Najava novih investicija kao izlaz iz krize 15.03.2010.

U svijetlu sadašnje situacije nove investicije znače novo veliko zaduživanje da bi se ubrizgalo 2 milijarde kuna novog novca. Bez sumnje, to će odgoditi krizu za cca 12 mjeseci, kada će kriza postati biti još gora. Vanjski dug će biti još veći, a i dalje neće bit rješenja kako otplatiti još veći dug.

A zašto je to tako? Jer veliki kredit za investicije stvara veliki izvor profita za sve subjekte i financiranje tekućeg vanjskotrgovinskog deficita.

Za otvorenu zajednicu je suma (profita subjekata)=deficit proračuna + vanjskotrgovinska bilanca

Vanjskotrgovinska bilanca je razlika između ulaza novca i izlaza novca iz zemlje.

U fazi investiranja pojaviti će se priliv novca, a nakon toga će se taj isti novac uvećan za kamate trebati izvlačiti godinama iz zemlje. Nemoguća misija jer u kreditnom sustavu ne postoje novci za kamate i profite subjekata. Subjekti profitiraju samo kod investicijske faze i kod kreditne ekspanzije banaka. Sav novac od investicije je postao nečiji profit ili prihod države od poreza. Stoga se vidi i skok BDP-a i povećanje punjenjenja PDV-a pa se tim pokazateljem može mahati kao argumentom da se ekonomija pokrenula. A u stvari je to posljedica velike investicije. I kad dođe vrijeme za vraćanje te investicije tada će se pojaviti još veća kriza.

Kreditni financijski sustav ne emitira bespovratno novac preko deficita proračuna te zajednica pati od sve većeg manjka novca. Posljedice na društvo su poznate:

• • produženje rokova plaćanja

  • blokada i bankrot firmi

  • neisplata plaća radnicima

  • masovna otpuštanja radnika

  • nemogućnost dobivanja kredita

  • ovrhe banaka zbog kašnjenja u vraćanju duga

  • prosvijedi radnika i poljoprivrednika

  • štrajkovi u firmama financiranim iz budžeta

  • generalni štrajk svih bužetskih korisnika

  • obračuni policije i štrajkača

  • štrajk policije

  • izlazak vojske na ulicu

  • uvođenje izvarednog stanja

  • .....

A sve se to može izbjeći promjenom zakona o HNB-u i raskidanjem nepovoljnog međunarodnog ugovora kojim se zahtijevalo da se primarna emisija novca isključi.

Država koja ne kuje svoj novac nema nikakvu vlast nad svojom gospodarskom sudbinom. Prilog tom je i povijest hrvatskog novca. Znači, tada se nisu dizali krediti, već se kovao vlastiti novac. I to s pravim razlogom!

Rješenje postoji u reformi monetarnog i bankarskog sustava koji je najbolji temeljni program reformi bez kojeg druge mjere ne mogu uspjeti.