za tebe je neostvarivo kretati se brzinom od tisuću kilometara na sat, ali nije ako sjedneš u avion. Ista je stvar i sa ostvarivanjem Stvoriteljevih ciljeva. Za tebe su oni neostvarivi, ali ne i ako se sjediniš s Njim.

Ako ipak Stvoriteljeve ciljeve shvatiš ozbiljno, ja sam uvijek tu da te uvjerim kako je njihovo ostvarenje jedan vrlo dugačak i polagan proces.

Posvećenje

Pažljiv i iskren čitač Biblije vrlo će lako shvatiti ciljeve koje ona postavlja pred čovjeka. No, zašto žuriti? Budući da sam grijeh uspio učiniti tako privlačnim i učiniti ga sredstvom koje čovjeku omogućava uživanje ili mu je bar od neke koristi, nije mi teško navesti te da, kad dođeš do spoznaje da činiš nešto što ne bi trebao ili ne činiš nešto što bi trebao, odlažeš to primjeniti u svojoj svakodnevnoj praksi. Pa, Stvoritelj je milostiv i pun strpljenja. Beskonačnog strpljenja! Zašto ne bi primjenu novootkrivene spoznaje odgodio za budućnost?

Razvio sam posebnu zabludu u vezi s ovim pitanjem. Zapravo, samo sam malo prepravio istinu. Hoću reći da ova zabluda zvuči kao istina i još je k tome prilično logična, ali sa istinom nema nikakve veze.

Posvećenje je proces koji traje čitav život!

Eto, to je moja zabluda. Zapravo, to je istina, no moje objašnjenje ove istine čini je savršenom i pogubnom zabludom. Ja to ljudima tumačim ovako; Budući da je Stvoritelj milostiv i strpljiv, od onog trenutka kad ti spoznaš neki svoj grijeh, ti imaš neograničeno vrijeme da ga prestaneš činiti. Ti si slab i grješan i Stvoritelj to zna. Njegova bezgranična ljubav i sklonost praštanju omogućuje ti da se u vremenu koje je pred tobom boriš protiv grijeha ili slabosti u koje si osvjedočen. Drugim riječima, ako si osvjedočen u vlastitu oholost i sebičnost, ti te nedostatke možeš gajiti dok ih god ne uspiješ pobijediti – nije vremenski ograničeno kada ćeš to učiniti. Zvuči dobro, zar ne? No, ja ću ti reći koji je tvoj problem u tome. Onog trenutka kada te Stvoritelj osvjedoči o tvojoj slabosti ili grijehu, ti postaješ u potpunosti odgovoran i, što je najvažnije – kriv – za isto ono za što nisi bio odgovoran i kriv dok nisi imao tu spoznaju.

Dakle, Stvoritelj od tebe zahtijeva da od trenutka spoznaje grijeha više ne živiš gajeći taj grijeh, već ga trajno prestaneš činiti. To je nemoguće? Naravno, ja ti to tako prikazujem, ali sjeti se, nemoguće ti je i kretati se brzinom od tisuću kilometara na sat. Stvoritelj ti zapravo ne ostavlja mjesta za izgovor. JA sam taj koji ti daje izgovore. Da je nemoguće, Otkupitelj nikada ne bi od ljudi tražio da "ne griješe više". Ti samo NE ŽELIŠ prestati griješiti. Jer JA ne želim da prestaneš griješiti.

Stvoritelj zapravo želi nešto vrlo jednostavno. Uz pomoć primjera Njegovog Sina, Njegove Riječi i Njegove Sile tvoj karakter dovesti u sklad sa svojim i sa karakterom nebeskih bića. Moj je cilj da ti to ne postigneš. Svjesno zadržavajući bilo koji nedostatak u svom karakteru ili grijeh, ti jednostavno ne možeš biti spašen.

Pa, zar ne uračunava Otkupitelj svoju pravednost? Sigurno se to sada pitaš. Uračunava, ali samo za ono što nisi postigao jer nisi znao da treba. Recimo, ako nisi znao da je ogovaranje grijeh i nešto ružno – a Stvoritelj točno zna jesi li to znao ili ne – Otkupitelj će tražiti da se Njegova savršena pravednost uračuna umjesto tvoje. No, ako si ti znao da je to grijeh, a nastavio si to činiti cijeloga života opravdavajući se svojom slabom i grešnom ljudskom prirodom, živeći u uvjerenju da je posvećenje takva vrsta procesa – ti si propao, a ja pobijedio.

Posvećenje, dakle, jest proces, ali ne u postupnom ostavljanju već spoznatog grijeha. Posvećenje je rast u spoznaji i mudrosti. Kroz taj rast svaki spoznati nedostatak koji se do tada smatrao pogreškom i kao takav bio opravdan neznanjem, prelazi u grijeh za koji više nema opravdanja. Na taj način se posvećuješ. Spoznajom i uz pomoć Stvoriteljeve sile, trenutnom provedbom te spoznaje.

