Embedded Files
𝑭𝒊𝒏𝒂𝒏𝒄𝒊𝒋𝒔𝒌𝒊 𝒔𝒖𝒔𝒕𝒂𝒗 𝒊 𝒏𝒐𝒗𝒂𝒄 - 𝒊𝒔𝒕𝒊𝒏𝒆, 𝒅𝒐𝒌𝒂𝒛𝒊 𝒊 𝒓𝒋𝒆𝒔̌𝒆𝒏𝒋𝒆
Članak iz 2016. je uređen prema novijim saznanjima. Velike izmjene su italic.
Mnogo ljudi se postavlja slično pitanje: Za koga glasati? I ovi drugi ne ulijevaju nikakvo povjerenje. Pa tu se slažu i većina ekonomista. Programi stranaka koji oni nude su uglavnom popisi dobrih želja.
Možda je za prosječnog birača bitan popis dobih želja, ali za malo pronicljivije i ljude sa dobri pamćenjem to više nije dovoljno. U čemu je ta kvaka?
Cijela kvaka je u stvari u financijskoj izvedivosti bilo kojeg plana. Pa svi se možemo sjetiti da je koalicija uspjela potrošiti gomilu novaca na izgradnju autocesta i da je na prvi pogled dosta toga živnulo. Ali u isto vrijeme je i živnuo rast zaduženja. Programi su često toliko obimni da je potrebna solidna stručnost da se prepozna da nema elemanta provedivosti tj. da provođenje svih dijelova programa neće biti moguće ili neće dati pravi rezultat.
Dok su do nedavno političari govorili da imamo prostora za zaduženje, sada je već otprilike vrijeme za bankrot. Slijedeće godine dolazi na napalatu mnogo milijardi kuna duga. A da li koji program stranaka nudi izlaz iz dužničke krize? Možda deklarativno jer konkretan plan te dijelove nema.
Npr. te priče o štednji i racionalizaciji. Ma sve je to dobro, osim što se štednja vraća upravo suprotno od ulaganja. BDP pada, a kod ulaganja raste. Imate prilike vidjeti to u svakoj državi, a pogotovo u onoj koja ima vanjskotrgovinski deficit.
Sada je aktivna i priča o poticanju stranih investicija i korištenju EU fondova (u koje i sami uplaćujemo). To je opet priča za sebe. Samo ću reći da samo dva tipa stranih ulaganja imaju smisao: ulaganje koje povećava naš izvoz te ulaganje koje smanjuje uvoz. Bilo kakav odljev profita iz Hrvatske ustvari smanjuje naše devizne rezerve i vodi u problem sa tečajem. Početni dotok deviza od ulaganja se nakon početka iznošenja profita od posla pretvara u katastrofu.
Novi moment u financijskoj situaciji koji se pojavio je prividni vanjskotrgovnski suficit jer je velik broj ljudi izbjegao iz zemlje zbog ekonomske situacije - besposlice te sada šalju zaradu u domovinu. Ovaj dotok novca pomaže političkoj eliti da prikaže sadašnji sustav održivim i perspektibilnim. Ipak, i dalje postoji zaduživanje u inozemstvu što ukazuje da je taj dotok novca nedovoljan za otplatu dugova, ali dovoljan za otplatu kamata na dug.
Mnoge stranke deklarativno nisu za privatizaciju, ali u primjeru Grčke se vidi da vladanje dugom stvara rješenja iz noćnih mora. Syriza je pristala na masovnu privatizaciju aerodroma i luka. Naravno, to neće riješiti ništa. Dug se neće otplatiti, a Grčka će ostati bez imovine. Privatizacija ne može biti rješenje jer je provodimo desetljećima bez ikakvog pozitivnog rezultata. Privatizacija samo vodi u koncentraciju kapitala. A koncentracija kapitala u rukama jednih ne garantira bolji život običnog čovjeka.
Ulazak u EU se pokazao jednako promašenim kao i dosadašnja politika svih vladajućih stranaka pa ne čudi jednoglasnost podrške sabornika. Osim financijske opstojnosti plana, bitna je i javna korist. Ako je plan dobar samo za mali broj ljudi, a za većinu je štetan, jasno je da se tu radi o ugrađenoj političkoj korupciji koja će se prelomiti na najbrojnijima - radnicima. I nije li baš to ono što se već 25 godina događa? Radnička klasa kao većina je izigrana obećanjima i lažnim programima tj. popisima želja baš zbog političke korupcije koja radi štetu javnom interesu i pogoduje bogaćenju manjeg broja ljudi. Za svaki se plan može odrediti tko bi imao najveću korist. I ako to nije velika većina, taj plan je loš, koruptivan i nedemokratski.
Poanta svega što planove stranaka čini neostvarivim i lošim za radnike je izostanak četiri točke:
1. Mjere borbe protiv političke korupcije tj. za sprečavanje štete javnom interesu
2. Mjere za prekidanje dužničkog ropstva novcu kao dugu
3. Izričito bezuvjetno napuštanje EU (jer je unutar EU nemoguće autonomno sprovesti točku 2)
4. Smanjivanje socijalne nejednakosti ravnomjernijom raspodjelom plodova rada
Sve 4 točke su bitne i najvažnije za prekidanje daljnjeg povećanog zaduživanja RH da bi se spriječio bankrot države, vratilo prava radnika i uspostavila demokracija u pravom smislu.
