empatija

Kao i mnogi drugi pojmovi u psihologiji, tako i empatija ima mnogo definicija. No, sve se svodi ipak na dvije važne odrednice: empatija je (1.) razumijevanje osjećaja, misli i ponašanja druge osobe ali (2.) bez prosudbe, dakle potpuno zauzimanje pozicije te druge osobe. Sigurno ste čuli za izraz da netko „hoda u tuđim cipelama“. Empatije je upravo to: hodanje u tuđim cipelama. Ne nametanje naših rješenja, onoga kako bismo mi, već potpuno razumijevanje perspektive druge osobe.

Nije lako biti empatičan! Nije lako, jer ona podrazumijeva da se odreknemo svog mišljenja i stavova i da potpuno razumijemo drugu osobu u skladu sa njezinom situacijom, njezinim stavovima i njezinim osjećajima. Sjetite se neke situacije kada vam je bilo teško. Što vam je najviše pomoglo? Vjerojatno kada vam je netko rekao da razumije kako se osjećate i zbog čega se tako osjećate. I to je dovoljno.

Empatija se može vježbati, jer je to vještina. Pri tome je važno da svu pažnju usmjerimo na ono što nam osoba govori i pokušamo istinski shvatiti kako se osjeća i zbog čeg se tako osjeća, bez da dopustimo našim mislima da povezuje situaciju sa našim vlastitim iskustvom i našim vlastitim reakcijama na slična iskustva. Dakle, treba izbjegavati davanje savjeta, umanjivanje osjećaja, sažalijevanje, ili čak nadmetanje (da, ponekad i to činimo „Nije to ništa, meni je bilo još gore kad sam…“). Empatija ne podrazumijeva da mi „popravljamo“ situaciju osobe koja nam se obratila, već da ju saslušamo i potpuno razumijemo! Sljedeća važna sastavnica vještine empatije je parafraziranje. To je izricanje onoga kako smo shvatili ono što nam je osoba rekla, da bismo bili sigurni da smo je dobro razumjeli (npr. „Jesam li dobro shvatila – ti se osjećaš tužno jer…). Na taj način ne samo da povećavamo šansu da potpuno razumijemo drugu osobu, već i njoj dajemo šansu da bolje razumije svoje osjećaje i ono što je donjih dovelo. To je kao kada na glas razmišljamo – često nam se „rješenje“ nametne samo od sebe, jer smo sami sebe bolje čuli!

Kada smo empatični, to u drugoj osobi izaziva veći osjećaj olakšanja ali i sigurnosti i povjerenja. Kada bi globalno bilo više empatije, bilo bi i više razumijevanja, tolerancije a manje sukoba.

Empatiju često miješamo sa simpatijom (engl. sympathy) i suosjećanjem. To jesu sve vrlo slične vještine, ali nisu iste. Kod simpatije, emocionalno reagiramo na osjećaje druge osobe, usklađujemo se s njom, pa osjećamo ugodne emocije kad ih i druga osoba ima, odnosno neugodne kad druga osoba ima neugodne osjećaje. Znači, kod simpatije ne osjećamo isto što i druga osoba, već osjećamo sućut ili brigu za drugoga, u skladu s njegovim osjećajima. Tako smo sretni kad je druga osoba radosna, ponosna itd., a nesretni kad je druga osoba nesretna, u boli i sl. Suosjećanje se odnosi na razumijevanje najčešće jednog osjećaja, najčešće boli, ili jednog aspekta situacije. Suosjećamo s osobom koja proživljava patnju i spremni smo pomoći. Kod suosjećanja je naglašen taj aktivni aspekt, želja da se pomogne drugoj osobi. Empatija je kompleksnija, uz emocionalni aspekt uključuje i kognitivni - svjesno razumijevanje iskustava drugih, uključujući negativna i pozitivna iskustva. Empatija ne uključuje sličnost iskustava, a kamoli stavova i uvjerenja, a podrazumijeva potpuno razumijevanje.

U videu koji slijedi na slikoviti je način objašnjena empatija:

KAKO POTICATI EMPATIJU U ŠKOLI, ALI I KOD KUĆE?

