Izbori 2024 8.3.2024. - ili demokratska revolucija?

   Članak iz 2020. je uređen prema novijim saznanjima. Nema bitnijih promjena. Velike izmjene su italic. 

   Mnogo ljudi se postavlja slično pitanje: Za koga glasati? I ovi drugi ne ulijevaju nikakvo povjerenje. Pa tu se slažu i većina ekonomista. Programi stranaka koji oni nude su uglavnom popisi dobrih želja.

   Možda je za prosječnog birača bitan popis dobih želja, ali za malo pronicljivije i ljude sa dobri pamćenjem to više nije dovoljno. U čemu je ta kvaka?

   Cijela kvaka je u stvari u financijskoj izvedivosti bilo kojeg plana. Pa svi se možemo sjetiti da je koalicija uspjela potrošiti gomilu novaca na izgradnju autocesta i da je na prvi pogled dosta toga živnulo. Ali u isto vrijeme je i živnuo rast zaduženja. Programi su često toliko obimni da je potrebna solidna stručnost da se prepozna da nema elemanta provedivosti tj. da provođenje svih dijelova programa neće biti moguće ili neće dati pravi rezultat.

   Dok su do nedavno političari govorili da imamo prostora za zaduženje, sada je već otprilike vrijeme za bankrot. Slijedeće godine dolazi na napalatu mnogo milijardi kuna duga. A da li koji program stranaka nudi izlaz iz dužničke krize? Možda deklarativno jer konkretan plan te dijelove nema. 

   Npr. te priče o štednji i racionalizaciji. Ma sve je to dobro, osim što se štednja vraća upravo suprotno od ulaganja. BDP pada, a kod ulaganja raste. Imate prilike vidjeti to u svakoj državi, a pogotovo u onoj koja ima vanjskotrgovinski deficit.

   Sada je aktivna i priča o poticanju stranih investicija i korištenju EU fondova (u koje i sami uplaćujemo). To je opet priča za sebe. Samo ću reći da samo dva tipa stranih ulaganja imaju smisao: ulaganje koje povećava naš izvoz te ulaganje koje smanjuje uvoz. Bilo kakav odljev profita iz Hrvatske ustvari smanjuje naše devizne rezerve i vodi u problem sa tečajem. Početni dotok deviza od ulaganja se nakon početka iznošenja profita od posla pretvara u katastrofu. 

   Novi moment u financijskoj situaciji koji se pojavio je prividni  vanjskotrgovnski suficit jer je velik broj ljudi izbjegao iz zemlje zbog ekonomske situacije - besposlice te sada šalju zaradu u domovinu. Ovaj dotok novca pomaže političkoj eliti da prikaže sadašnji sustav održivim i perspektibilnim. Ipak, i dalje postoji zaduživanje u inozemstvu što ukazuje da je taj dotok novca nedovoljan za otplatu dugova, ali dovoljan za otplatu kamata na dug. 

   Mnoge stranke deklarativno nisu za privatizaciju, ali u primjeru Grčke se vidi da vladanje dugom stvara rješenja iz noćnih mora. Syriza je pristala na masovnu privatizaciju aerodroma i luka. Naravno, to neće riješiti ništa. Dug se neće otplatiti, a Grčka će ostati bez imovine. Privatizacija ne može biti rješenje jer je provodimo desetljećima bez ikakvog pozitivnog rezultata. Privatizacija samo vodi u koncentraciju kapitala. A koncentracija kapitala u rukama jednih ne garantira bolji život običnog čovjeka.

   Ulazak u EU se pokazao jednako promašenim kao i dosadašnja politika svih vladajućih stranaka pa ne čudi jednoglasnost podrške sabornika. Osim financijske opstojnosti plana, bitna je i javna korist. Ako je plan dobar samo za mali broj ljudi, a za većinu je štetan, jasno je da se tu radi o ugrađenoj političkoj korupciji koja će se prelomiti na najbrojnijima - radnicima. I nije li baš to ono što se već 25 godina događa? Radnička klasa kao većina je izigrana obećanjima i lažnim programima tj. popisima želja baš zbog političke korupcije koja radi štetu javnom interesu i pogoduje bogaćenju manjeg broja ljudi. Za svaki se plan može odrediti tko bi imao najveću korist. I ako to nije velika većina, taj plan je loš, koruptivan i nedemokratski.