Znači li to da više nikada ne smiješ počiniti neki grijeh? Ja ga sigurno ne bih tolerirao, ali Stvoritelju je dovoljno da ti u svojoj osnovi više nisi rob tog grijeha pa će ti povremene padove uz tvoje iskreno kajanje oprostiti.

Gdje je granica? Bliže nego što ti misliš. Ali ja sam tu da ti tu granicu pomičem što dalje. Toliko daleko, da kada shvatiš da si je prešao, više nećeš moći natrag.

Opravdanje vjerom

Iako zabludu o opravdanju djelima još uvijek održavam kao jednu od istina u svojoj crkvi, ti si pažljivim proučavanjem Biblije sigurno došao do zaključka da se čovjek može opravdati jedino vjerom. No, to što si shvatio istinu o opravdanju vjerom ja isto tako mogu lako iskoristiti protiv tebe.

Zapravo, mnogi koji misle da vjeruju u opravdanje vjerom žive u velikoj zabludi u koju sam ih uveo. Iako u svojoj biti jednostavna, ja sam tu istinu najprije zakomplicirao, a potom naveo ljude da izvuku krive zaključke. Tu mi je pomogla činjenica da se vama ljudima, iako se opravdavate vjerom, sudi po vašim djelima. Najveći broj vjernika uspio sam navesti ili u jednu ili u drugu krajnost.

Prva krajnost je da je opravdanje vjerom upravo to što i sama definicija govori. Ti samo vjeruješ da je Otkupitelj umro za tvoje grijehe, vjeruješ u ono što je govorio i On će biti taj koji će te na osnovi tvoje same vjere opravdati na sudu. Ono što činiš i nije previše važno jer si ionako slab i grešan i Stvoritelj ima razumijevanja prema tome.

Druga krajnost jest ta da svojim djelima trebaš dokazati svoju vjeru. Zapravo, ovo i jest istina, ali sam ja to u stanju toliko prenaglasiti da se sve to na kraju svede na to da se zapravo pokušavaš opravdati djelima. Zamršeno? Tako i treba biti.

No, ono što Stvoritelj podrazumijeva pod "opravdanjem vjerom" ja se trudim ostaviti neotkrivenim. "Vjerovati" zapravo znači puno više nego samo imati povjerenja u Stvoritelja. Po Njemu to znači svoju vjeru potkrijepiti svojim djelima, ali tu nije kraj; Njemu ni ta djela ne znače ništa. Ona moraju biti učinjena iz ispravnih pobuda. Ona moraju biti učinjena zbog toga što si ti u svojoj suštini postao takva osoba. Ilustrirat ću ti: prošao si kroz crveno svjetlo na semaforu i policajac te kaznio. Ukorio te i objasnio ti zašto je tvoj postupak pogrešan. Sljedeći put se na tom semaforu možeš zaustaviti iz dvaju razloga; zato što je policajac opet tamo, kako ne bi platio kaznu, ili ćeš se zaustaviti i ako njega tamo nema zato što si postao savjestan i odgovoran zbog onoga što ti je on rekao i što sada znaš.

Ista je stvar i sa Stvoriteljem. Ako Njegov Zakon ne kršiš zbog samih posljedica kršenja Zakona, a ne zbog toga jer te je držanje toga Zakona suštinski promijenilo, Njemu tvoj trud oko poštivanja tog Zakona ne znači baš ništa. Stvoritelj želi promijeniti tvoj karakter kako bi bio u skladu s karakterom nebeskih bića. On ne želi posezati ni za kakvom prisilom. Ti to trebaš sam željeti.

No, ja ću ti sve to sakriti i uvjeriti te da je bitno da se držiš forme i da Stvoritelj iznimno cijeni tvoj trud po pitanju toga, te da je nevažno jesi li se ti zaista promijenio jer će ti Otkupitelj to ionako uračunati na osnovi tvoje vjere u Njega.

Kako vidiš, meni ne smeta da ti držiš sve ono što je Stvoritelj stavio pred tebe. Ja ću te još i navoditi da to držiš prilično fanatično, toliko da budeš u stanju i umrijeti za neko od tih načela, ali radit ću na tome da ono što je Stvoritelju najvažnije, tvoj karakter, ostane kakav je i bio.

Svim silama ću se truditi da ne razumiješ istine o obraćenju i novorođenju. Učinit ću sve da izgledaš pravedan i vjeran u svojim očima, čak će ti i djela biti na zavidnoj razini, ali ću ti uvijek davati izgovor da u svojoj suštini ostaneš nepromijenjen. To ljudi ionako neće znati. Samo će dvije osobe znati za to. JA i Stvoritelj. Ti?

Ti ćeš samo imati uvjerenje da si na dobrom putu. Samo uvjerenje...

Zakon

Što misliš, zašto je moj uspjeh toliko velik? Velik je upravo zbog toga što sam najveće zablude i prijevare ostvario upravo na području Stvoriteljevog Zakona. Ja sam taj koji je riječi "zakon" dao negativan prizvuk.