Evo nekih dobrih strategija kojima se može poticati razvoj empatije u školi i kod kuće:

1. Simulacija svakodnevnih situacija: Organizirati simulacije u kojima učenici mogu iskusiti svakodnevne situacije u kojima su drugi ljudi suočeni s teškoćama ili osjećajima. Na primjer, možemo stvoriti situaciju u kojoj učenici moraju komunicirati s osobom koja ne govori isti jezik ili ima ograničene mogućnosti kretanja ili neke druge teškoće, kako bi osjetili izazove s kojima se suočavaju i razvili suosjećanje prema njima.

2. Grupne rasprave o kontroverznim temama: Odaberemo kontroverzne teme poput siromaštva, izbjegličke krize, diskriminacije ili klimatskih promjena te potaknemo učenike na grupne rasprave. Ova vrsta rasprave potaknuti će učenike da saslušaju različite perspektive, argumente i iskustva te razvijaju empatiju prema ljudima koji se suočavaju s tim izazovima.

3. Timski projekti s ciljem rješavanja problema: Organiziramo timski projekt u kojem će učenici raditi zajedno na identificiranju i rješavanju problema u njihovoj zajednici ili školi. To može uključivati istraživanje problema, intervjuiranje ljudi koji su pogođeni, razvijanje rješenja i provedbu akcije. Kroz ovaj proces, učenici će razviti empatiju prema onima čije potrebe pokušavaju zadovoljiti.

4. Simulacija osjetljivih situacija: Kreiramo simulacije situacija u kojima su ljudi suočeni s teškim emocijama ili izazovima, poput gubitka drage osobe ili ljubimca, isključenosti ili tjelesnih invaliditeta... Ove simulacije mogu koristiti virtualnu stvarnost, dramatizaciju ili druge oblike interaktivnih iskustava kako bi učenici mogli osjetiti i razumjeti teškoće s kojima se suočavaju drugi.

5. Suradnja s lokalnim zajednostima: Uključimo učenike u suradnju s lokalnim organizacijama ili zajednicama koje pomažu ljudima u potrebi. Možemo organizirati posjete domovima za starije osobe, azilima za životinje ili centrima za djecu bez adekvatne roditeljske skrbi. Ova vrsta iskustva omogućuje učenicima da se povežu s ljudima iz različitih životnih situacija i razviju empatiju kroz direktnu interakciju i pružanje podrške.

Nekoliko je konkretnih metoda kojima možemo poticati empatiju:

• kroz modeliranje empatije: mi kao učitelji moramo biti primjer empatičnog ponašanja. Pokažimo interes i brigu za svoje učenike, slušajmo ih pažljivo, budimo osjetljivi na njihove osjećaje i pokažimo razumijevanje.

• kroz razgovor o empatiji: održimo otvorene razgovore s učenicima o tome što je empatija, zašto je važna i kako se može primijeniti u svakodnevnim situacijama. Raspravljajmo o različitim perspektivama, razumijevanju tuđih osjećaja i izražavanju suosjećanja.

• kroz vježbe perspektive: potaknimo učenike da se stave u tuđe cipele kako bi bolje razumjeli tuđe osjećaje i perspektive. Možemo koristiti scenarije, uloge ili druge aktivnosti koje potiču učenike da razmišljaju o tome kako bi se osjećali u određenoj situaciji.

• kroz razvoj socijalnih vještina: pomozimo učenicima da razviju vještine kao što su aktivno slušanje, postavljanje pitanja i izražavanje podrške. Ovi alati mogu pomoći učenicima da se bolje povežu s drugima, razumiju njihove osjećaje i budu suosjećajni.

• kroz istraživanje drugih kultura i iskustava: potaknimo učenike da istraže različite kulture, tradicije i iskustva. To može pomoći u razvijanju razumijevanja i empatije prema drugima, posebno prema ljudima koji su različiti od njih.

• kroz volontiranje i suradnju: organizirajmo aktivnosti volontiranja ili projekte suradnje u kojima će učenici raditi zajedno na rješavanju problema ili pružanju pomoći drugima. Ove prakse mogu potaknuti empatiju i osjećaj zajedničke odgovornosti.

• kroz korištenje umjetnosti i književnosti: koristimo umjetničke izraze, priče, romane i druge književne radove koji ističu empatiju kao temu. Potaknimo raspravu o likovima, njihovim osjećajima i motivima, te potaknimo učenike da se stave u njihovu poziciju.