darovitost

Definicije darovitosti su brojne. Evo nekih:

Petz: “Darovitost je sklop urođenih osobina i sposobnosti koje subjektu s tim osobinama omogućuje da u jednom ili u više područja trajno postiže iznadprosječne rezultate”

Winner: “Darovito dijete je dijete rođeno s neuobičajenom sposobnošću da svlada određeno područje ili područja”

Po Renzullijevoj teoriji darovitosti, darovitost je spoj triju osnovnih osobina: natprosječnih općih ili specifičnih sposobnosti, motivacije i visokog stupnja kreativnosti.

U svakodnevnom govoru često koristimo termine darovitost i talent kao istoznačnice, no ima razlike između ova dva pojma. Darovitost je postizanje iznadprosječnih rezultata u više socijalno prihvatljivih aktivnosti, a talent je izrazit i trajan uspjeh u nekoj posebnoj aktivnosti (glazba, ples, matematika i sl.).

Kroz svoje dugogodišnje iskustvo zamjećujem da mi u školama i vrtićima češće "primijetimo" bistro dijete nego darovito. Bistro dijete je često i "zahvalnije" za rad. Evo nekih razlika između darovitog i bistrog djeteta:

MITOVI O DAROVITOSTI

O darovitosti ima mnogo netočnih uvjerenja koja uzimamo zdravo za gotovo. Evo nekoliko najčešćih:

• SVA SU DJECA DAROVITA - ovo jednostavno nije točno. Svako dijete ima neku svoju jaku stranu, no nikako nije darovito. Na jednom predavanju na kojem sam sudjelovala,  izv.prof.dr. Mojca Jurišević (Sveučilište u Ljubljani) je to pojasnila otprilike ovako: Intelektualne sposobnosti su u populaciji raspodijeljenje po Gaussovoj krivulji. Najveći postotak populacije ima prosječni kvocijent inteligencije. Kao što nisu svi na lijevom kraju krivulje (mentalno zaostali), tako nisu niti na desnoj (daroviti).

• DAROVITA DJECA ĆE USPJETI U ŽIVOTU, BEZ OBZIRA PRUŽAMO LI IM PODRŠKU ILI NE - ovo je često mišljenje, čak i u odgojno obrazovnim ustanovama, a na žalost potpuno netočno. Daroviti učenici su, jednako kao i učenici sa teškoćama u razvoju, učenici sa posebnim potrebama. To znači da im treba pridati posebno pažnju i prilagođavati metode i sadržaje rada, kako bi oni ostvarili svoje potencijale.

• DAROVITA DJECA VOLE ŠKOLU I DOBIVAJU DOBRE OCJENE - zvuči logično, ali je također netočno. Daroviti učenici imaju svoje specifične interese a karakterno mogu biti "teški" za vođenje. Daroviti učenici često upadaju u zamku svojih sposobnosti: naime, kroz niže razrede osnovne škole naviknu da uz malo truda postižu visoke rezultate. To dovodi do toga da ne razviju radne navike i ne koriste sve svoje potencijale, što u višim razredima dovodi do nižeg uspjeha, a može dovesti i do nemotiviranosti.

• IZDVOJIMO LI DAROVITU DJECU U POSEBNU SKUPINU, POSTAT ĆE SNOBOVI - svakome od nas je potrebno društvo nama sličnih, pa tako i darovitim učenicima. Tek u grupi jednako sposobnih, daroviti učenik dobiva pravu konkurenciju, nekoga s kime može "odmjeriti snage". To je i način da se tako visoko sposoban pojedinac suočava sa neuspjehom, pogotovo ako je u svom razredu najbolji.

• DAROVITA DJECA DOLAZE UGLAVNOM IZ OBRAZOVANIJIH I SITUIRANIJIH OBITELJI - istraživanja nisu potvrdila ovu povezanost, no da djeca sa visokim potencijalima u obrazovanijim i situiranijim obiteljima lakše ostvaruju svoje potencijale, to je točno. U ovim obiteljima su djeca češće poticana u većoj mjeri, omogućuju im se dodatni tečajevi, škole kojima utažuju svoju žeđ za znanjem, imaju obrazovnu podršku u odraslima oko sebe a sve to dovodi do lakšeg ispoljavanja potencijala, odnosno razvoja manifestne darovitosti.

• DAROVITA DJECA NISU SVJESNA DA SU DRUGAČIJA DOK IM TO NETKO NE KAŽE - darovita djeca su itekako svjesna da su drugačija, već od mlađe dobi, jer jednostavno često imaju drugačije interese od svojih vršnjaka i pristupaju onome što rade na drugačiji način. U školi mogu imati teškoća na socijalnom aspektu, jer su često ovi učenici superiorni na intelektualnom planu ali ne na emocionalnom i socijalnom.

• DAROVITU DJECU TREBA ZAPOSLITI, INAČE ĆE POSTATI LIJENA - ima nešto u ovome, no vrlo je važno što mislimo pod ovim "zaposliti". Darovitim učenicima trebaju sadržaji i zadatci koji su u skladu sa njihovim sposobnostima, inače može doći do smanjivanja motivacije, odustajanja od rada a dugoročno do postizanja uspjeha znatno ispod njihovih mogućnosti. Jedno istraživanje u Nizozemskoj je pokazalo da je trećina darovitih mladih u toj zemlji nezaposlena.

• UČITELJI VOLE IMATI DAROVITU DJECU U RAZREDU - ovo ne možemo reći za sve učitelje niti za sve darovite učenike. No, činjenica je kako su daroviti učenici često samokritični, znatiželjni, uporni baš u onome što ih zanima, te zbog takvih svojih osobina nisu učenici s kojima je lako raditi. Kao što sam već naglasila, oni su učenici sa posebnim potrebama i treba im tako u školi i pristupiti.

• DAROVITA SU DJECA DOBRA U SVEMU ŠTO RADE - ovo je jedan od najraširenijih mitova. Ne, darovita djeca nisu dobra u svemu što rade i ovaj gotovo uvriježeni stav na njih stavlja dodatni teret očekivanja. Bavim se identifikacijom potencijalno darovitih učenika više od deset godina i redovito se događa, u svakoj generaciji, da "otkrijem" visoke potencijale kod nekog učenika za kojega učitelji ne bi rekli da je potencijalno darovit.