Udarivši u sam temelj Stvoriteljevog Zakona – Njegov moralni zakon – Deset zapovijedi, otvorio sam vrata mnogim drugim zabludama i prijevarama. Mnogi danas ne znaju za Deset zapovijedi iako su one najvećim dijelom utkane u sve ljudske zakone. Najveći dio onih koji i znaju za Deset zapovijedi znaju ih u onom obliku u kojem sam ih JA dao. Uspio sam promijeniti Stvoriteljeve zapovijedi. Izbacio sam one zapovijedi koje se tiču upravo službe i vjernosti Stvoritelju. To samo učinio uz pomoć svoje crkve. Izbacio sam zapovijed koja zabranjuje klanjanje kipovima i slikama. Na taj sam način omogućio da si ljudi po svojoj mašti i po mojim uputama grade kipove i slike Otkupitelja kako Ga oni zamišljaju i da Ga na taj način obezvrijede. Klanjajući se pred kipom ili slikom čine upravo ono što je On izričito zabranio, a čine upravo ono što ja želim. Ne samo da se klanjaju kipu zamišljenog Otkupitelja, već sam ih nadahnuo da grade kipove i slike ljudi koje su proglasili svetcima. Ovo je još veća uvreda Stvoritelju. Zapravo, tada ljudi meni otvaraju mogućnost da učinim nešto po njihovoj želji i na taj način im dam dovoljno dokaza da molitva kipovima zaista djeluje. Može li ih Stvoritelj tada izbaviti iz moje ruke? Naravno da ne može! I Njegova moć ima granice. Ako se netko molio kipu ili slici ili bilo kome drugome osim Stvoritelju, i ako sam mu ja tada odgovorio na način da sam ga recimo oslobodio okova bolesti koju sam mu nametnuo, pitam te, tko više njemu može posvjedočiti da umrli navodni svetac ne postoji ili ne djeluje? Nitko.

Osim izbacivanja zapovijedi o klanjanju kipovima i slikama, vrlo sam pažljivo izmijenio zapovijed koja je ukazivala na svetkovanje dana od odmora koji je Stvoritelj posvetio cijelom ljudskom rodu. Htio sam je izbaciti, ali bi to bilo previše očito, stoga sam vrlo naporno radio još od vremena apostola kako bih tu zapovijed potisnuo i zamijenio nekom drugom.

Ovo je prijevara koju sam isplanirao stoljećima prije nego što je Otkupitelj došao. Znajući proročanstva, točno sam znao dan kada Otkupitelj, ako Ga prije toga ne uništim, namjerava uskrsnuti. Stoga sam naveo veći dio nežidovskog svijeta da za dan svetkovanja uzmu baš taj dan – budući dan Otkupiteljevog uskrsnuća. U rimskom carstvu to je bio dan posvećen bogu Sunca. MENI!

Kada je Otkupitelj uskrsnuo, postupno sam navodio apostolske učenike da u čast Otkupiteljevog uskrsnuća za dan svetkovanja uzmu upravo taj dan te da se na taj dan opet neizravno klanjaju meni. Zapravo, zapovijed o danu svetkovanja je i jedina zapovijed koja govori o samom Stvoritelju i Njegovoj ulozi. Zato mi je bilo od velikog značaja da baš tu zapovijed izmijenim. Slika o Stvoritelju svemira i Zemlje je polako izblijedjela u očima mnogih samozvanih kršćana. Baš kako sam želio. Teorijom o evoluciji samo sam dodatno obezvrijedio tu zapovijed. Budući da je sada nedostajala jedna zapovijed jer sam drugu izbacio, posljednju, desetu sam podijelio na dva dijela. Tako danas najveći dio kršćanskog svijeta drži upravo tih – mojih – deset zapovijedi.

No, ti si zasigurno shvatio tu zabludu i sada se nalaziš u Crkvi koja drži baš Stvoriteljevih Deset zapovijedi koje je On dao Mojsiju na Sinaju. I misliš da si siguran?

Jadniče. Upravo ću tebe navesti da ti te zapovijedi budu na propast umjesto za spasenje.

Biblija te upozorava da znanje napuhuje. Ali ti nisi pazio na ono što je Pavao pisao, zar ne? Upoznao si Bibliju, upoznao si njezine zapovijedi, odrekao si se puno toga kako bi ih mogao držati i misliš da si sada konačno na kolosijeku s kojega ne možeš skrenuti. Pripremio sam ti nekoliko iznenađenja.

Meni ne smeta što držiš svih deset Stvoriteljevih zapovijedi. Dapače, ja te njima činim ponosnim, nadmoćnim u odnosu na one koji ih ne drže. Ispunjavam ti um time kako si postigao najvišu moguću razinu koju jedno Stvoriteljevo dijete može dosegnuti. Navodim te da misliš kako je ovo najviša razina koju samo treba održavati i strogo paziti da se od nje ni pod koju cijenu ne odstupi.

