Rimsko carstvo se prema proročanstvu raspalo. Pod naletom barbarskih plemena ono je u potpunosti rasformirano. Nastojao sam Crkvi koja je tada već imala razvodnjenu istinu, dati i državnu vlast. Tada bih se mogao u potpunosti obračunati sa onim malim brojem onih koji nisu prihvatili zablude koje sam u Crkvu unio. U slijedećim naraštajima Crkva je prestala biti ono što je Stvoritelj želio, a postala je ono što sam ja želio. No, morao sam se prije toga pobrinuti da Crkva, čije sam sjedište premjestio u Rim, bude odsječena od Istoka. Nisam htio ostaviti niti najmanju mogućnost da se kršćanstvo, pa makar i razvodnjeno proširi i na Istok.
Narodi Bliskog istoka bili su prilično razjedinjeni i nesložni te sam, znajući njihov mentalitet koji sam oblikovao tijekom stoljeća, u skladu s tim za njih osmislio posebnu religiju. Naravno, nesnošljivu prema kršćanstvu i Židovima. Vrlo brzo sam ih uspio organizirati i preko njih ovo novo vjerovanje proširiti od krajnjeg zapada pa sve do Indije.
Crkvi u Rimu sam dao religijsku i državnu vlast i moć koja uz to ide. Ubrzo je postala sušta suprotnost onome što je Stvoritelj želio da ona bude. Zbog autoriteta koji je imala i lažnih dekreta koje sam joj sugerirao da izda kako bi potvrdila svoju vlast i nad Crkvom i nad državom, imala je veliki utjecaj u cijelom tada poznatom svijetu. Svi su priznavali njezin autoritet i vjerovanja koja sam ja preko nje širio. Moja pobjeda bila je gotovo potpuna.
Ipak, crkvi koja se uzdigla u moći i sili, nedostajala je mogućnost da širenje prave istine spriječi na djelotvoran način. Budući da sam preko nje organizirao nova progonstva onih koji su se protivili onome što je crkva naučavala, pravi Otkupiteljevi sljedbenici istinu mogli propovjedati i naučavati jedino u tajnosti. Njezini pristaše živjeli su u krajnjoj bijedi pa su samo na toj razini i mogli širiti istine o Stvoritelju koje sam želio sakriti. Naravno, doskočio sam i tome. Pod krinkom obnove u crkvi potaknuo sam ljude da pod crkvenim okriljem osnivaju različite redove siromašnog svećenstva te se s onima koji su propovjedali pravu istinu obračunaju i na toj razini.
Crkvu sam unizio do te mjere da je u Stvoriteljevo ime vršila najsramotnije ratove i istrjebljenja. U Njegovo ime sam organizirao križarske ratove i na taj način produbljivao jaz između Istoka i Zapada. Između ljudi i crkve općenito. Između čovjeka i Stvoritelja. Mnogi su zbog ogorčenosti onim što je crkva bila u stanju raditi prestajali vjerovati da Stvoritelj uopće postoji. Njima sam predstavljao crkvena učenja kao vješto, i od ljudi smišljenu, tvorevinu. Mom utjecaju je tako postao izložen svaki čovjek. Želio on biti vjernik ili ne.
Oduzevši narodu spise kojima se Stvoritelj želio objaviti ljudima bio sam u mogućnosti širiti predrasude i zablude najrazličitijih vrsta. Uz već spomenuta prihvaćanja poganskih običaja dodao sam još mnoštvo drugih zabluda i neistina; okrutni Stvoritelj koji kažnjava, Stvoritelj kojega je potrebno umilostiviti, opravdanje djelima, plaćanje da bi se dobio oprost, zagrobni život, molitve za mrtve, ljudski posrednici pred Stvoriteljem – sveci, obožavanje Otkupiteljeve majke. Obrede koje je sam Otkupitelj uspostavio uspio sam neprimjetno promijeniti kako bi izgubili svoju pravu simboliku. Sve su to zablude koje sam uspio unijeti u Crkvu i čvrsto ih ukorijeniti pa čak i prividno dokazati ostalim dijelovima Stvoriteljevih spisa kako bi bile što vjerodostojnije. Budući da sam oko Stvoriteljevih spisa uspio stvoriti predrasudu da ih ispravno mogu tumačiti samo za to ovlašteni ljudi – poglavari crkve, nije bio problem održati te zablude sve do danas.
