Ekonomske zablude 31.05.2010.

    U razgovoru sa ljudima shvatio sam da postoje mnoge zablude vezane za ekonomiju. Dobar dio tih zabluda je vezan uz promjene u zakonu o HNB-u iz 1994. godine kada se Hrvatska odrekla kovanja svog novca (tiskanja ili plasiranja). 

Koje su osnovne zablude u isključivo kreditnom sustavu (onaj koji imamo sada): 

- Kapitalizam može funcionirati bez dotoka novog novca - ako je i propast dio kapitalizma, onda može
- Inflacija dolazi od štampanja novca - u ovom sustavu samo od potrebe i pohlepe te velike kreditne ekspanzije
- Inflacija smanjuje zaradu banaka - u ovom sustavu jedino banke produciraju novi novac kreditom te nema šanse da im potreba za novcem (izazvana inflacijom) naškodi, već im samo pogoduje. Inflacija se obično suzbija visokom kamatom na kredite. Ali pravi cilj toga nije suzbiti inflaciju, nego maskirati njen izvor - multiplikaciju novca u bankama. Ovo je važna istina koja ima protutežu u činjenici da bi puštanje kreditne ekspanzije ukazalo da gospodarstvo funkcionira dobro, ali da je očigledno da inflaciju stvaraju banke sa prevelikom ponudom novca i unosom troška kredita u sve cijene. 
- Inflacija ne zahtijeva povećanje novčane mase u opticaju - krivo - sama definicija inflacije je da za iste robe treba više novca, a s time i više novca u opticaju
- Inflacija ne stvara dug - krivo - povećana novčana masa se može nadoknaditi jedino (kod nas) iz mase kredita, a svi oni povlače za sobom i dug. Postoji i mala vjerojatnost da to ne dogodi, ako se može smanjiti potrošnja za iznos inflacije, ali to ne ide u beskraj (osobito kad su u pitanju energenti)
- Da sad počnemo tiskati novac samo bi izazvali hiperinflaciju - nije cijela istina - novac treba tiskati da pokrije vrijednost novonastalih vrijednosti (tj. nešto manje od toga) i to prema mogućnostima zajednice. Pri tome se treba onemogućiti multiplikacija novca u bankama preko kredita. Bez pokrivanja realnim novcem novonastalih (stvarno tržno vrijednih) roba, sustav ide prema krizi.
- Ponuda i potražnja će sve riješiti - da ali bez novca - robnom razmjenom, ne objašnjava se način postizanje blagostanja
- Sistem prolazi kroz periodičke krize te će se oporaviti - u ovom sustavu nikad - to je više kao jojo efekt kod debelih ljudi
- Otplata kredita je jednako laka i kad nema kreditne ekspanzije - teroretski da, ali kad ljudi izgube posao u krizi, skuže da ipak nije tako (trenutno nema potrebne kreditne ekspanzije te preporučam ne dizati kredit jer je nestašica novca)
- Ako diplomiram ekonomiju, moći ću prevariti krizu - totalna zabluda - bolje rušiti drva u šumi - sigurna zarada dok ima šume
- Kredit ću vratiti iz prihoda - ne vrijedi, ako svi uzmu kredite.
- Ako novac oročim, vraćam ga u cirkulaciju - pogrešno - što je veća štednja sve je manje realnog novca u cirkulaciji (zbog naplate kamata - pod uvjetom da se novac samo ulaže u štednju). Oročenjem se omogućava bankama da  multipliciraju novac. 
- Ako novac uložim u dionice fondova, mogu trajno očekivati dobar prirast - rast dionica ovisi o mogućnosti rasta poduzeća, a njihov rast ovisi i o ponudi novca, a ponuda novca u kreditnom sustavu ovisi o kreditnoj politici banaka - tj. imamo velik rast za vrijeme kreditne ekspanzije i investicija te krizu i pad za vrijeme kreditne stagnacije i slabih investicija. Kako znamo da sustav teži beskonačnom dugu, dugoročno je to velika lutrija sa dugoročno najvećom vjerojatnosti gubitka, a treba uzeti u obzir da se upravljanje fondom godišnje naplaćuje sa tipično 0.5 do 2% vrijednosti fonda.
- Sustav nema kraj - ima, kad banke totalno zatvore kredite jer se postojeći ne mogu vratiti
- Ako eliminiramo gubitaške firme, gospodarstvo će napredovati - jako netočno - u postojećem sustavu je to skoro nemoguće, tj. moguće je ako je sva privreda izvozno orjentirana. Ako nema izvoza, uspješne firme na osnovu svog zadržanog profita stvaraju gubitaše. Ili bolje rečeno, uspješne firme su uspješne zbog gubitaša.