Da si pažljivo proučio Stvoriteljeve zapovijedi kao što nisi, uvidio bi da se svih Deset zapovijedi može držati, a da ne učiniš apsolutno nikakav napor. Dakle, Deset zapovijedi ne zahtijeva baš nikakvu aktivnost. Njih doslovno može držati svatko bez i najmanje uloženog truda. Da si to shvatio, pitao bi se zašto bi Stvoritelj dao upravo takve zapovijedi. Zašto nije zapovijedio da se nešto ČINI?

Istina, Otkupitelj je to pokušao objasniti bogatom mladiću koji Ga je upitao kako da postigne vječni život. Rekao mu je da drži zapovijedi na što se ovaj moj učenik oduševio, no, onda mu je Otkupitelj rekao da bi sada držanje toga Zakona kojeg je ovaj tako marljivo i bez ikakvog napora držao, trebalo uroditi promjenom karaktera tako da u svojoj požrtvovnosti bude od koristi ljudima oko njega. Naravno da je mladić bio razočaran. Previše sam ga vezao uz ovo prolazno i nije to želio izgubiti. Htio je jadnik imati oboje, ali nije znao da je to neizvedivo. Materijalno bogatstvo koje ljudima omogućim toliko je snažno sredstvo za put u propast da ih Stvoritelj vrlo teško može izvući iz mojih ruku. Čak bih se usudio reći da ni ne može.

Da vam je Stvoritelj dao zapovijedi koje vam nalažu da nešto činite, vi bi to činili, ali nikada ne bi znali iz kojih pobuda to činite. Zato je Stvoritelj dao zapovijedi koje ne zahtijevaju napor, ali zapovijedi koje mijenjaju čovjekov karakter koji tada, usuglašen s Njegovim Zakonom, potiče čovjeka na djela požrtvovne ljubavi. Drugim riječima, sve ono dobro i požrtvovno što činiš, a što ti nije nitko zapovijedio, a proizašlo je iz Stvoriteljevog Zakona, pokazuje Mu zapravo pobude tvoje vjernosti Njemu. No, vi ste ljudi suviše površni u svom razmišljanju da biste to dokučili. Vi ćete držati samo ono što vam se zapovijedi, dok ono što vam nije zapovjeđeno, mislite da nemate obvezu činiti. Ali, eto... Stvoritelju je zapravo jedino to važno jer Mu pokazuje koliko ste Mu dozvolili da vas u skladu sa svojim Zakonom uistinu karakterno promijeni.

Kako rekoh, tim Zakonom koji ti je dan za korist, ja te vodim u propast.

Držim te čvrsto vezanog okovima tog Zakona pomoću nekoliko smišljeno povezanih biblijskih redaka koji govore o tome da onaj tko voli Stvoritelja drži njegove zapovijedi, te da je držanje zapovijedi pokazatelj prave vjernosti Njemu. Budući da je ovo najjeftinije moguće "kršćanstvo", meni je u interesu da te strogo držim uz slovo zakona navodeći te da zanemaruješ biblijske citate koji govore o najvažnijem pokazatelju stvarne pripadnosti Stvoriteljevoj Crkvi. Bratskoj ljubavi.

Zbog tvog već uniženog karaktera nije mi te teško na ovakav način držati formalno vjernim. Dovest ću te čak u stanje kada ćeš moći slušati i čitati o bratskoj ljubavi, o požrtvovnosti, a da to ne pokušaš primijeniti na samoga sebe. Kroz razne istine i zahtjeve upućene tebi ti ćeš samo prosuđivati druge, osuđivati ih, dok ćeš istovremeno zbog svog formalnog držanja Zakona sebe smatrati pravednim. Na moju sreću, vrlo rijetko ćeš Otkupiteljevu usporedbu o trunu i brvnu u oku primjenjivati na sebe. Moj cilj je Stvoriteljevu Crkvu uz pomoć tebe i tebi sličnih dovesti u stanje kada će svi misliti da je odabranom čini samo činjenica da se strogo drže Stvoriteljevog zakona, dok će onog najvećeg i pravog znaka raspoznavanja, jedinstva u poniznosti i ljubavi, u najvećem dijelu potpuno nestati.

Kako ću se samo smijati kada stanete pred Stvoritelja uvjereni u svoje spasenje i pravednost zbog svoje navodne poslušnosti, i budete slušali riječi osude koje vam Stvoritelj sa tugom bude iznosio.

Oduvijek uspijevam ljudsku duhovnost razdvojiti od svakodnevnog života. U skladu s vremenom i civilizacijom to sam uspijevao u različitoj mjeri. U staro vrijeme sam uspijevao čak navesti ljude da u svakodnevnom životu budu i ubojice i lopovi, a da se nakon takvih djela nesmetano i neopterećeno mole Stvoritelju kao najpravedniji vjernici. Samo ja znam kako je On gledao na te molitve. Preko proroka Izaije je pokušao objasniti da mu se takva duhovnost doslovno gadi, ali to nije imalo većeg utjecaja.

