Embedded Files
ŠTO JE EMOCIONALNA INTELIGENCIJA?
ŠTO JE EMOCIONALNA INTELIGENCIJA?
Emocionalna inteligencija je sklop više sposobnosti: to je sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i upravljanja vlastitim emocijama. Konkretnije rečeno, emocionalno inteligentna osoba je svjesna svojih emocija i načina na koje emocije utječu na njezino ponašanje (posebno u komunikaciji s drugim ljudima). Emocionalna inteligencija se sastoji od empatije, neovisnost, prilagodljivosti, ljubaznosti, samokontrole... Uz to što se odnosi na vlastite, emocionalna inteligencija se odnosi i na prepoznavanje osjećaja drugih osoba i ponašanja u skladu s njima.
Istraživanja pokazuju da je upravo emocionalna inteligencija zaslužna za naš uspjeh u životu, jer određuje što i kako učimo, omogućuje postavljanje prioriteta i određuje većinu naših dnevnih aktivnosti.
Psiholog s Harvarda, Howard Gardner (pročitajte više o njegovom modelu višestrukih inteligencija u odjeljku "profesionalno usmjeravanje") je prvi naveo da postoji sedam različitih vrsta inteligencije, a da je emocionalna inteligencija jedna od njih. Osamdesetih godina prošlog stoljeća ovaj koncept razvijaju psiholozi sa Yalea (Peter Salovey i John Meyer) no pojam emocionalne inteligencije postaje planetarno popularan izlaskom knjige "Emocionalna inteligencija" autora Daniela Golemana.
PREPOZNAVANJE EMOCIJA - ZAŠTO JE VAŽNO?
Istraživanja dokazuju da samo imenovanje emocije koju osjećamo ublažava aktivnost amigdale (to je jedan dio u našem mozgu koji je zadužen za emocije i reagiranje) i smanjuje našu emocionalnu reakciju. Dakle, pomaže da manje reagiramo automatski, refleksno, bez razmišljanja a time da bolje kontroliramo svoje ponašanje. Tek kad znamo što osjećamo i razumijemo zašto se tako osjećamo, možemo kontrolirati svoje osjećaje da bismo postigli više harmonije u međuljudskim odnosima i lakše upravljali svojim ciljevima.
Na spomenutom poznatom svjetskom sveučilištu Yale (u SAD) postoji odsjek za emocionalnu inteligenciju. Stručnjaci na tom području, dakle, intenzivno istražuju emocionalnu inteligenciju, njezine sastavnice, utjecaj na život pojedinca itd. Zanimljiv je podatak do kojega su došli istražujući prepoznavanje emocija.
Što mislite, koliko različitih emocija postoji?
Školske godine 2019./20., dok sam radila u jednoj osnovnoj školi, zbrojila sam sve emocije koje su učenici drugog razreda kroz godinu upisali na svoje emociometre i napravila jedan skupni emociometar na kojem je bilo ukupno preko devedeset različitih emocija. Zvuči puno?
Iz mog iskustva, sa radionica koje provodim sa učenicima i roditeljima, odgovor na pitanje "Koliko različitih emocija postoji?" a koji je najbliži točnom odgovoru bio je "par tisuća emocija". Istovremeno svi prisutni se uvijek pitamo, pa zar je to moguće?
Koliko emocija možete nabrojati?
Točan odgovor je oko 34 000. Ne, nemam niti jednu nulu viška, radi se o 34 tisuće!
Evo jednog sjajnog govora, na žalost nema hrvatskog prijevoda, ali nadam se da ćete većinu razumjeti:
ŠTO NAM GOVORE NAŠE EMOCIJE?
Svaka emocija ima svoju ulogu. Stoga se napustila ona stara, svima poznata podjela na pozitivne i negativne emocije. Nema negativnih emocija, ima samo neugodnih. No, kako sam već napomenula, svaka ta emocija, bez obzira bila ugodna ili neugodna, ima svoju funkciju. Najpoznatiji model koji govori upravo o toj funkciji emocija je Kotač emocija psihologa Roberta Plutchika.