- Nismo najzaduženiji pa se možemo još zadužiti - totalno pogrešno i nestručno - bez analize mogućnosti vraćanja postojećih dugova ova izjava je odraz teške neinteligencije
- Nikak nebu, da nekak ne bu - u ovom sustavu znamo kao će biti na kraju - totalna anarhija
- Banke će bankrotirati i neću morati otplatiti dug - krivo - imate primjer i da nepostojećoj banki morate i dalje plaćati dug (Ljubljanska) - HA HA HA - e to bih htio doživjeti
- Promijenimo stranku na vlasti ili vladu pa će ona oživiti gospodarstvo - totalno krivo. Jedino, ako svi želimo biti robovi i raditi za badava (vrijedi dok se ne napravi monetarna i bankarska reforma)
- Ako maksimalno srežemo troškove države, gospodarstvo će se izvući iz krize - pogrešno - Važno je da država radi što manje troškove, ali neće izvući zajednicu iz krize već samo usporiti - bitni su izvori trajnog novčanog profitiranja
- Rad i štednja će nas izvući iz krize - nije cijela istina - dokaz je Japan koji desetljećima samo gomila dugovanje i ne uspijeva ga se riješiti. Ovaj sustav ne garantira uspjeh samo na bazi marljivosti i štednje
- Super profitabilna poduzeća su korisna za zajednicu - krivo - to je istina jedino kada ta poduzeća to rade za izvoz. Takva poduzeća na domaćem tržištu ustvari obezvređuju novac (ili rad ostalih) jer sa malo rada stvaraju velik profit.
- Kartičnu proviziju naplaćenu trgovcu ne plaćam ja - nije cijela istina - trgovac kompenzira dodatne troškove najčešće višim cijenama te višu cijenu plaćaju i oni koji ne kupuju na kartice. Zadržani profit ostaje u bankama i biva izvučen iz cirkulacije.
- Izolirano društvo (bez dotoka novca) može novčano profitirati - totalno krivo - može robno, ali ne i novčano. Suma novca ostaje ista. Ovo vrijedi za isključivo kreditni sustav. U nekreditnom sustavu je to moguće.
- Oba subjekta u kupo-prodaji novčano profitiraju - krivo - samo prodavač je novčano profitirao jer je svoju uštedu u obliku robe pretvorio u novac. Drugi subjekt je napravio novčani gubitak.
- Države koje imaju veći izvoz od uvoza su uspješne države koje imaju blagostanje (države poduzetnici) - krivo - To je samo privid. Banke u takvim državama daju povoljnije kredite i multipliciraju novac od trgovinskog suficita te staraju dugove veće od dotoka novca. Zbog toga i najrazvijenije države i dalje gomilaju dugove (misterija velikih dugova Japana, Austrije, Njemačke, ..). 
- Rješenje je povratak na metalni standard (garancija novca zlatnom ili srebrnom podlogom) - krivo - Prema jednadžbama monetarnog toka država bi morala imati svake godine deficit proračuna (od 3,5-5% od ukupne sume novca) da bi se u državi pojavio globalni profit. To znači da se zlatne rezerve moraju konstantno povećavati. A bez tog povećavanja gospodarstvo ide u krizu. Metalni standard na duže staze je neodrživ. Osobito, ako je prisutno bankarstvo djelomične rezerve koje može višestruko uvećati ponudu novca od podloge zlata.
- Državni budžet treba funkcionirati kao budžet jedne obitelji ili poduzeća - krivo - Ovo je pogreška koja se najčešće vidi u nastupima ekonomista i političara. Svaka država koja tako radi u stvari nema monetarnu vlast, a time nema niti vlast nad gospodarskom sudbinom. Ova pogreška vodi državu u nepotrebno zaduživanje za deficit proračuna i dug bez kraja.
- Treba ulagati samo u profitabilne investicije - poluistina - Svakoj državi su globalno profitabilne samo investicije u proizvodnju za izvoz (u isključivo kreditnom sustavu) ili za supstituciju uvoza. Iz toga se mogu jedino isključiti investicije kojima se dugoročno smanjuje cijena energije ili roba. 
- Niske kamate će razviti gospodarstvo - poluistina - Niske kamate samo usporavaju stvaranje duga. Tako prividno prema dugim zemljama izgleda kao uspješna privreda. Država koja nema dovoljne devizne rezerve zbog održanja tečaja ne mogu spuštati kamatnu stopu jer bi multiplikacija novca u bankama i potražnja za uvoznom robom ispraznila devizne rezerve i tečaj bi postao neodrživ. Niska kamata je obično moguća u izvozno orijentiranim gospodarstvima jer izvoz garantira sigurnu zaradu bankama (manji rizik). Međutim, kako je u opticaju visok postotak kreditnog novca, gospodarstvo trajno trpi zbog plaćanja kamata na iznajmljeni novac. Velik dio zarade se preljeva u banke, a država i dalje povećava dug. Primjer je Španjolska.