U današnje vrijeme samozvani vjernici možda nisu ubojice i kriminalci, ali za Stvoritelja to nije toliko ni bitno. Danas mogu uspjeti u tome da oni bez grižnje savjesti uživaju u pornografiji, pa čak i da čine preljub, a da se nakon toga u molitvi obraćaju Stvoritelju kao da ništa nije ni bilo. No, što je grijeh bolje prikriven to je ljudsko duhovno licemjerje veće. Ljudi će spletkariti jedan protiv drugoga, biti nepošteni u svom poslu, sebični i bezobzirni, bahati i arogantni, nemilosrdni i okrutni u malim stvarima, a nakon toga će sklapati svoje ruke moleći se Stvoritelju. Volio bih da možeš vidjeti kako On okreće glavu od takvih.

Dovest ću te u uvjerenje kako je potrebno da učiniš neke velike stvari da bi pokazao svoju vjernost Stvoritelju, dok će istovremeno, u iščekivanju prilika da učiniš nešto veliko, kraj tebe svakoga dana prolaziti mnogo malih prilika na koje Stvoritelj obraća posebnu pozornost. Život će prolaziti, tvoje oduševljenje za Stvoritelja će opadati, dok će tvoje licemjerje i formalizam sve više rasti.

Još uvijek misliš da si u vjeri našao sigurno utočište? Namjerno sam te ovamo doveo kako bi moja pobjeda bila što veća, a Stvoriteljeva bol i tvoja propast bile još jedan razlog moje posebne radosti.

Kriva predodžba

Već tisuće godina uspijevam pravu predodžbu o Stvoritelju vrlo pažljivo sakriti od ljudi. Pa čak i od onih koji proučavaju Bibliju. Ni ne slutiš od kolike je važnosti za tebe uskladiti sve informacije koje je Stvoritelj dao o svom karakteru. Ja to znam. I zato se veoma trudim da one ne budu usklađene. I dok jednima prenaglašavam Stvoriteljev konačni sud i uništenje, Njegov konačni obračun s grijehom, oganj kojim će uništiti nepokajane i na taj način ih navodim da mu počinju služiti iz straha, drugima prenaglašavam Njegovu milost i ljubav kojom ih navodim da se prema životu i prema grijehu nemarno ponašaju, uzdajući se da će Stvoritelj prijeći preko svega toga.

Rezultat svega ovoga je stanje u Stvoriteljevoj Crkvi koje Ga naročito boli. On je vidio što će se dogoditi i pokušao upozoriti ljude na ovo što ću uspjeti napraviti u Njegovoj Crkvi govorivši o mlakosti, no, ništa se tu više ne može učiniti.

I dok u mojoj crkvi vlada onaj prvi odnos – služba iz straha, u tvojoj Crkvi vlada ovaj drugi, nemaran odnos prema Stvoritelju. A zbog čega? Zbog toga što si propustio izgraditi pravu sliku koju je On dao o sebi.

Budući da propuštaš pomno proučavati Njegovu riječ, nisi u mogućnosti ni stvoriti ispravnu sliku o Njemu, a bez toga ti ne možeš učiniti ništa. Nestaje oduševljenja, nestaje motivacije, a bez toga za tebe nema duhovnog napretka. Bez kojega si, naravno, propao.

Meni je od najvećeg značaja da te držim što dalje od Biblije. Ona obiluje novim spoznajama kojima te želi ispuniti. Specifičnom je čini to da je u stanju uvijek iznova, ovisno o raznim životnim okolnostima, istim tekstovima davati nove dimenzije ljudskom životu. No, ti to ne znaš. Misliš, ako si je jednom ili dva puta pročitao, da si sve saznao. Ili je to možda moja sugestija? Naravno da sam uz tebe svaki put kada je želiš uzeti u ruke. Govorim ti da već sve znaš, da nema smisla iznova čitati već poznate retke, to si već utvrdio – ima puno važnijih stvari koje moraš učiniti.

Sprječavajući da do tebe dođu nove spoznaje, sprječavam te da dođeš u mogućnost da razmišljaš o novim odlukama koje trebaš donijeti i provesti u život. A upravo su nove odluke te koje čine da duhovno rasteš do cilja koji ti je postavljen. A cilj je mjera rasta visine Onoga koji je došao umrijeti za tebe. Ni manje ni više. No, ja sam tu da ti taj cilj predstavim kao nedokučiv. Kao uostalom i većinu drugih ciljeva koji su pred tebe postavljeni.

Čim te ciljeve počneš smatrati nedokučivima, nestaje i tvoje volje da ih ostvariš, tako sam ti uskratio svaku mogućnost da uopće i kreneš u ostvarenje tih ciljeva. Vidiš, sve je to lančana reakcija. Dovoljno mi je pokrenuti jednu zabludu pa da ona za sobom povuče desetke drugih posljedica. Ja sam u prednosti što vrlo brzo povezujem što gdje vodi, dok ti ne razmišljaš na takav način. Ako, recimo, ne proučavaš Bibliju, to za tebe znači samo to – nisi proučavao Bibliju. Razmišljaš kako je dan prošao sasvim uobičajeno i bez toga. No, za mene to u konačnici znači da ti je uskraćena svaka mogućnost duhovnog rasta koja će za posljedicu imati tvoju vječnu propast. Moram li ti reći da su u prispodobi o deset djevojaka, sve one čekale ženika? Moram li ti reći kako je i onim ludima dan prolazio sasvim uobičajeno i bez pripreme za svadbu? Tek su pred sam dolazak Onoga koga su čekale shvatile kako nisu spremne za taj susret. Baš kao što će to biti slučaj i s tobom.

