Masovni prosvjedi 01.04.2011.

Svjedoci smo da se u našoj državi iz dana u dan organiziraju prosvjedi protiv Vlade. Pri tome se lome koplja između onih koji su protiv EU i za EU, pa između branitelja i Facebookovaca, pa između desnice i ostalih, pa između dijelova sindikata protiv drugog dijela, itd. Iz prvotnog cilja da se prisili postojeću Vladu HDZ-a da zbog loše gospodarske politike da podnese ostavku, pojavili su se nosioci čudesnih ideja nacionalizacije banaka. A da ne govorim da je dio provokatora iskoristio prosvjede za obračun sa policijom.

U tom totalnom rašomonu ideja i mišljenja uopće se ne zna što donosi sutra. Vjerujem da dobar dio prosvjednika osjeća posljedice loše ekonomske situacije, ali nema dovoljno znanja da iskristalizira uzroke tog stanja i da se bori za njihovo otklanjanje. Budući da službena ekonomska akademska zajednica šuti o problemu i nema rješenje, imamo narod ostavljen na milost i nemilost. Da li se tu radi o ne znanju akademske zajednice, njihovim dobrim živcima da mirno promatraju narodnu bunu i ne rade ništa na pronalaženju rješenja ili možda o namjernom protunarodnom nedjelovanju to će pokazati budućnost.

A koliko narod vjeruje u najbolje namjere institucija je i živi lanac oko HNB-a, naše centralne banke. A koja je uopće uloga svake centralne banke? Da očuva beskonačnu kreditnu aktivnost banaka i da prikrije prevarnu shemu zarade (kontrola cijena?!). Tj. da krediti nemaju kraja. A na drugoj strani, nigdje se ne stvara realni novac za otplatu novčanih profita banaka. Tj. isključiva kreditna politika u emisiji novca ima za posljedicu ekonomsko ropstvo.

Toj raji kao da fali vođa koji bi imao odgovor na sve i program kojim bi izvukao zemlju iz krize. A u stvari, narod ne treba vođu nego znanje o uzrocima krize i načinu rješavanja. Međutim, čini se da je lakše vjerovati vođi nego steći potrebno znanje. Školski sustav je pokazao da se lako može stvarati nesposobne stručnjake bez ikakve posljedice. Gomile diplomiranih ekonomista ne znaju riješiti problem i svojim neznanjem doprinose besciljnosti masovnih prosvjeda. Najveći domet na kraju može biti promjena vlasti i izbor novih zastupnika. Samo to neće promijeniti situaciju zbog koje su nastali prosvjedi. Biti će to samo smjena vodstva, ali ne i smjena pogrešne ekonomske politike.

Da neznanje ne donosi rješenje moglo se je vidjeti na prosvjedima u Grčkoj, Francuskoj, Engleskoj te ostalim zemljama. Rezultati više tjedana prosvjeda su skoro zanemarivi. Doslovce se vidi na djelu poslovica "Od drveta ne vidimo šumu". A moglo bi se reći i "Psi laju, a karavane prolaze". Ništa se neće promjeniti samo zato što masa ima želju, već treba imati i okvirni plan čija će se provedba zahtijevati. O konačnom planu za izlaz iz krize se naravno mora raspravljati jer to znači promjenu zakona i stvaranje regulative.

Zašto je bitan plan koji se treba zahtijevati? Pa zato jer oni koji su na vlasti uvijek mogu reći "Mi to ne možemo učiniti jer ne znamo kako" (ili ne žele znati). Međutim, ako se zahtjeva točno provođenje plana, tada ne može biti izgovora. Okvirni plan i filozofija rješenja su najvažnije. Bez toga nema rješenja. To je nekad bila uloga lidera, čovjeka sa vizijom i planom kako da je ostvari. Danas, bi nam takav lider dobro došao, ali nije neophodan. Tražiti liderstvo je kao reći da smo kao zajednica nesposobni. Da li smo zbilja toliko nesposobni (ovce ili guske u magli) ili samo lijeni da preuzmemo potrebna znanja (članci na ovoj web stranici)?

Ne stvori li se konkretan provedivi plan za koji će se zahtijevati provođenje, mogu sa 100% sigurnošću reći da će efekt prosvjeda na ekonomsku situaciju biti skoro ravan nuli. Narod bi rekao "Sjahati će Kurta da bi uzjahao Murta". Po čemu je plan izlaza iz krize koji predlažem na ovim stranicama jedan od najboljih i najprovediviji? Pa prvo po znanstvenom pristupu definiranju problema u monetarnom toku - uzroku stvaranju duga. A drugo, sličnih rješenja i prijedloga (Zakon o ukidanju FED-a Dennisa Kuchinica HR6550). Treće, ne postoje drugi alternativni planovi koji bi mogli tako sigurno, lako i brzo riješiti krizu za sva vremena.

Prema analizi sustava, samo planovi koji uključuju ispravnu reformu monetarnog i bankarskog sustava vode ka trajnom rješenju posljedica sadašnjeg ekonomskog ropstva. Mnogi se ne mogu složiti sa ovim zaključcima, ali će vrijeme pokazati da je moć znanja najvažnija i igra veću ulogu od moći mase naroda.

Ljudska nevjerica u rješenje i dalje stoji na putu ka sretnom kraju ovih masovnih prosvjeda. To su balvani neznanja koji će nas sve i dalje držati u ekonomskom ropstvu. Tek kada se riješimo tih balvana, vidjeti ćemo da je put ka blagostanju lako ostvariv.

Vaš Nostradurus