Model se sastoji od osam bazičnih emocija koje pomažu u donošenju odluka. Iz svake bazične emocije proizlaze složenije emocije koje se sastoje iz više osnovnih emocija. Po ovom modelu, osnovne emocije imaju ove funkcije:
1. strah: nešto trebamo promijeniti
2. ljutnja: borba s teškoćama/problemima
3. radost: podsjeća nas na ono što nam je važno
4. tuga: vezanje sa onima koje volimo
5. povjerenje: trebamo otvoriti srca
6. gađenje: trebamo odbaciti što nije zdravo
7. očekivanje: trebamo gledati unaprijed i planirati
8. iznenađenje: trebamo se fokusirati na nove situacije
KAKO PREPOZNAJEMO EMOCIJE?
Emocije prepoznajemo po izrazu lica i držanju tijela, dakle neverbalnoj komunikaciji. Nisu sve emocije jednako lake za prepoznati. Najlakše prepoznajemo osnovne emocije jer su, kako i samo ime kaže, osnovne, jednostavne, jednodimenzionalne. Osnovne emocije su radost, tuga, strah, iznenađenje, ljutnja i gađenje. Zovemo ih osnovne jer su univerzalne (prisutne u svim kulturama), javljaju se vrlo rano u životu a mogu se prepoznati i kod životinja, osobito primata.
Ostale emocije nije lako prepoznati, a koliko ste dobri u tome možete provjeriti na linku. Radi se o upitniku prepoznavanja emocija na osnovu izraza lica. Kada ispunite upitnik i pošaljete svoje odgovore, možete ih i provjeriti, a uz svaki odgovor stoji objašnjenje točnog odgovora (opis neverbalnih znakova na osnovu kojih prepoznajemo tu određenu emociju). Link:
ZANIMLJIVOST IZ STVARNOG ŽIVOTA
ZANIMLJIVOST IZ STVARNOG ŽIVOTA
Konj kojeg su nazvali Pametni Hans živio je u Njemačkoj na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Postao je poznat i vrlo popularan po tome što je znao zbrajati, oduzimati, množiti i dijeliti, a tome ga je poučio njegov vlasnik von Osten, po struci profesor matematike. Hans je na matematička pitanja odgovarao tapkajući kopitom onoliko puta koliko je iznosio odgovor na postavljeno pitanje. Pametni Hans postao je prava senzacija i mnogi su hrlili na predstave njegovog znanja.
Ubrzo je njemačko Ministarstvo prosvjete sastavilo povjerenstvo koje je trebalo procijeniti Hansovo znanje. Povjerenstvo je zaključilo da u Hansovom nastupu nema trikova, namjernih utjecaja ni pomaganja ispitivača. No, je li Hans zaista toliko pametan?
Odgovor na to pitanje dao je Pfungst, njemački psiholog. Testirao je Hansa u situaciji kad je ispitivač znao točan odgovor na postavljeno pitanje, ali i onda kad ispitivač nije znao odgovor. U prvoj situaciji Hans je davao 98 % točnih odgovora, a u drugoj samo 8 % točnih odgovora. Zatim je ispitivao Hansovo znanje kad je mogao i kad nije mogao vidjeti ispitivača. Hans je odgovorio netočno na većinu pitanja kad nije mogao vidjeti ispitivača.
Pfungst je ovim zadacima pokazao presudan utjecaj suptilnih vizualnih znakova koje su nenamjerno odašiljali ispitivači. Kad bi se konj tapkanjem približio točnom odgovoru, ispitivači su slučajno lagano naginjali glavu prema konju. Kad je Pfungst identificirao ovaj znak, koristio ga je kako bi od Hansa dobio koji god odgovor je htio. Hans ipak nije bio toliko pametan, no imao je izvrsnu moć zapažanja neverbalne komunikacije – mogao je izvrsno razlikovati izraze lica i detektirati gotovo neprimjetne pokrete tijela. Dakle, Pametni Hans nije znao matematiku, već je zahvaljujući svojoj vještini zapažanja neverbalnih znakova, „čitao“ točne odgovore.
Page updated
Google Sites
Report abuse