Novac kao dug 25.09.2010.

Novac kao dug je to posljedica centralnog bankarstva i bankarstva djelomičnih rezervi u isključivo kreditnom sustavu. Zašto isključivo kreditnom? Jer ne postoji mehanizam emisije nekreditnog novca.

Svi koji se pitate od kuda bankama mogućnost da daju kredite trebate shvatiti bit procesa stvarnja novca iz ničega i njegovog posuđivanja uz kamatu. Koja su dva principa tu primjenjena. Jedan je bankarstvo djelomične rezerve, a drugi je emisija primarnog novca centralne banke (koji je sada također kredit). Sve je to zakonski legalno, ali je u konačnici prevara za zajednicu.

Bankarstvo djelomične rezerve počiva na činjenici da novac položen na račun u banku neće podići svi klijenti banke. Banka može ostaviti samo dio (cca 14%) tog novca u trezoru, a najveći dio će plasirati u obliku kredita. Bit prevare je da se isti novac nalazi i na računu klijenta banke i kod zajmoprimca. Očigledno je da je prisutno više novca nego ga je bilo. To znači da je nova količina novca u stvari krivotvorina i izdana bez pokrića vrijednosti. Izdani kredit može završiti na računu druge banke i na osnovu tog pologa, banka sistemom djelomične rezerve, može plasirati novi kredit (novo krivotvorenje). Novac se tako u više faza u sumi umnaža do faktora 1/0.14=7.14. U Hrvatskoj je to oko 5. To je plafon koji se može pomaknuti promjenom stope obavezne rezerve. Premda je ovaj sistem omogućavao da se novčana masa poveća do 714% na principu krivotvorenja, imala je plafon koji je bio neprelazan. Zato su tu dodane centralne banke. Donja tablica pokazuje kako se krivotvori novac iz koraka u korak (obavezna rezerva je 14%). Vidljivo je da suma depozita u iznosu 100kn u konačnici daje dodatnih krivotvorenih 613.99 kuna. Svi ti novci su nastali jednostavnim principom bankarstva djelomične rezerve (krivotvoreni prevarom). Krivotvorina ima sve značajke novca, osim pokriće. Zato i je krivotvorina.

Centralna banka je prevarna tvorevina kojom se može stvarati novac iz ničega i davati na posudbu bankama i firmama. Zašto je to prevara? Jer novac koji producira centralna banka nema nikakvu vrijednost. Zašto nema vrijednost? Jer ga centralna banka nije zaradila. Da bi se prikrila prevara, zarada centralne banke se najčešće prenosi u državni proračun. Najveći dobitak od centralnog bankarstva imaju banke. Stvaranjem centralne banke riješen je problem plafona sistema djelomične rezerve, a rezultat je mogućnost stvaranja neograničene količine krivotvorenog novca. Prevara se prikriva dodatnim funkcijama centralne banke, kao što su održavanje tečaja i "održavanje stabilnosti cijena". Održavanje cijena, gdje cijene u 10 godina porastu 25 do 50%, pokazuje da je ta funkcija neostvariva. Naime, porast cijena i dolazi od konstantnog angažiranja sve veće količine kredita i opterećenja privrede troškom kamata koji svake godine postaje sve veći.

Banke se mogu zaduživati kod centralne banke i kredit dalje plasirati. Taj novac se kasnije još multiplicira principom djelomične rezerve (tablica gore). Važno je uvidjeti da za svaki izdani kredit, koji će povećati novčanu masu ide i dug koji je veći za kamate. Tako 100 kuna pologa u banku na kraju može napraviti 1000 kuna duga sa kamatama.

Prevaru je lakše shvatiti kad bi objedinili funkciju centralne banke i banaka u jedan posao. Ta firma bi producirala novac iz ničega i davala kredite svima osim državi. Zaradu bi sitim dijelom davala u državni proračun, a ostalo za sebe. Dodatno bi obavljala posao održavanja tečaja i višim ili nižim kamatama na posudbu krivotvorenog novca regulirala količinu plasiranih kredita. Najnovija praksa ECB-a koja otkupljuje državne obaveznice u ovom kontekstu bi značila da bi u tom ova fantomska firma sama sebi isplaćivala povrat kredita (neke države) i tu državu zadužila još više prema sebi. Time ostvaruje legalan profit na praktički izdavanju novca iz ničega.

Međutim, da bi se dug podmirio potrebno je vratiti kompletan kredit i još kamate. A od kuda dolazi novac za plaćanje kamata? U početku primjene isključivo kreditnog sustava novac za kamate može doći iz novčane mase koja je postojala od ranije (realni novac), međutim sa vremenom banke mogu potpuno istisnuti sav realni novac zadržavanjem dijela dobiti od kamata. Tada možemo slobodno reći da je sav novac u opticaju ustvari nečiji kredit iza kojeg se krije još veći dug.