   Poanta svega što planove stranaka čini neostvarivim i lošim za radnike je izostanak četiri točke: 

1. Mjere borbe protiv političke korupcije tj. za sprečavanje štete javnom interesu 

2. Mjere za prekidanje dužničkog ropstva novcu kao dugu 

3. Izričito bezuvjetno napuštanje EU (jer je unutar EU nemoguće autonomno sprovesti točku 2) 

4. Smanjivanje socijalne nejednakosti ravnomjernijom raspodjelom plodova rada

   Sve 4 točke su bitne i najvažnije za prekidanje daljnjeg povećanog zaduživanja RH da bi se spriječio bankrot države, vratilo prava radnika i uspostavila demokracija u pravom smislu.

   Da dobro ste čuli. Prava radnika, su ugrožena jer nema novca, jer postajemo sve više dužni. Školarine nisu više besplatne. Zdravstveno se sve više privatizira. Mirovine se mogu zaslužiti tek u dubokoj starosti i to mizerne. Itd. Nije to zbog toga što je to nemoguće, nego što se društvo iscrpljuje plaćanjem kamata na novac u opticaju koji je preko 80% kredit (dug). Više o ekonomskom ropstvu i posljedicama možete pročitati u članku "Ekonomsko ropstvo".

   I što možemo učiniti na izborima 2024.? Treba glasati za stranke koje u svojem programu imaju sve gornje 4 točke. I tu imamo veliki problem. Takve stranke ili pojedinca za sada NEMA. Prema svemu sudeći stvoriti će se dva oporbena bloka. Jedan kao lijeviji i jedan desni, a sve sa ciljem rušenja HDZ-a i pripadnih žetončića sa pozicije vlasti.  Ne kažem da HDZ treba  maknuti iz zakonodavstva i ostalih  upravnih funkcija zbog bezbrojnih afera sa milijunskim iznosima, ali je problem što oni koji ih misle mjenjati  objektivno gledano neće pruno promijeniti život običnom malom čovjeku.

   2017. sam objavio članak "Razbijanje mita o ujedinjenoj ljevici" (https://xreforma.wordpress.com/2017/03/20/razbijanje-mita-o-ujedinjenoj-ljevici/)  te sam postavio tezu da samo lažna ljevica može sklapati široke saveze. Naime, SDP, Fokus, IDS, PGS, Reformisti, Centar, Radnička fronta, Stranka s imenom i prezimenom, Glas i HSS su sklopili dogovor o koaliciji. Očekuje se jednako neprovediv i utopijski program (trenutno ga nema). Ali i bez programa već možemo pretpostaviti kakav će ponuđeni program biti.

   Na drugoj strani je HDZ, Domovinski pokret i Most koji se baš ne vole. Očekivano je da će ući u neku koaliciju s nekim manjim strankama. HDZ tu ima najviše šanse.

   Onda imamo novu stranku Pravo i Pravda (Kolakušić, Lovrinović, Dizdar, Sinčić), Odlučnost i pravednost Karoline Vidović Krišto i Zajedno Hrvatska Ivice Todorića.  Odlučnost i pravednost uopće nema ekonomski program. Zajedno Hrvatska ima odličan spisak želja, ali niti riječi o promjeni monetarne politike?  Pravo i Pravda za sada samo ima smjernice koje ne daju nikakvu perspektivu boljeg života (kao i ostali).

   Politička situacija je loša i dalje nas vodi u crna vremena. Moj prijedlog je: ne glasajte za nikoga ili poništite listić. Glasanje za manje zlo nas je dovelo u ovu situaciju. Davanje glasa bilo kome, dajete legitimost društvenom sustavu, a ne radite baš ništa za mogući bolji život. I za neglasanje trebate imati znanje jer glasanjem za pogrešne pokazujete svoje neznanje. Ako ste baš zapeli glasati za manje zlo, možete razmisliti o Odlučnost i pravednost Karoline Vidović Krišto. I premda nema ekonomski program i u programu ima masu pogodovanja u vidu viših plaća ljudima koji su plaćeni iz državnog proračuna, s obzirom na druge čini se kao najmanje zlo. Ivici Todoriću nije za vjerovati u njegovo poštenje. Pravo i pravednost je okupila 4 pojedinca koji su većinom pokazali da ima je osobna korist na prvom mjestu bez obzira na posljedice (oportunizam).