Na moju sreću tebi nije ni na kraj pameti kako je tvoj duhovni život poput života jedne biljke. Ako ne raste – umire!

Međuljudski odnosi

Postoji samo jedan ispravan način na koji možeš testirati svoj karakter, odnosno svoju duhovnost.

U međuljudskim odnosima. To nije teško za zaključiti, no puno je teže provesti u praksi. Naročito ako ti ja u tome pomažem. Postoje dvije strategije koje sam razvio kako bih te spriječio da razviješ svoj karakter onako kako bi  to Stvoritelj želio. Otuđenost i licemjerje. Podjednako sam ponosan na obje budući da postižu gotovo isti učinak. To su za čovjeka dvije gotovo nepremostive prepreke da razvije kvalitetne međuljudske odnose. Postići da ljudi budu otuđeni jedni od drugih nije naročito teško jer sam odavno već razvio temelj za tu strategiju. Sebičnost. Zbog životnog ritma koji sam nametnuo današnjem čovjeku, otuđenost mi nije nikada bilo lakše postići. Predugačak radni dan, slobodno vrijeme uz mogućnost pristupa televiziji i internetu, savršena su zamka kako bih ljude spriječio da se međusobno druže. Pitaš se zašto mi je to toliko važno? Reci mi, kako ćeš ti saznati je li neka tvoja karakterna crta vrlina ili mana? Kako ćeš saznati jesi li razvio neku karakternu crtu za koju si osvjedočen da je treba razviti? Kako ćeš saznati jesi li pobijedio slabosti koje si otkrio da imaš? Kako ćeš upotrijebiti vrline koje znaš da imaš? Čitanjem? Gledanjem televizije?

Kako rekoh, postoji samo jedan način za to. Druženje i rad s ljudima. Naročito s ljudima koji i sami razmišljaju na sličan način. Tek u takvim okolnostima možeš jasno vidjeti svoj karakter i svoju duhovnost u pravom svjetlu. U svojoj otuđenosti od ljudi možeš samo imati uvjerenje da izgrađuješ svoj karakter, ali njegova prava izgradnja i usavršavanje postiže se jedino druženjem i radom s ljudima.

Zato sam tu JA da te spriječim u tome. Da te zaokupim samim sobom, svojim vlastitim odmorom, svojim vlastitim užitcima, da te odvojim od društva koje ti jedino može pomoći da svoj karakter podvrgneš ispitu i izgradiš ga kako bi bio u skladu sa karakterom nebeskih bića.

Ipak, ako ova prva zamka ne uspije, druga sigurno hoće. Ako doista težiš izgradnji karaktera, pripremio sam ja za tebe puno zamršeniju zamku.

Biti ljubazan, nasmiješen i požrtvovan prema drugima možeš biti zato što si doista dozvolio Stvoritelju da te u skladu sa svojim Zakonom iz korijena promijeni, ali sve to možeš učiniti i bez toga. Sve to možeš učiniti samo zato jer znaš kako bi to trebao činiti iako to nije postalo dio tvoje prirode. To se zove licemjerje. Ne samo da ćeš se licemjerno ponašati, već ćeš i druge koriti i poučavati kako bi i oni bili ljubazni, i požrtvovni – poput tebe.

Reći ću ti nešto. U ovakvom ponašanju samo si ti taj koji je uvjeren da je sve u redu i da si prošao ispit duhovnosti u međuljudskim odnosima. I ja i Stvoritelj i ljudi oko tebe jasno vidimo tvoje licemjerje. To što će ti malo njih skrenuti pozornost na to, opet je moja zasluga jer sam razvio predrasudu da nije kulturno nekoga kritizirati. To je dovelo do toga da će se kritike upućivati vrlo rijetko zbog izbjegavanja sukoba i nelagode koju kritika uzrokuje. Ljudi ne znaju jednu činjenicu. Ako nekome uputiš kritiku, time nećeš promijeniti svoj status kod te osobe. Zapravo, dobronamjerna kritika je odličan način da doznaš što neka osoba doista misli o tebi. Ako toj osobi nisi drag već je samo licemjerno ljubazna prema tebi, kritika koju si joj uputio rezultirat će uvrijeđenošću i protukritikom. S druge strane, osobu kojoj je stalo do tebe, dobronamjernom kritikom ćeš samo navesti na preispitivanje dok ti ona istovremeno to neće zamjeriti. Ali kako vidiš, ja sam dobronamjernu kritiku koja je neophodna za jedan normalan duhovni rast, zbog mnoštva različitih subjektivnih aspekata koji u konačnici čine jednu objektivnu sliku, uspio toliko omrznuti da je gotovo nitko ne koristi.

