Financijska situacija u RH 26.02.2010.

   Nas uvjeravaju, da samim time što dižeš kredit imaš šanse naći novac za glavnicu i kamate. A ako ničim nije osigurano da se će se pojaviti novi novac za te kamate ili bolje rečeno novac za bilo kakvu zaradu na nivou zajednice (novo stvorenu vrijednost)? Niti se o tome priča, niti to nije nikakav problem, niti se itko uopće brine jer svi se odmah sjetimo inflacije i to je bauk na čiji spomen pristajemo na drugo rješenje, premda nas nitko nije nikad uvjerio da je to rješenje. Rekli su samo ovo ne smijemo zbog inflacije, pa nam preostaje samo ovo. I ako se držimo toga biće nam super. Pa novce za inflaciju je naručivala država. Znači, mogli su biti nerazumni u štampanju pa je to loše i pogrešno (Veoma važna nova vijest: 14.12.2010. Nije uzrok hiperinflacije državna emisija novca nego je to većim dijelom zasluga multiplikacija novca u bankama koja svaku državnu emisiju može pretvoriti u višestruko veću). Ali nisu bili pametni da znaju da im treba novi novac. Naši ekonomi su genijalci bez premca. I sad kad je vidljivo da novca fali, Rohatinski oslobađa 2,9 milijardi kuna da se fiktivno upumpa u sustav preko kredita. I vidi koja se zarada krije u samo godinu dana od 6% kamata. 174 miliona kuna kamata. Ili ti 400kn po stanovniku. To znači da za će godinu dana banke pokušati izvući 174 milje kuna realnog novca samo na osnovi ovog. I tako svake godine. A, ako je to istina znači da banke svake godine utrže samo od kamata (6%) 14 milijardi kuna. Kako sam ti već izračunao na 333 milijardi kuna bdp-a to ispada 4%. S obzirom da super dobre dionice HT-a nose prinos od 7% , a realno je da ti kapital donosi barem 5% profita godišnje ispada da skoro svi radimo samo za kamate. Teoretski samo jer novaca za plaćanje kamata ponestaje. A trebali bi ubaciti npr. dodatno 3% od 118 milijardi proračuna oko 3,5 milijardi kuna preko primarne emisije (482 mil eura). To bi bilo oko 1.2% postojeće štednje i nije suma koja bi izazvala hiper infalciju. I iznosi oko 1% BDP-a. I to bi omogućilo zaradu/uštedu po stanovniku od 875 kuna.

Međutim, ako je štednja kod banaka 290 milijardi kuna to je 38 milijardi eura, a naš dug je veći. Praktično to znači da već sada znamo da se dug ne može vratiti jer imamo manju uštedu od duga. A banke svake godine na osnovu kamata od 6% na glavnicu 250 milijardi kuna potražuju 2 milijarde eura. Normalno imaju i banke troškove, ali ne znam kolike.

Imamo inflaciju od 3,5%, a nije nastala štampanjem novca ? Tko tu pije, a tko plaća. Od kuda nama svake godine 3,5% više novca u opticaju (10 milijardi kuna ili 8,5% proračuna)? Nastala je podizanjem plaća. A kako možeš podići plaće, ako ne zaradiš više? A kako da zaradiš više, ako nema novog novca. Moraš ubrzati robnu razmjenu (i skratiti rok plaćanja). Znači, kontra stvari se događaju i nitko ne trza. Država uredno izračunava da nam je prosječna plaća svake godine 3,5% veća i tako već godinama. Nema problema, ali ako u nekom periodu sve poskupi puta 2 tada se mora pojaviti i ekvivalentna količina novca u opticaju (bez kredita) koja to pokriva. Ako to napraviš kreditom moraš biti glup ko top jer tada plaćaš kamate samo za umjetni inflatorni tok. A u biti inflacije i nije bilo jer bi to značilo da novac vrijedi manje. Novac i dalje vrijedi isto samo se pojavio višak od kredita, za koji smo mislili da inflacijski novac i počeli dizati zaradu. A sa većom zaradom dizali još veći kredit. Itd.

Uzmi 1,035 i potenciraj na 18 (godina) i dobivaš 1,85. U prevodu na 100% štednje imaš još 85% kredita, a banka ima 15% obaveznu rezervu. Novca ima 85% više. Plaće su toliko više, a banke trljaju ruke sa 2 milijarde eura utrška godišnje. A u stvari bi to bilo logično da se zbilja štampao novac, ali tada banke ne bi imale vječne krave muzare. Međutim, plafon se dostigao. Nema mjesta za novi kredit. Rohatinski kupuje vrijeme dozvoljavajući još manju obaveznu rezervu. Međutim, država i dalje potražuje 3.5% više doprinosa i ove godine. Zanimljivo, nakon slinih rezanja plaća po raznim firmama, sličani rezulat kao i u najboljim godinama. Baš kad sam mislio da će prosječna plaća početi padati, a time i doprinosi.

