Financijski sustav na bazi kreditiranja 17.03.2010.

    U Hrvatskoj i EU tranutno je postavljen financijski sustav koji poznaje samo kredite kao izvore novca. Iznimka je kamata na deponirana sredstva koja daje HNB i ECB.

SADAŠNJI KREDITNI SUSTAV

      Taj sustav ima jednu osnovnu manu koja sva gospodarstva mora odvući u beskonačno zaduživanje. Mana je što je jedini realni izvor prihoda kamata na deponirana sredstva koje plaća centralna banka drugim bankama.

      Taj sustav je osnovan na realnom novcu (temeljni kapital), ali generira samo kredite u daljnjem djelovanju.

      A evo primjera koji dokazuje da taj sustav ne može krenuti sa saldom nula.  Ako centralna banka izda svima kredite i traži još i 10% kamata tada je jasno da ako novca prije nije postojalo, da ne postoji novca za ovih 10% kamata.

     U stvari postotak kamata uopće nije bitan jer se bilo kakva kamata ne može pronaći za vraćanje svih kredita. Taj novac ne postoji. Postojati će samo ako se digne novi kredit da se s njime plate kamate. Ali se sada ne može vratiti ni cijela glavnica ni kamate na novi kredit. I  to tako ide dalje sve dok vam banka želi davati kredit na osnovu zaloga vaše imovine.

     U takvom sustavu možete "uspijeti" samo ako država ima trajan trgovinski suficit sa inozemstvom takav da pokriva zarade banke i ostalih subjekata. A to se postiže eksponencijalnim gospodarskim rastom. To je moguće izvesti samo u kraćem periodu jer gospodarski rast vuče sa sobom velika ulaganja preko kredita koja povećavaju dug i traže još veći gospodarski rast. Banke mogu gospodarski rast zaustaviti prekidom kreditne ekspanzije. Gospodarstvo u prenesenom smislu liči na financijski inženjering (lanac sreće). Blagostanje traje dok se nemilice dižu krediti i povećava zaduženje. Kad više nema prostora za dizanje kredita, iz blagostanja se diretno prelazu u besparicu zbog nedostatka novca. Nedostatak nastaje jer se krediti moraju vraćati, a svi koji profitiraju u zajednici faktički izvlače novac iz realnog kolanja u vlastitu štednju. Ako tu štednju plasiraju kao kredit u nadi da će tako zaraditi, postoji velika šansa da zamoprimac neće moći vratiti kredit i kamate jer je novca sve manje.
 
    A zašto je to tako? Jer je prevara da se svaki novac izdan kreditom može vratiti sa kamatama. Dokaz je u crvenom  primjeru ranije.

   Isto tako, svaki poslovni subjekt može novčano profitirati samo na ove načine:
  1. na račun drugih subjekata u zajednici (radom uz dodanu vrijednost, trgovinom, iznajmljivanjem, kreditiranjem, itd.)
  2. na račun drugih subjekta u drugoj državi (izvoz - neposredno ili posredno)
  3. rasprodajom vlastite imovine
  4. na račun državnog proračuna (deficit proračuna - neposredno ili posredno)
   Prvi način crpi profit iz gubitaša i onih koji ne uspijevaju vraćati kredit i nije trajni izvor. Drugi način crpi profit iz druge zemlje i također nije pouzdan trajni izvor za većinu zemalja. Treći način također nije trajno rješenje. Četvrti način zadužuje državu (u sadašnjem financijskom sustavu) i nije trajno rješenje. Prva tri načina ni u kojem sustavu nisu trajni izvor rješenja. Četvrti je rješenje, kad bi država emitirala novac bez uzimanja kredita. A to je preko primarne emisije HNB-a u državni proračun. Bez primarne emisije povratak kredita je moguć jedino na drugi način (uz potrebnu minimalnu vrijednost izvoza koja vodi smanjenju duga).

   Zašto primarna emisija nije prema sadašnjim tumačenjima rješenje? Jer se smatra da bi se izazvala hiper inflacija. Jer je potrebni iznos relativno velik prema ostatku proračuna (preko 10%). U stvari, najnovija spoznaja pokazuje da se do hiperinflacije dolazi kada se kombinira državna emisija i multiplikacija depozitnog novca metodom bankarstva djelomične rezerve. S time, da je bankarska multiplikacija novca odlučujući faktor u stvaranju velike ponude novca (jer višestruko množi emitirani novac države) i time pokreću hiperinflaciju.

   Imamo li uopće izbora?  Čini se da ne. Ili će mo živjeti u bjedi ili mijenjati financijski sustav na bolje.  Samo neke zemlje će možda uspijeti preživjeti u ovakvom sustavu.  Ostale će neminovno putem Grčke.

    Predviđam da će i Kina krenuti istim putem, jer će se bitno smanjiti izvoz zbog sve većih dugova u drugim zemljama i rezanja potrošnje. Svaka stagnacija, smanjen rast ili pad BDP-a će Kinu početi pretvarati u najvećeg dužnika na svijetu. Izmještanje proizvodnje u Kinu (Indiju, itd), što je bio cilj globalizacije izaziva razvoj tih zemalja.Isto se dogodilo na Tajvanu. Standard je skočio i radna snaga je poslupila te smanjila konkurentnost proizvoda. Samo se ovaj put treba dodati i velika zaduženja potencionalnih uvoznica proizvoda, pa je jasno da se Kineski i Indijski rast neće završiti kao Tajvanski. Ostatak svijeta više neće moći svojim zaduživanjem financirati njihov rast. Što će se tada dogoditi? Bolje da ne razmišljamo.

   Zbog toga treba raditi na izmjeni postojećeg prevarnog financijskog sustava. Time se može prevenirati sve moguće posljedice koje nosi ovaj sustav. I što to prije napravimo biti će nam svima bolje.

   Svi zaključci su doneseni na osnovu točnih matematičkih dokaza koji obuhvaćaju knjigovodstveno praćenje novca i profita u zajednici. U knjizi profesora Dirka Kruegera "Makroekonomika" na stranici 29 .. 38 imate matematički dokaz proširen sa trgovinskom bilancom (otvorena zajednica), ali bez potrebnih zaključaka vezanih za prosperitet u kreditnom financijskom sustavu. Također, u toj knjizi nema analize utjecaja kumulirane inflacije u kreditnom financijskom sustavu.