Teoretska makroekonomska kalkulacija 15.03.2016.

Zatvaranje proračuna države je vječna tema. Jednostavni primjer iz članka Balansirani državni proračun pokazuje da kada se proračun može zatvoriti samo, ako se povuče sav potrošeni novac. Međutim, u spomenutom primjeru nema razmjene za inozemstvom, kredita, investicija, definiranih poreznih i carinskih stopa, itd.

Teoretsku makroekonomsku kalkulaciju možemo provesti po ideji razmatranja dotoka novca i izračuna koliko je maksimalno novca raspoloživo za cirkulaciju. U početku kalkulacije ćemo računati utjecaj uvoza, izvoza, šverca, domaćih kredita, parafiskalnih poreza, inozemnih dotacija, domaćih i stranih investicija, stranih kredita, eventualne nekreditne emisije i crne privrede da dobijemo raspoloživi novac. U tom prvom dijelu će se izračunati i mogući porezni prihodi i zadržana dobit te vanjskotrgovinska bilanca s i bez kredita.

U drugom dijelu kalkulacije će se po principu oporezive transakcije izračunati koliki su mogući promet može ostvariti prije nego što se raspoloživi novac ne pretvori u dobit i porez. Nečija potrošnja (koja potječe od novca koji je porijeklo im državnog proračuna, ali i iz drugih izvora) završi u nečijoj štednji, naplaćenom porezu i novcu koji se dalje troši.

Porez je u formulama stopa poreza koja se obračunava na osnovicu, a profit postotni dio osnovice koji ostaje kao štednja. Stopa poreza po tome može biti 0 pa i veća od 100%, a štednja može biti od 0 do 100%. Slična je kalkulacija za crno tržište gdje je porezna stopa nula.

Daljnju kalkulaciju možemo usložiti tako da novac koji se troši ili ulazi u sustav razdijelimo po određenim omjerima između više grupa subjekata. Na taj način se može određenim grupama za određene aktivnosti dodijeliti određeni novac i dodijeliti određena zasebna svojstva (profitna stopa, udio, kamata, udio državnog vlasništva).

Već iz gornje formule za prikupljeni porez se vidi da je Prikupljeni porez uvijek manji od nečije potrošnje, ako postoji stopa štednje. Međutim, ako u računicu ubacimo kredite i dotok novca iz inozemstva, tada postoji šansa za zatvaranje proračuna pa čak i da postoji suficit u proračunu. Naravno, ako je u pitanju kredit, posljedica će biti pojava duga (troška u budućnosti) većeg od ostvarenog profita. To se jasno može vidjeti u teoretskoj kalkulaciji.

Druga stvar koja se vidi iz formule za teoretski bruto promet je da će bruto promet narasti, ako se smanji postotak porezne stope, ali i da će u tom slučaju, ako stopa profita ostane ista, za isti faktor povećati i Suma štednje. U konačnici to vodi u smanjenje poreznih prihoda. To znači da država ne može smanjivanjem poreza postići veće punjenje proračuna, osim ako realni sektor ne smanji profitnu stopu. U konačnici to znači da realni sektor mora povećati produktivnost tj. postići istu dobit pri većoj produkciji. To bi značilo da se realni sektor ne treba previše veseliti smanjenju poreza jer da bi to bilo održivo, ostvareni profit realnog sektora mora ostati isti. Kako će se to postići u tržišnoj privredi? To je pravo pitanje.

Treća stvar koja se vidi iz formule za teoretski bruto promet je da s povećanjem novca za potrošnju također postiže povećanje bruto prometa. I tu se vidi prava uloga kredita. Krediti u biti troše budući profit, ali stvaraju i porezne prihode u sadašnjosti. Tako se s povećanom potrošnjom iz kreditne ekspanzije može postići zatvaranje tekućeg državnog proračuna ili čak postići proračunski višak. Kako to može biti zeleno svjetlo sindikatima javnih službi da se izbore za povećanje plaća? To je zanimljivo pitanje? Međutim to se redovito događa. Očigledno je da zatvaranje proračuna ovisi o dodatnoj ponudi novca za potrošnju. Smanjenje kreditiranja vodi u smanjenje poreznih prihoda, smanjenje bruto domaće potrošnje i smanjenje profita gospodarstva. Alternative kreditnoj ekspaniziji novca su:

• dotok novca bez duga iz inozemstva

• emisija novca bez duga

Naravno, puno je lakše uzeti kredit nego ostvariti dovoljan vanjskotrgovinski suficit. A emisija novca bez duga iako primamljiva, zbog nekonvertibilnosti lokalne valute ne rješeva probleme stalnog deficita u vanjskotrgovinskoj bilanci. To znači da se nekreditna emisija mora uvjetovati eliminiranjem vanjskotrgovinskog deficita. Uzimanje stranog kredita je na žalost najlakše rješenje za privredu koja ide u (tj. odgađa) bankrot. Kalkulacija pokazje da u slučaju namjere vraćanja kredita mora postojati izvor novca iz kojeg će se to učiniti. Strane kredite se naravno može vratiti iz novčanog toka od suficita u vanjskotrgovinskoj bilanci, a domaće kredite je moguće vratiti i emisijom novca bez duga. Naravno tako vraćeni domaći dug se ne može konvertirati u devize i iznijeti iz države bez vanjskotrgovinskog suficita. Izgleda da bez postizanja potrebnog vanjskotrgovinskog suficita nema bijega od bankrota države. Nekreditna emisija može poslužiti ono što je i treba raditi HNB-a - za postizanje likvidnosti vlastitog gospodarstva.

U kalkulaciji se može vidjeti da veći državni udjeli u poduzećima koja rade s profitom vode ka smanjenju deficita proračuna. To znači da privatizacija kojom se ti udjeli smanjuju uz istu profitnu stopu vodi u potrebu za većim deficitom proračuna. Naravno, privatno poduzeće će sigurno htjeti maksimirati profitnu stopu, umjesto smanjenja.

Tablica teoretske makroekonomske kalkulacije: https://sites.google.com/site/financijskisustav/Veliki_proracun_11.xls

Novija tablica teoretske makroekonomske kalkulacije: https://sites.google.com/site/financijskisustav/Veliki_proracun_13_export.xls

Tablica može s vremenom biti izmijenjena i dopunjena. Propadni list "Opis" sadrži opis pojmova u tablici.