Osim što sam cijelo vrijeme Stvoriteljeve spise uspio držati podalje od ljudi, običan puk sam u to vrijeme uspio održati nepismenim dok su oni koji su znali čitati i pisati uglavnom bili pod mojim utjecajem. Usmena predaja kao i mali broj spisa koje su Stvoriteljevi sljedbenici pomno čuvali i uz pomoć pismenih vjernika prepisivali, bili su gotovo beznačajni pokušaji da se istina o Stvoritelju i Otkupitelju održi. Bilo je trenutaka kada sam mislio da je sve konačno gotovo, ali je uvijek nekolicina njih nalazila načina da istinu održi nepromijenjenom. Kako je svjetlost Stvoriteljeve istine tinjala sve slabije i slabije, s nestrpljenjem sam čekao trenutak kada će se u potpunosti ugasiti.
No, moje čekanje ne znači i neaktivnost. Budući da su Stvoriteljevi sljedbenici živjeli u lošim životnim uvjetima, shvatio sam da su takve okolnosti idealne da bih ih istrijebio na način na koji nisu računali i neprijateljem od kojega se nisu mogli skriti. Novo, moćno i podmuklo oružje zvalo se – crna kuga. Na sve načine sam do njih pokušao dovesti tu smrtonosnu bolest, ali Stvoritelj nije dozvoljavao da oni budu u potpunosti istrijebljeni. Iako je gotovo trećinu stanovništva poharala kuga, nisam uspio uništiti taj mali broj sljedbenika istine ni na taj način.
Na moje iznenađenje, Stvoritelj se uskoro poslužio iskrenošću jednog redovnika koji je proučavao Njegove spise kako bi pokrenuo novi val širenja istine. Mom bijesu nije bilo kraja. Gotovo pred samim uništenjem i nestankom Njegovih sljedbenika, Stvoritelj je želio uz pomoć autoriteta koje sam ja uspostavio širiti svoju istinu. Luther je ustao protiv naučavanja vlastite crkve. Otkrio je ono što sam vrlo pažljivo skrivao. Istinu o opravdanju vjerom. Njome je raskrinkana zabluda o okrutnom Bogu i prikazana istina o Otkupitelju koji sam plaća kaznu za grijeh. Počeo je prevoditi Stvoriteljeve spise na narodni jezik. Želio ih je učiniti dostupnim svima. To sam morao spriječiti. Želio sam ih uništiti, ali Stvoritelj to nije dozvoljavao. Nalazio je uvijek nove putove da Njegova istina dođe do naroda. Uskoro su se u raznim dijelovima Europe podizali slični pokreti. Uz pomoć moje crkve pokrenuo sam rat protiv svih onih koji su naučavali drugačije. Morao sam početi iz početka.
Uz pomoć inkvizicije, koja je do tada već bila uspostavljena, uspio sam uništiti velik broj onih koji su se usudili stati na stranu reformatora, no moć koju sam imao preko svoje crkve nije bila dovoljna da u potpunosti zaustavi širenje istine, premda sam protiv nekih organizirao i pravi križarski rat.
Ubrzo je otkrivena nova zemlja. Amerika. Dio Stvoriteljevih sljedbenika je odlučio odseliti se i tamo, bez ometanja, u potpunoj slobodi propovjedati istine o Stvoritelju.
Vrijeme mi je istjecalo, a istina se počela iznova širiti. Počeo sam uviđati da neću moći zaustaviti njezino širenje i da ću sve svoje napore morati uložiti u jedno. U nove zablude. U zamračivanje pravih istina. U pogrešna tumačenja već postojećih.
Budući da je Stvoritelj vodio ljude da Njegovu Riječ umnožavaju, mnogi ljudi su dolazili do nje i razotkrivali zablude koje sam održavao preko tisuću godina. U novoj zemlji Stvoritelj je nadahnuo ljude da osnuju tada sasvim drugačiji društveni poredak od onoga koji je vladao na starom kontinentu. Demokraciju. Nisam se brinuo. Kakva god vlast bila, čovjek će uvijek željeti moć i gledati svoj vlastiti interes. Jer ga JA podupirem u tome.