Opraštanje je otpuštanje potrebe za osvetom i oslobađanje od negativnih misli i gorčine. To nije odobravanje ili zaboravljanje da je „šteta“ počinjena – to je jednostavno dozvoljavanje da nečije ružno ponašanje prema nama postaje sve manje i manje važno. Odnosno, još dalje, to je naša unutrašnja duboka odluka da otpustimo prošlost.
Opraštanje oslobađa. Oslobađa nas neugodnih emocija i želje za osvetom. Cilj opraštanja nije nužno obnova prijateljstva/odnosa kakav je bio prije povrede, već je cilj ponovno se vratiti u ravnotežu i povratiti vlastiti mir i dobrobit.
Zbog čega je opraštanje važno?
Opraštanjem se oslobađamo od neugodnih emocija a time i smanjujemo mogućnost razvoja depresije, ljutnje i negativnog utjecaja stresa,
Opraštanje je više od toga da se osjećamo „manje loše“. Opraštanje povećava razinu naše sreće, zadovoljstva i suosjećajnosti,
Opraštanje nas oslobađa. Osobe koje ne mogu oprostiti zarobljene su u oluji neugodnih emocija i, u ekstremnim slučajevima, svoj život posvećuju intenzivnoj želji za osvetom,
Opraštanje liječi pojedinca. Čak ne moramo niti izgovoriti nekome da mu/joj opraštamo, dovoljno je to odlučiti unutar sebe,
Opraštanje moje zaliječiti narušene veze. Kad oprostimo, mi zapravo dopuštamo sebi vidjeti situaciju iz kuta onoga drugoga i time povećavamo međusobno razumijevanje i empatiju.
Kako oprostiti?
Da bismo krenuli dalje sa svojim životom, a ne neprestano bili u neugodnim emocijama i zapetljani u bolnu situaciju, trebamo naučiti opraštati. Na sreću, opraštati se može i naučiti. Dva su pristupa u poticanju razvoja opraštanja: procesno orijentirano i pristup orijentiran na odluku.
Procesno orijentirane intervencije traju kroz nešto dulji vremenski period i koriste kognitivne, ponašajne i emocionalne strategije. Intervencije orijentirane na odluku su kraće i uglavnom se odnose na kognitivnu strategiju.
Jedna od najpoznatijih intervencija usmjerenih na odlučivanje je tzv. REACH model koji ima 5 koraka:
1. Prvo se prisjećamo, prizivamo povredu (engl. R=recall)
2. Razvijamo empatiju za osobu koja nas je povrijedila (engl. E=empathy)
3. Prihvatimo opraštanje kao altruistični čin prema onome koji nas je povrijedio (engl. A=altruistic)
4. Donosimo odluku, obećanje, da ćemo oprostiti (engl. C=commit) i
5. Ustrajemo u opraštanju i svjesni smo samo benefita (engl. H=hold on).
Jedna od poznatijih intervencija je procesno orijentiran „Enright model“, koji podrazumijeva četiri faze opraštanja. U prvoj fazi potrebno je osvijestiti i razumjeti psihološke obrane te raditi na njima, prepoznati ljutnju i procijeniti psihološku bol koja je uzrokovana povredom. Važno je osvijestiti da nam neugodne emocije stvaraju više štete nego koristi. U drugoj fazi – donošenju odluke – mogućnost opraštanja kao odgovora se istražuje i polako prihvaća a nakon toga slijedi odluka da ćemo oprostiti. U trećoj fazi, radnoj fazi, pokušavamo oprostiti na način da sagledamo situaciju drugim očima, pokušamo se staviti u poziciju druge osobe i razumjeti njezinu reakciju. U zadnjoj, četvrtoj fazi, pokušavamo iz situacije izvući korist, pouku, pronaći neki dublji smisao u onome što se dogodilo.
Evo koraka u praštanju (po Enright modelu) kojih se i sami možemo držati kako bi razvijali svoju moć opraštanja:
1. Kada nas netko povrijedi ili učini nešto našao, prvo se moramo zapitati: kako se osjećamo? Koje sve emocije osjećamo?
2. Usredotočimo svoje misli ne na osobu koja nas je povrijedila, već na riječi/čin koji nas je povrijedio. Što je to točno što nas je povrijedilo? Ne izjednačavajmo to sa cijelom osobom (svi smo mi mnogo više od jednog izoliranog čina/situacije).
