Odgovornost

ŠTO JE ODGOVORNOST?

Mnogo je vrsta odgovornosti – odgovornosti prema sebi, odgovornost prema drugima, odgovornost kod kuće, odgovornost u školi/na poslu itd. U rječniku piše da je odgovornost savjesno i valjano obavljanje dužnosti. Zvuči važno? I je, važno je biti odgovoran – svatko treba biti odgovoran! Odgovorna osoba napravi ono što kaže da će napraviti. Vrlo je slično kao i biti pouzdan. Na primjer, tvoja majka zna da ćeš u dogovoreno vrijeme biti kod kuće i ti doista budeš. Ako se nešto dogodi, javiti ćeš joj se. Kad drugi ljudi znaju da si ti odgovorna osoba, ne moraju se toliko brinuti za tebe. To znači da će ti roditelji dati više slobode a nastavnici, možda, više povlastica.

Imati odgovornost, biti odgovoran, jedan je od ključnih čimbenika sreće i uspjeha u životu! Odgovorne osobe bolje se brinu o svome zdravlju, imaju bolje međuljudske odnose, imaju više uspjeha u radu, osjećaju se sretnije…

"Najbolja pouka koju sam dobila od svojih roditelja je da mi nitko nije ništa dužan. To me je ponukalo da ni od koga ništa ne očekujem i sama si ostvarim sve svoje želje i snove. Tako sam i uspjela postati milijunašica do svoje 20. godine."

Taylor Swift

KAKO BITI ODGOVORAN?

Svatko od nas je odgovoran za svoja djela, misli i odluke.

NAŠA DJELA

Odgovorni smo za djela koja činimo. Biramo li činiti dobro? Predaješ li lektiru na vrijeme? Izvršavaš li svoje kućne obaveze? Paziš li na urednost svoje sobe? Poštuješ li pravila u školi? Ako su tvoji odgovori potvrdni na ova pitanja, vjerojatno si odgovorna osoba! Seže li tvoja odgovornost i na druga područja ljudskog djelovanja – na naš okoliš, na primjer? Brineš li o prirodi na način na koji možeš (da ne bacaš smeće u prirodi, recikliraš i druge potičeš na isto)? Ponašaš li se brižno prema životinjama? Jesi li odgovoran prema svojoj i tuđoj imovini?

NAŠE RIJEČI

Oni koji su odgovorni za svoje riječi, uvijek učine ono što su obećali učiniti. Ne obećavaju ono što ne mogu ili ne žele učiniti. To nas dovodi do zaključka da trebamo razmisliti prije nego što nešto kažemo ili obećamo. Također, biramo na koji način ćemo nešto reći – hoće li naše riječi biti ljubazne ili ne. Ovo je važno znati u međusobnoj komunikaciji. Također, ako je netko neljubazan ili grub prema nama, ne znači da mi trebamo biti prema njemu – mi ne možemo kontrolirati riječi drugih osoba, ali možemo i moramo kontrolirati svoje riječi!

NAŠE MISLI

Iako nam se čini da naše misli dolaze i odlaze bez da mi na njih imamo puno utjecaja, to nije u potpunosti tako. Mi sami odlučujemo hoćemo li nekoj lošoj misli dozvoliti da ostane u našem umu, ili ćemo je zamijeniti nekom drugom misli. Kako lošu misao zamijeniti? Pokušamo je prvo zanemariti ili zamijeniti nečim drugim, nečim dobrim. Možemo promijeniti Tv program koji gledamo, možemo uzeti knjigu i čitati, možemo s nekim popričati, možemo se igrati se nekim/nečim… Zapamtimo da dobre stvari uvijek mogu potisnuti loše!

Razvijati odgovornost kod djece znači zajedno s odgovornosti razvijati slobodu. Kada bismo razvijali odgovornost bez slobode, doveli bismo ih u nemoguć položaj - morali bi odgovarati i za ono što nisu mogli birati, poput potrebe nošenja naočala. S druge strane, ako bismo razvijali slobodu bez odgovornosti, također bismo doveli djecu (i druge oko njih) u nezahvalan položaj, jer bismo stvorili osobe koje sve podvrgavaju svojim osobnih prohtjevima. Nije lako zaključiti da odgovornost i sloboda idu "ruku pod ruku".

ŠTO KAŽU (1).pdf

Kako odrasli mogu pomoći u razvijanju odgovornosti?

ZADUŽENJA - djeci moramo dati konkretna zaduženja primjerena njihovoj dobi.
VRŠENJE NEKE DUŽNOSTI - tražimo da vrše neku dužnost kroz neko vrijeme (pospremanje kuće, kuhanje, potpuna briga o ljubimcu i sl.). Nakon isteka vremena, zajednički prokomentiramo što je činilo, kako uspješno, koliko mu se svidjelo... Važno je dijete pohvaliti (ako ništa drugo, bar za uloženi trud) i čestitati mu na vršenju dužnosti.
SVI SMO BITNI - zajedno s djetetom razgovaramo o različitim poslovima. Cilj je naglasiti da svaki posao sa sobom nosi određeni stupanj odgovornosti. Uvijek je važno naglasiti društvene, moralne, psihološke, higijenske, zdravstvene posljedice dobro, odnosno loše obavljenog posla.

KAKO DOBRO ODLUČIVATI?

Nije lako uvijek donositi ispravne odluke. Evo nekih savjeta koji mogu pomoći:

1. Razmisliti prije djelovanja – potrebno je prije nego nešto učinimo razmisliti o tome do kojih posljedica naše djelovanje može dovesti. Ako su posljedice loše za nas ili druge, razmislimo još jednom je li naša odluka ispravna i treba li se promijeniti!

2. Prikupiti činjenice – potrebno je razmisliti i o drugim mogućim izborima. Rijetko kada smo u situaciji da imamo samo jednu mogućnost, najčešće imamo cijeli spektar različitih izbora! Stoga je potrebno stati i razmisliti koje sve izbore imamo u situaciji u kojoj smo se našli!

3. Odlučiti što je za nas najbolje i što je najbolje učiniti – Kada razmotrimo koje sve izbore imamo, biramo onaj koji je najbolji za nas i druge!

KAKO SE ORGANIZIRATI?

Organizacija je jako važna u odgovornom ponašanju. Mnoga djeca i odrasli ne naprave sve što trebaju jer nisu organizirani! Ove nekoliko važnih smjernica koje mogu pomoći u boljoj organiziranosti:

- Napraviti popis onoga što treba učiniti – popis može biti za jedan ili za cijeli tjedan a možemo pored svake stavke staviti oznaku važnosti (npr. najvažnije 1, manje važno 2 i tako redom), što nam pomaže u određivanju prioriteta – pa čak ako i ne obavimo sve stavke sa popisa, one najvažnije će biti obavljene!

- Zapisati kada treba obaviti određeni zadatak – najbolje je napraviti plan koji izgleda poput rasporeda sati u školi te u takav plan rasporediti obaveze koje imamo (npr od 16 do 17 sati pišem zadaću, 17-17.15 pauza, 17.15-18.15. ponavljam što smo danas radili i sl.)

- Zapisati što trebamo za obavljanje zadataka – jako je dobro zapisati što nam treba za obavljanje zadataka, kako se ne bismo doveli u nezgodnu situaciju da nemamo ono što je potrebno. Na primjer, ako do kraja tjedna trebamo napraviti poster iz prirode, potrebno je zapisati da nam trebaju markeri, slike prirode, ravnalo, veliki papiri i sl. kako bismo to na vrijeme nabavili, odnosno pitali roditelje da nam pomognu nabaviti.