Treba dodati da je zbog stalnog povećanja dobara u svijetu potrebno povećavati količinu novca da bi oni koji su ta dobra stvorili mogli u sumi imati novčanu zaradu. Može se to reći i drugačije. Svatko, tko radi i svojim radom ostvaruje uštedu, je novo nastalu vrijednost uspio pretvoriti u novčanu uštedu. Ustav nam garantira pravo na rad i zaradu (troškove + neku sitnu uštedu). Ako svi stanovnici jedne države žele u sumi uštedjeti i to ponavljati svake godine, tada svake godine treba barem toliko dodati novog novca. Ako to ne bi bilo tako, onda bi iz godine u godinu imali one koji stvaraju uštedu, one koji nemaju uštedu i one koji imaju novčane gubitke. Jasno je da oni sa uštedom i bez nje mogu opstati, a ovi drugi moraju bankrotirati. S time da njihov bankrot nije kraj. Nečiji stalni profita i dalje ima za posljedicu novčani gubitak kod nekog drugog, pa i taj prije ili kasnije mora banrotirati.

I onda je jasno da, ako netko svoj kredit vraća zarađenim novcem, a iza tog novca se krije još veći dug, da se taj još veći dug može platiti sa još više zarađenog novca iza kojeg se krije još veći dug. I tako bi mogli u beskraj, da banke u jednom momentu ne stanu izdavati kredite. Novčana zarada je ustvari dolazila od porasta kredita.

A koje su posljedice korištenja takvog novca? Posljedice su visok profit banaka i preljevanje dobiti u bankarski sektor te inflacija jer limit za kredite nije rast cijena, nego mogućnost stavljanja hipoteke. A visok profit banaka ulazi u cijenu proizvoda te su svi proizvodi i usluge skupi.

Sa ovim znanjem, znamo da i kad neka firma objavi da je imala super profit, to također znači da je napravila u globalu još veći dug na drugoj strani.

Također i država za otplatu dugova treba dio sredstava iz poreza, što opet ima za posljedicu nečijeg još većeg zaduženja. To je dužničko ropstvo.

Čovjek se pita: "Čija je to izmišljotina i čemu i kome služi kad privrednici, pojedinci i država nemaju nikakvu korist?"

Da ne ulazim u teorije zavjera, vidljivo je da takav isključivo kreditni sustav jedino koristi bankama tj. velikim bankarima.

Stoga i nema razloga da se ne mjenja i to što prije to bolje. Zašto o tome i postoji medijska blokada, pa vjerojatno zbog nečijih interesa. I logično je zaključiti da je medijska blokada (i neobrazovanje u školama) u interesu bankama i bankarima.

Izlaz iz te situacije je u izmjenama zakoma o HNB-u iz 1994.g. kojim se zabranjuje primarna emisija u državni proračun. O potrebi primarne emisije je sam napisao članak.

Kreditiranje bez multiplikacije novca

Podizanjem obavezne rezerve preko 50% se može riješiti stvaranje multiplikacije novca te se tada neće javljati veća ponuda novca nego što ga ima, ali se ne rješava nedostatak realnog novca u državi. Sveobuhvatno rješenje je u monetarnoj reformi kojom se monetarna vlast (nad izdavanjem novca) vraća državi. Da 50%-tna obavezna rezerva ne izaziva multiplikaciju novca u opticaju vidi se iz donje tablice. Suma izdanih kredita ne prelazi iznos rezerve u banci. U opticaju prividno imamo 199,95 kuna od kojih je 99.95 kuna kredit (novac koji ne postoji), ali je u istom iznosu položena rezerva te je kredit potpuno pokriven rezervom. Ako je položeni novac vremenski vezan (datumom izlaska ulaganja), tada se u istom vremenu ne može pojaviti više novca nego što ga ima.

Kada imamo visoku obaveznu rezervu (50%) tada se ne može pojaviti više kredita nego što uopće ima novca, a samim time i banka ne može multiplicirati novac te na osnovu fiktivne multiplikacije zahtijevati višestruki profit u istom vremenu. Smanjenje profita u odnosu na emitirani novac u državi je bitno jer država nakon provođenja reforme monetarnog sustava može emitirati od 3,5 do 5% novog novca svake godine i stoga je normalno da banke i gospodarstvenici ne mogu fiktivnom multiplikacijom novca stvoriti više novčane dobiti jer nje jednostavno nema (država nije emitirala). To je onaj fenomen koji se slikovito naziva napuhani balon od sapunice, a koji vodi u inflaciju i dužničku krizu.

Evo i tablice kalkulacije profita banke kada je postavljena visoka obavezna rezerva:

Iz grafikona je vidljivo da je pokriće uvijek veće od kredita te da nema multiplikacije novca. Zarada banke je naravno zbog toga niska. Međutim, slobodnog novca uvijek ima manje jer se prebacuje u obaveznu rezervu. Izostanak emisije novca kao duga koji bi povećao ponudu novca nije problem jer država može emitirati novac bez duga (3,5.. 5% od novčane mase) i pokriti deficit proračuna te prestati sa nepotrebnim zaduživanjem. Više o profitu banke imate u članku "Profit banke".

Prilog: profit_banke_vrijeme.xls - tablica za simulaciju bankarske zarade sa slobodnom izmjenom parametra