- Protiv dugova se borimo inflacijom - totalno krivo - U kreditno sustavu je potpuno uzaludno se boriti inflacijom jer je novostvoreni novac stvoren uz još veći dug. Ovu zabludu možete naći i u udžbenicima te predavanjima iz ekonomike. Inflacija stvara povećanu potrebu za više novca u opticaju, a jedini način način povećanja količine novca je na kreditan način (što znači uvijek veći dug).
- Novca ima dosta, samo nema dobrih investicija - krivo - Jer jedni imaju novce, a drugi dugove. Dugovi su veći od novaca. Prema tome, investicija koja bi posudila od onih koji imaju novce stvara još više duga na drugoj strani. Izuzetak su investicije koje stvaraju izvoznu proizvodnju.
- Privatizacija poduzeća će pokrenuti privredu - krivo - Privatizacija može pokrenuti privredu samo ako ima izvoznu proizvodnju. U drugim slučajevima samo vodi ubacivanju posrednika koji će istu uslugu ili robu prodavati skuplje da bi otplatio investiciju. Tome neće pomoći ni povećanje proizvodnje. Svejedno se novčani profit novog vlasnika od nekuda mora stvoriti. A to je u konačnici deficit proračuna (kad država nema dobar izvoz)
- Smanjenje obavezne rezerve banaka pomaže privredi - krivo - Jedina pomoć koju tu privreda dobije je veći dug. Smanjenjem obavezne rezerve banke uz istu pasivu imaju veću aktivu te povećavaju profitabilnost posla na račun zajmodavaca. Tj. poluga za izvlačenje preostalog novca iz realnog sektora postaje još jača.
- Povećanjem poreza vlada može stvoriti novac za popunjavanje budžeta - totalno krivo -  Djelovanje ovog harača može biti samo privremeno te ovisi o štednji stanovnika. Povećanje poreza znači da se pokušava preusmjeriti više novca, bilo transakcijskim porezom ili dohodovnim porezom prema budžetu. Time se mogu povećati cijene, a to opet znači da će se manjiti kupovna moć. Posljedica će biti pad potražnje i recesija u gospodarstvu (veći troškovi, manja prodaja). Tu uzimamo u obzir da se budžet nije mijenjao (već samo popunjavao) te je time državna potrošnja ostala ista i nije utjecala na povećanje prometa.
- Velikim uštedama u budžetu vlada može pokrenuti gospodarstvo - krivo - Premda ideja izgleda odlična, sve pada u vodu jer manja potrošnja države smanjuje promet (BDP). Smanjen promet stvara još manje poreza za državu. Jedini način da se stvar održi je da iz godine u godinu vlada smanjuje potrošnju te tako prividno ima više prihoda od troškova. To je naravno neizvedivo. Osim toga smanjenje potrošnje države koja može biti i 50% BDP-a djeluje krizno za gospodarstvo. Prodaja pada, a to znači manji profit koji za sobom povlači otpuštanje radnika i propast firmi. Manji promet stvara manje poreza za državu  te slijedeće godine država mora još više smanjiti potrošnju da bi održala isti suficit između troškova i rashoda.
- Kombinacija ušteda u budžetu i povećanje poreza će stabilizirati proračun - totalno krivo - Ta kombinacija je suma dva negativna utjecaja na smanjenje BDP-a i povećanje troškova kod realnog sektora što vodi u krizu. Obje metode su korisne za jedino za smanjenje BDP-a što obično stvara nepoželjan efekt na punjenje proračuna. Primjer je Grčka.
- Povećanjem poreza najbogatijima se može stvoriti novac za popunjavanje budžeta - opet krivo -  Tek kad bi najbogatiji radili sa gubitkom, moglo bi se razmišljati o nekom povoljnom utjecaju. Ovako se samo povećavaju prihodi države, ali to nikad ne dovoljno da bi bilo rješenje problema. Novac se i dalje ubacuje kao dug i dug raste.
- Privatna alternativna valuta može riješiti problem kreditnog novca -  krivo - emisiona dobit kod takve emisije je prisvajana od takve organizacije. Iznimka su alternativne valute lokalnih uprava čija emisiona dobit ide u korist cijele zajednice
 