Ono što nastojim da se prakticira jest kriticizam. Kritika koja je sama sebi smisao. Kritika koja ne nudi bolje rješenje. Kritika koja omalovažava. To je razlog što ćeš vrlo rijetko dolaziti u situaciju da ti netko upućuje dobronamjerne kritike. Ovu zlonamjernu je lakše izreći. Ne zahtijeva ljubav, obazrivost, ne mari za posljedice. Ne samo da ću spriječiti da do tebe dođu dobronamjerne kritike, već ću nastojati da za svoj licemjeran trud i dobrotu dobivaš pohvale.

Najbolji način da te zadržim u tvom licemjerju jest da tvoje ponašanje hvalim ustima mnogih ljudi. Ovakve pohvale tvojoj dobroti, ljubaznosti i požrtvovnosti samo će još jače izgrađivati tvoje licemjerje umjesto da te navedu na iskreno preispitivanje samoga sebe i uspoređivanja tvoga karaktera s Otkupiteljevim. Hvalit ću te preko ljudi koji ni ne znaju za Stvoritelja, a ti ćeš umjesto da se zapitaš kojim mjerilima oni mjere tvoju dobrotu uvjeravati sebe da si došao do najvećeg duhovnog cilja kada tvoju praktičnu duhovnost vide svi. Međutim, zaboravljaš da ljudima koji te hvale nimalo ne smeta to što gajiš neki grijeh ili slabost, da bi te i unatoč tome proglasili dobrim. Recimo, ako bi se dvosmisleno šalio, ili tu i tamo pogledao poneki porno film, ili flertao s prijateljicama, ili se izazovno oblačio, dok bi god bio vrijedan, pouzdan, pristupačan, nasmijan i pošten, njima ne bi bio problem nazvati te dobrim i pohvaliti te unatoč tvojim duhovnim propustima. Ako ne bi redovno proučavao Bibliju ili posjećivao Crkvu, oni bi te i dalje smatrali dobrim i to govorili tebi i drugima od kojih ćeš to čuti.

I tebi je to dovoljno. Svjedočanstvo drugih ljudi o tvojoj duhovnosti za tebe ima veću vrijednost nego ono što je Stvoritelj preko svojeg Zakona želio učiniti od tebe. Bitan ti je samo onaj vanjski pokazatelj, ono vidljivo. I meni je to najbitnije. Kako rekoh, na taj te način najlakše držim na svojoj strani. Ali što Stvoritelj misli o tebi, to ti je manje bitno.

Ipak, ako bi se netko zaista duhovan i našao koji će ti uputiti konstruktivnu kritiku, neće mi biti teško spriječiti te da razmišljaš o tome. U tome mi pomaže tvoja uvjerenost u vlastitu pravednost i dobrotu zbog svjedočanstava nemjerodavnih ljudi, a još veći saveznik mi je tvoja oholost zbog toga. Ona proizvodi neuništiv bedem. Uvrijeđenost. Ti ćeš se na tu dobronamjernu kritiku prilično naljutiti, iako to možda nećeš pokazati, čak ću ti i pomoći s nekoliko dobrih protukritika na račun toga koji ti je uputio kritiku kako njegove kritike ne bi ni uzeo u razmatranje. Njegovu kritiku koja je bila spasonosna i možda sudbonosna za tebe, ti ćeš tako odbaciti. Naravno da ćeš svoju uvrijeđenost smatrati opravdanom. Neće ti ni pasti na pamet da svoju uvrijeđenost povežeš s ohološću kojom si ispunjen.

Oholost... biljka koju sam JA stvorio i koja u vama ljudima nailazi na vrlo plodno tlo... Najveće zlo. Srž svakog zla. Na sreću, najučinkovitiji način borbe protiv nje, nehotice je prilično dobro skriven u Bibliji. Ne predstavlja mi problem otkriti ti ga. Ionako je moja biljka prilično dobro ukorijenjena u tebi tako da joj neće smetati spoznaja o tome kako je iskorjeniti. Apostol Jakov je u jednom sasvim drugom kontekstu pozvao vas ljude da priznajete i ispovijedate svoje grijehe i slabosti jedni drugima. Na moju sreću vrlo je mali broj ljudi koji zna koji bi učinci u Stvoriteljevu korist bili kada bi se toga uspjeli držati. Ne želim dalje ići. Ovdje leži zakopana moja najbrižljivije čuvana tajna uspjeha u zadobivanju ljudi. Ionako sam već previše rekao.

Kako rekoh, oholost je temelj i tvoje uvrijeđenosti. Tko bi te uopće mogao poučiti da uvrijeđenost nije osobina koju posjeduju oni koji su zaista vjerni Stvoritelju?