    Svaki političar, ali i pojedinac koji ne djeluje u najboljem interesu svih je korumpiran i stvara razdor u državi. Ubacite u ovu definiciju imena svih koji se bave politikom pa ćete videti da teško naći nekorumpiranog. A samo takvi su pravi izbor. Nekorumpirani uvijek djeluju u najboljem interesu svih.

   Htio bih vas još jednom podsjetiti na definiciju politike "Politika (od grčkog : Πολιτικά , Politika , poslove gradova ') je skup aktivnosti koje su povezane s donošenju odluka u grupama, ili drugih oblika odnosa moći između pojedinaca, kao što raspodjeli sredstava". Drugim riječima: politika je samo način da se pogoduje u društvu. Dobro razmislite kome pogoduje postojeća politika i koje stranke ju podržavaju te da li druge stranke zbilja nude promjenu u postojećoj politici ili samo promjenu igrača. 

   Prognoza ishoda ovih izbora je time dana. Nema nekorumpiranih kandidata (svjesno ili nesvjesno) pa prema tome možemo sa velikom verojatnošću (99%) očekivati da u državi neće doći do promjene stanja na bolje.

   Sad bih dodao činjenice o djelovanju oporbe tokom zadnjeg mandata. Očigledno je da je oporbi teško pobijediti HDZ i postoji problem u nemogućnosti da oporba kao manjina utječe na zakone koje donosi Sabor. Međutim, ako to ne može oporba, mogao bi narod na referedumu staviti veto na zakon. Možemo to nazvati "naknadnom pameću" ili "demokratskom revolucijom". A da bi došli do te mogućnosti nije potrebno imati većinu ruku u Saboru, nego se to može postići u nekoliko koraka ujedinjenom akcijom oporbe i volontera.

   I kad se prođu ova 4 koraka oporba bi mogla raditi na skupljanju potpisa za raspisivanju referenduma za sve loše zakone da ih se poništi preko narodnog veta. Bila bi to win-win situacija i za oporbu i za narod. Oporba bi velikom ujedinjenom kampanjom i mobilizacijom građana mogla bez problema u jako kratkom vremenu ostvariti sva 4 koraka koja bi u buduće obuzdala samovolju vladajuće većine u Saboru.

   I sad nam se postavlja jednog glupo pitanje: zašto oporba to nije uradila? Možemo sad nagađati da u biti nema oporbe, nego su to sam politički klanovi u borbi za oportunističke mogućnosti koje imaju na vlasti, da jedni ne žele osjetiti moć naroda jer rade korupciju, a drugi ne žele moć naroda jer ni oni nemaju poštene namjere pa bi im takva narodna moć bila prepreka u djelovanju, itd. U svakom slučaju, nisu tu čista posla ni u poziciji vlasti ni u oporbi. Teško da bi to mogli nazvati nedostatkom ideje. To se čini kao čista namjera. Ali pazite, čak ni sam narod nije previše oduševljen ovom idejom??? Da li je moguće da se narod boji samog sebe? Jer kada sam sličnu ideju predstavljao u članku "Antikorupcijska država" jedan komentator je napisao kao "nerealne ciljeve i očekivanja koja teško mogu biti ostvariva".

   Znači postoji način da se stanje u državi učini boljim preko "demokratske revolucije" (članak Antikorupcijskoj država iz 2016. i švicarski sistem), ali nekim čudom za to nema volje??? Iz čega možemo jedino zaključiti da narod s punim pravom zaslužuje ovu vlast, ali i oporbu. 

   Svi koji žele postati kompetentniji za odlučivanje bi se trebali obrazovati. Preporučujem "Ekonomija zajednice i demokratsko društvo".