Da dobro ste čuli. Prava radnika, su ugrožena jer nema novca, jer postajemo sve više dužni. Školarine nisu više besplatne. Zdravstveno se sve više privatizira. Mirovine se mogu zaslužiti tek u dubokoj starosti i to mizerne. Itd. Nije to zbog toga što je to nemoguće, nego što se društvo iscrpljuje plaćanjem kamata na novac u opticaju koji je preko 80% kredit (dug). Više o ekonomskom ropstvu i posljedicama možete pročitati u članku "Ekonomsko ropstvo".
I što možemo učiniti na izborima 2020.? Treba glasati za stranke koje u svojem programu imaju sve gornje 4 točke. I tu imamo veliki problem. Takve stranke ili pojedinca za sada NEMA. Živi zid favozira kapitalističko uređenje koje se bazira na pojačanom socijalnom raslojavanju i korupciji javnog interesa za potrebe kapitalista. A bez 1. i 4. točke, nema boljeg života za radnike. Živi zid se i zbog međusobnih neslaganja raspao na dvije stranke, a lider Živog zida se "spasio" petogodišnjim mandatom u Europskom parlamentu. Velika većina članova ŽZ koji su nakon ulaska u Sabor prebjeglu u druge stranke samo je dokaz da ŽZ i ranije nije imao kompaktan plan i vodstvo. Očekivano je da će ŽZ u izborima 2020 biti najveći gubitnik. Stranka Ivana Pernara premda ima sličan program kao i ŽZ razlikuje se jedino po tome što ima za lidera čovjeka koji se ne libi reći istinu (premda ne cijelu) u Saboru. Ipak u svjetlu mogućeg prisilnog cijepljenja svih, SIP se protivi obaveznom cjepljenju. I to bi mogla biti tema velike rasprave u društvu koja bi mogla završiti sa velikim demonstracijama i protestima.
2017. sam objavio članak "Razbijanje mita o ujedninjenoj ljevici" (https://xreforma.wordpress.com/2017/03/20/razbijanje-mita-o-ujedinjenoj-ljevici/) te sam postavio tezu da samo lažna ljevica može sklapati široke saveze. Naime, SDP, HSS, HSU, SNAGA i GLAS su sklopili predizbornu koaliciju. Lažne stavke programa su:
borba protiv korpcije
redukcija birokracije (državne administracije)
zdravstvena reforma
obrazovna reforma
reforma pravosuđa
digitalizacija kao reforma koja nešto mjenja
Dio tog lažnog programa je predstavljen u emisiji oporbeni zarez: https://radio.hrt.hr/ep/oporbeni-zarez/341063/. Da apsurd bude veći, Davor Bernardić je završio i studij ekonomije.
Na drugoj strani pojavila se Domovinska koalicija sa pjevačem Miroslavom Škorom (bivšim HDZ-ovcem) koja okuplja desnu koaliciju. Za Miroslava Škoru možemo reći da mu osobna ekonomija ide odlično (kupljen je gradski parking i uvedena poštena naplata parkiranja). Simptomatično je da se prije svakih izbora pojavi nova desna alternativa. Zadnji puta je to bio Most. I on je dva puta spasio HDZ da ne izgubi izbore. Kako Domoljubna (domovinska) koalicija nema baš mnogo saveznika s kojima bi mogla doći na vlast, pretpostavka je da će surađivati s HDZ-om. Mogući kandidat za koaliciju je i HNS koji redovito puca na dobro plaćene državne poslove (uprava i vođenje državnih poduzeća). Ta stranka je politički mrtvac, osim ako nekim čudom ne uđe u koaliciju sa Škorom.
Politička situacija je loša i dalje nas vodi u crna vremena. Moj prijedlog je: ne glasajte za nikoga ili poništite listić. Glasanje za manje zlo nas je dovelo u ovu situaciju. Davanje glasa bilo kome, dajete legitimost društvenom sustavu, a ne radite baš ništa za mogući bolji život. I za neglasanje trebate imati znanje jer glasanjem za pogrešne pokazujete svoje neznanje. Ako ste baš zapeli glasati za manje zlo, možete razmisliti o Stranki Ivana Pernara.
Svaki političar, ali i pojedinac koji ne djeluje u najboljem interesu svih je korumpiran i stvara razdor u državi. Ubacite u ovu definiciju imena svih koji se bave politikom pa ćete videti da teško naći nekorumpiranog. A samo takvi su pravi izbor. Nekorumpirani uvijek dijeluju u najboljem interesu svih.
Htio bih vas još jednom podsjetiti na definiciju politike "Politika (od grčkog : Πολιτικά , Politika , poslove gradova ') je skup aktivnosti koje su povezane s donošenju odluka u grupama, ili drugih oblika odnosa moći između pojedinaca, kao što raspodjeli sredstava". Drugim riječima: politika je samo način da se pogoduje u društvu. Dobro razmislite kome pogoduje postojeća politika i koje stranke ju podržavaju te da li druge stranke zbilja nude promjenu u postojećoj politici ili samo promjenu igrača.
Prognoza ishoda ovih izbora je time dana. Nema nekorumpiranih kandidata (svjesno ili nesvjesno) pa prema tome možemo sa velikom verojatnošću (99%) očekivati da u državi neće doći do promjene stanja na bolje.
Svi koji žele postati kompetentniji za odlučivanje bi se trebali obrazovati. Preporučujem "Ekonomija zajednice i demokratsko društvo".
Page updated
Google Sites
Report abuse