Uvrijeđenost se suproti upravo onoj osobini koja je jedini temelj na kojemu Stvoritelj može početi izgrađivati tvoj karakter. Osobini koju ti nećeš nikada uspjeti razviti. Poniznosti. Mislit ćeš da si je razvio, mislit ćeš da si ponizan. Ja ću te navesti da živiš u tom uvjerenju jer ćeš učiniti nekoliko djela koja zahtijevaju tu osobinu. Čak ćeš i noge nekome oprati misleći kako je to najveći izraz tvoje poniznosti. Ali ono što ću vidjeti ja, ono što će vidjeti Stvoritelj, kao i ono što će vidjeti tvoji bližnji koji ti se to neće usuditi reći, neće biti poniznost, već licemjerje.

I što misliš, što postižem kada u Crkvi bude mnoštvo licemjernih individua? Bratsku ljubav? Bliskost? Težnju za zajedničkim trenutcima koji će rezultirati jedinstvom, organiziranošću u navješćivanju Stvoriteljevih istina...?

Postižem to da i onaj veoma mali broj zaista duhovnih i posvećenih počinje gubiti volju za bilo čim vezanim za zajedništvo sa onima koji se deklariraju kao vjernici Njegove Crkve.

I umjesto da bude onako kako bi Stvoritelj to želio, biva onako kako JA želim. Umjesto da oko sebe okuplja ljude koji su se spremni žrtvovati poput Njega i zauzimati se za druge ljude, ja činim da Njegova Crkva bude ispunjena onima koji samo očekuju da se njima nešto učini, da se njima služi, da se za njih nešto organizira, dok će oni tu i tamo pomagati – svojim kriticizmom. Dolazim u iskušenje da ti otkrijem jednu od mojih najvećih tajni... Zašto se uopće dvoumim? Radi se samo o tebi. Stvorenju nesposobnom da shvati dubinu i važnost onoga s čim se upravo susreće. Ionako ćeš to uskoro smetnuti s uma. Tebi će to izgledati nevažno, ali ni ne slutiš koliko je to što ću ti otkriti moćno oružje u mojoj ruci.

Spomenuo sam kriticizam, no, moja tajna je u tome da kriticizam ne bude samo povremeno i zlonamjerno prigovaranje, već da ono postane tvoj životni stav. Drugim riječima, u svemu onome što je važno ja ću te navesti da tražiš onu negativnu stranu. Takav stav te trajno onemogućava da zračiš onim karakterom kojim bi Stvoritelj želio da zračiš. Umjesto da zračiš privlačnom radošću, ja ću te navesti da na ovaj način u tebi raste samo ogorčenost. Ta ogorčenost će te polagano izjedati iznutra, pa ćeš i u najljepšim i najradosnijim stvarima nalaziti samo negativnosti. Ljudi će ti zbog svojih mana postati nepoželjni. Ti ćeš zbog svog kriticizma postati nepoželjan drugim ljudima. Moram ti reći da se ovih okova nećeš moći osloboditi jer ćeš za svaki svoj prigovor zaista imati stvarno opravdanje dok ćeš istovremeno u svom oholom i licemjernom umu ostajati potpuno pravedan. Iz tih razloga će ovakav tvoj životni stav ostati nepromijenjen. No, ne boj se. Nisi usamljen u tom stavu. Ti samo imaš nesreću što si to saznao. I što ćeš morati živjeti s tim.

            Nije toliko zanimljivo kada osobine poput sebičnosti, zavisti, ljubomore, bezobzirnosti, oholosti i licemjerja uspijem ukorijeniti u ljudima koji o karakternim osobinama ni ne razmišljaju jer ni ne poznaju Stvoritelja. Ali kada sve te osobine uspijem učiniti dijelom karaktera onih koji znaju za Stvoritelja, koji znaju da je jedini cilj ovoga života kroz zajednicu sa Stvoriteljem svoj karakter dragovoljno uskladiti s Njegovim – to je onda za mene najveći uspjeh.

            Uspio sam sve te negativne osobine učiniti takvima da ih se smatra neophodnim obrambenim mehanizmom za opstanak u društvu te da ih, kao takve, u izvjesnoj mjeri trebaju imati svi. Potpuna nesebičnost i potpuna požrtvovnost nikada neće biti cilj koji ćeš ostvariti jer ću uvijek biti kraj tebe da ti dam dobre izgovore zašto takav ne bi trebao biti.

Kad bi imao prilike zaviriti u stvarnost koja ti ovoga trenutka nije vidljiva, shvatio bi zašto je tvoj Otkupitelj mogao živjeti na način koji ti je dao za primjer. Shvatio bi isto tako otkuda snaga i ustrajnost apostolima i vjernim ljudima poslije njih da ustraju u nesebičnosti i požrtvovnosti do same svoje smrti koju sam im učinio veoma bolnom. Oni su vidjeli ono što ti sada tek maglovito nazireš čitajući u Bibliji, a što bi i ti, kada bi htio, jasno mogao vidjeti. Oni su znali da je ono što ne vide zapravo prava stvarnost, dok je ono što su gledali i što su tada živjeli, samo jedan mali, i vremenski beznačajan, dio vječnosti. Vremenski beznačajan period, ali od iznimnog značenja kada su u pitanju odluke koje se unutar njega mogu donijeti.

Odluke koje ću ti ja pomoći da NE DONESEŠ.