3. Odlučimo da ćemo oprostiti.
4. Pokušajmo si pojasniti tu odluku da ćemo oprostiti. Razlog jednostavno može biti da se želimo riješiti gorčine, kako bismo se posvetili drugim stvarima a ne se samo bavili nakupljenim neugodnim emocijama.
5. Sada stanimo u cipele druge osobe. Pokušajmo razmisliti što je željela postići svojim činom/riječima? Koje su njezine slabosti?
6. Ovaj korak znači odluku da ne želimo više nositi bol koju osjećamo i da je ne želimo više niti osjećati niti pokazivati ikome.
7. Umjesto gorčine, mi imamo toliko toga ugodnoga za ponuditi. Budimo ugodno društvu sebi i drugima! U ovom koraku možemo se poželjeti i pomiriti sa tom osobom (ali i ne moramo).
8. Pronađimo smisao u cijelom ovom procesu, shvatimo ga kao jednu našu životnu pobjedu: patili smo ali smo to i savladali! Osvijestimo kako je dobar osjećaj osloboditi se ogorčenosti koja nas je trovala!
9. Shvatimo opraštanje kao dvostruko dobro: drugome dajemo oprost a zapravo i mi dobivamo - mir i spokoj.
U nastavku su videi govora ljudi koji su nakon velikih tragedija u svojim životima odlučili oprostiti:
OPROSTITI SEBI
Mnogo puta sami sebi ne možemo nešto oprostiti. Da, mi sami sebi. To jako otežava naš samorazvoj, sprječava samopouzdanje, ispunjava krivnjom. Zato je važno da i našu djecu, učenike, učimo kako da sebi oproste, da ne ponavljaju pogreške (prema sebi) koje smo i mi sami činili.
Prvo je važno naučiti djecu razliku između zaborava i oproštaja. Opraštanje ne znači da odobravamo ili podržavamo nečije ponašanje. Ne moramo ga niti zaboraviti. To jednostavno znači da smo odlučili otkačiti se od emocija koje su nas ispunile gorčinom, kroz opraštanje drugome.
Slično kao i kod prethodno opisanih koraka opraštanja, djecu prvo treba poučiti, treba im pomoći da imenuju emocije koje osjećaju. Zatim, dijete može napisati pismo osobi koja ga je povrijedila. Ako se osjeća dovoljno snažno, dijete može i izreći osobi koja ga je povrijedila, što osjeća. Učimo djecu da govore ja-porukama: da ne osuđuju drugoga već daju do znanja kako su se oni sami osjećali zbog ponašanja onoga drugoga.
Evo nekih načina kako i zašto sebi oprostiti:
Osvijestimo da smo mi ljudi složena bića i da neprestano donosimo mnogo odluka, komuniciramo sa mnogo različitih osoba (preko različitih kanala), pretrpani smo mnoštvom različitih informacija… Ne postoji osoba na svijetu niti će ikada postojati, koja nije pogriješila. Pogriješiti – to je dio osobnog i/ili profesionalnog razvoja svakoga od nas.
Opraštanje sebi je put prema vlastitom razvoju, poboljšavanju. Otpuštajući negativne emocije koje imamo prije nego si oprostimo, otpuštamo zapravo „kočnice“ koje su nam priječile ići naprijed.
Ponekad, kada drugoj osobi ne možemo oprostiti ili ona ne može nama oprostiti (iz bilo kojeg razloga), dobra alternativa je oprostiti samima sebi.
Što je važno imati na umu, što nam može pomoći:
- Opraštanje sebi je znak snage a ne slabosti
- Opraštanje sebi je uvijek opcija, čak i kada nam drugi ne želi/ne može oprostiti
- Opraštanje sebi je važno za našu budućnost, prošlost više ne možemo promijeniti
- Opraštanje sebi je važno jer otpuštamo neugodne emocije poput gorčine, ljutnje, krivnje, srama
- Opraštanje sebi nam omogućava da učimo iz svojih pogrešaka i gradimo si bolju budućnost