     Neke zablude teže za objasniti u nekoliko riječi, a neke su poluistinite te u određenim slučajevima uopće nisu točne.



     Ekonomskim zabludama možemo dodati i danas nerješive zadatke. 

 1. zadatak je da se pokaže da rad i marljivost mogu završiti sa nekom sitnom štednjom. Evo primjera:

U jednoj državi sa milion radno sposobnih ljudi, a koja ima balansiranu trgovinu sa inozemstvom trebate postići da svi ljudi, koji će raditi 16 sati na dan poslove koje im vi odredite, da svaki dan mogu od svog rada uštedjeti samo po jednu kunu. I tako u nedogled. Kako ćete to postići! Ako možete vidjeti, ušteda od 365 kuna godišnje je mizerna, ali neodrživa za sve. Da ne govorim koliko duga već sad imamo po glavi stanovnika, a ne znamo kako postići uštedu od 365 kuna godišnje? 

 2. zadatak je da se pokaže kako će se otplatiti dug koji nastaje samo zbog inflacije. Evo primjera:

 U jednoj državi, koja ima balansiranu trgovinu sa inozemstvom, cijene rastu 3% godišnje. Ako želimo održati istu kupovnu moć uz isti optok novca, prema postojećim zakonima, moramo količinu novca povećavati kreditima. Kako ćemo otplatiti kredit i kamate na njega kad je svaki novi novac opet kredit? HNB nema odgovor na ovo pitanje! Dug ima težnju da na kraju raste zbrojem kamate inflacije i banke te poslije nekog vremena prelazi vrijednost novca u opticaju.

 3. zadatak je održivost inozemnog zaduživanja. Evo primjera

Jednoj državi koja ima stalan deficit platne bilance sa inozemstvom treba dokazati da je inozemno zaduživanje otplativo. To je ono što RH ima od oduvijek i dalje se zadužuje.