depresivnost

Iako mislimo da je depresivnost kod djece lako prepoznati - to su djeca koja su tužna, nemotivirana, sve im je teško, zabrinuti su, pognute glave i sl., to baš  nije tako. Nerijetko oni svoje osjećaje drže u sebi i prema van ne odaju dojam koliko im je teško. Čak mogu dobro funkcionirati u školi, imat dobar uspjeh i ponašanje. Uz to, ponekad depresivnost može izgledati suprotno od očekivanog - neka depresivna djeca su agresivna, drska i sklona izazivanju.

Depresija se u školskoj dobi pojavljuje kod 1 - 2 % djece, u adolescenciji nešto češće, kod 3 - 8 % adolescenata. Do adolescencije se pojavljuje podjednako kod dječaka i djevojčica, ali od adolescencije je češća kod djevojaka i to čak dvostruko češća.

Što može pomoći depresivnoj osobi?

• POTRAŽITI PODRŠKU OD OBITELJI / PRIJATELJA - iako je depresivnoj osobi najmanje do druženja, trebala bi činiti upravo to, odnosno provesti razgovor s osobom s kojom osjeća bliskost. Samo dijeljenje toga kako se osjećamo već nam malo olakšava. Razgovor, dijeljenje iskustava ili savjeta, rame za plakanje - sve nam to može biti osoba u koju vjerujemo.

• USMJERITI SE NA POZITIVNO - naše misli utječu na naše osjećaje, pa se treba potruditi da se negativne misli koje su karakteristične za depresivno raspoloženje, preoblikuju u ipak malo pozitivnije.  Znamo već da ono što nam se događa ili nečije ponašanje možemo protumačiti na više različitih načina, a kod depresivnosti se u pravilu događa da se tumači na negativan način. Stoga je važno prepoznati takve misli i pokušati dati pozitivnije tumačenje. Također, važno je osvijestiti svoje jale strane i ono u čemu smo dobri, kako bismo održali samopoštovanje i pozitivnu sliku o sebi (kognitivno restrukturiranje je preoblikovanje naših misli, a više o tome možete pročitati na kraju ove stranice)

• SLOBODNO SE ISPLAKATI - kad nam je teško, normalno je isplakati se. Suze nam pomažu jer tako izbacujemo neugodne osjećaje. I ne samo to - kroz suze iz našeg tijela doslovno izlaze hormoni stresa!

• VOLONTIRATI - uključivanje u volonterske aktivnosti jako doprinosi mentalnom zdravlju!

• PRONAĆI HOBIJE - bavljenje aktivnostima koje volimo nas ispunjava osjećajem zadovoljstva. Svejedno je jesu li to šetnje u prirodi, slikanje, plesanje, izrađivanje nečega, vrtlarenje, sportske aktivnosti - važno je da za njih imamo interesa i da nam se sviđaju!

• BRINUTI O SEBI - važno je održavati brigu o sebi kroz uravnoteženu prehranu, kvalitetan san i redovitu tjelovježbu!

• ISKORISTITI MODERNU TEHNOLOGIJU - na tržištu postoji veli broj različitih aplikacija koji pomažu održavanju našeg zdravlja. Neke od njih koji pomažu održavanju mentalnog zdravlja su: Moodmeter, Happify, 7Cups

Hrvatski zavod za javno zdravstvo je donio  korake prve pomoći i podrške djeci i mladima (3P korake) za učitelje i nastavnike, u sklopu projekta "Pomozi da"3 koji promiče mentalno zdravlje djece i mladih. 3P koraci su: pristupi, podrži i potakni. Evo sažetka:

1. PRISTUPI:

• pronađite prikladan trenutak i mjesto (osigurajte dovoljno vremena i mirno mjesto za razgovor)

• provjerite i izrazite što ste uočili (učeniku iskreno recite zašto ste mu pristupili i dajte do znanja da ste primijetili nepovoljne promjene u njegovom raspoloženju, ponašanju, školskom uspjehu te da ste zbog toga zabrinuti. Izrazite spremnost da pomognete)

• budite spremni čuti problem, ne nuditi rješenja (netočno je da će razgovor o depresiji pogoršati stvar! Istina je da razgovor pomaže i šalje poruku učeniku da vam je stalo. Ako vam je teško pristupiti učeniku, potražite podršku stručne službe)

2. PODRŽI:

• uvažite jedinstvenost učenika (svaki je učenik drugačiji i različito se nosi s depresivnim smetnjama; uvažite njegove osjećaje i njegovo viđenje situacije)

• pitajte što se događa (ohrabrite i potaknite učenika na razgovore o tome kako se osjeća i koliko se dugo već tako osjeća postavljajući otvorena pitanja i potpitanja. Važno je provjeriti je li učenik nedavno doživio gubitak te razmišlja li o samoubojstvu)

• pozorno slušajte i pokažite zainteresiranost te ponovite i sažmite ono što ste čuli ili vidjeli bez interpretacije ili davanja mišljenja

• pružite emocionalnu podršku (pružite je tako da mu kažete što vidite i vjerujete da mu je teško, ohrabrite ga i iskažite nadu za oporavak te pružite korisna objašnjenja o okolnostima ili zahtjevima koji se trenutačno učeniku čine preplavljujućima)

3. POTAKNI:

• upoznajte učenika s mogućim oblicima pomoći i samopomoći (ovisno o vrsti i dubini problema, predložite moguće oblike samopomoći, npr. samoohrabrenje, strategije odvlačenja pozornosti ili stručne pomoći

• potaknite učenika na prihvaćanje pomoći (ponudite pomoć i potaknite na traženje i prihvaćanje stručne pomoći te objasnite da uz pomoć bliskih osoba i stručnjaka može lakše prebroditi svoje teškoće)

• povežite učenika s osobama koje mogu pomoći (ako je potrebno, dogovorite razgovor s roditeljima i termin razgovora sa stručnjakom unutar ili izvan škole)

IZBJEGAVAJTE:

• uvjeravanje učenika da ima problem i da mu je potrebna pomoć

• podcjenjivati i tumačiti ono što ste čuli, procjenjivati jesu li doživljaji i reakcije ispravni (NE: "To nije tako, pogrešno o tome razmišljaš")

• govoriti učeniku koji pokazuje znakove depresije "Trgni se!", "Razvedri se!"

• govoriti s visoka kako bi se učenik trebao ponašati ili osjećati

• umanjivati učenikove osjećaje trudeći se reći nešto pozitivno "Ne izgleda mi tako loše"

• uspoređivati s drugim učenicima