Ako 1,035 potenciraš na 20 dobivaš 1.99. Tj. Rohatinski bi morao dopustiti obaveznu rezervu 1% ili u prevodu banke neće imati podlogu za bilo kakav kredit u roku 2 godine. Baš zanimljivo, to je 2012 godina. Ako tad uđeš u bilo koju banku i zatražiš novac vjerojatno ćeš dobiti listić sa brojem i reći će ti da odeš doma i čekaš obavijest kada ćeš moći podići svoj novac. Pa bi stoga i savjetovao da svu kešovinu koju imaš u banci na vrijeme izmjestiš na sigurno (sef u banci ili pretvoriš u zlato).


   Evo na primjeru Grčke od famoznog dvocifrenog deficita državnog proračuna se dokazuje da stara izreka "Dužan sam ko Grčka" opet dolazi u modu. A u EU se čude kak nisu predvidjeli bankrot. Možda se ipak obistini izreka "Prije će se EU raspasti nego RH uđe u uniju".

   Da bi upotpunio totalni kaos koji vlada, dao sam si truda i pročitao statut ECB. Važno je još zapazio da najnovija verzija statuta nije u text formatu nego skenirani dokument. Time ga tražilica više ne može indeksirati. Uz malo više truda uspio sam naći raniju verziju statuta na web stranici koja arhivira net. I našao sam zanimljivih podataka. ECB financira isključivo banke i korporacije. Naravno i financira nacionalne centralne banke. Međutim, nema govora o mehanizmu primarne emisije. To je malo čudno jer postoji stavka o osnivačkom kapitalu od XXXX miliona eura. Možda je pravo vrijeme da se počnemo pitati: Što je prije bilo novac ili kredit? Ovim statutom se dokazuje da je prije bio novac, a da poslije postoji samo kredit. Izuzetak je kamata na deponirana sredstva, koja je premala da bi pokrila potrebe za novim novcem (razlog opisan ranije).

   Onako u grubo izračunao sam da Hrvati trebaju barem 2 milijarde eura novca po godini (što će samo otići na kamate bankama). To znači da krediti o kojima se govori mogu zakrpati rupu otprilike do kraja ljeta (2010.). Uzmimo u obzir na potrebno vrijeme za dobivanje i trošenje.

   Treba spomenuti da bi se trebli zapitati svi koji koriste kartice za bezgotovinsko plaćanje kolika je provizija banke. Tipično je 5% (ili grešim). Da prilikom dizanja novca na bankomatu izgubite 5% već bi bila seljačka buna. Isto bi se dogodilo da prilikom plaćanja platite 5% više, pa su banke ucjenike prodavača i nametnule postotni iznos na transakciju. Međutim, to što mislite da vi niste na gubitku, ne znači da globalno nismo osiromašeni. Krajnja potrošnja iznosi minimalno 30 pa do 60% bdp-a. Kad bi sve bilo preko kartica tada bi to bilo 1,5 do 3% bdp-a zarade za banke. I kad mislite nije to puno, možemo si to dozvoliti. To bi iznosilo od 5 do 10 milijardi kuna. Bolje rečeno, plačka od 60 miliona kuna je katastrofa, ali si 100 puta više možemo dopustiti kad je legalno. Na 1000 kn plaćanja karticom banka zaradi 50. Ako cijelu plaću od 7000 kn potrošite preko kartice, banka je zaradila na tome 350kn. Godišnje je to 4200kn. Čudim se još što naplaćuju godišnje članarine. Valjda da održe privid da tu nema zarade. Stoga preporučam da plaćate gotovinom. Pljačka kod pologa gotovine za firme je bitno manja i iznosi oko 0,4% sume. Firmi će ostati 4,6% bruto prometa. A ja mislim da je svakom poštenom kupcu u cilju da mu dobavljač ne propadne.


    Inače, plan da obavijestim medije i ostale važne (TV, radio, novine, vlada, stranke, sindikati, zeleni, itd) je ostao totalno bez odziva. dakako da nisam očekivao nekakav odziv, ali odziv nula je doslovce zabrinjavajući. To znači da možda većina ljudi nema pojma o stvarnoj istini, ali da oni koji nas obavještavaju i vode ne trzaju na te točne infomacije može značiti nekoliko stvari:
  • Čelnim ljudima su poznate te stvari ali nitko ne želi ništa poduzeti
  • ili - stvar je toliko nevjerojatna da svi misle da je totalna glupost
  • ili - svi se boje objaviti istinu da ne bi nastala seljačka buna
Meni se čini da je ovo zadnje razlog. Osobito kad se vide scene na antiglobalističkim demonstracijama.

   Premda sam je jedan od rijetkih koji želi utrošiti vrijeme za ukazivanje na problem koji nas vuče u propast, to ne znači da sam u krivu. Čak sam čuo informaciju koja kaže da je cilj obrazovanja indoktriniranje. Pa je i zbog toga razumljivo da sam ja kao neekonomist prije dokazao prevarnost sustava nego diplomirani ekonomista. Knjigovodstveno zatvaranje troškova i prihoda u zatvorenom sustavu je tabu tema za ekonomski studij u svim zemljama. Baš se zgodno nadovezala na to i ljetna škola Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Prije će se ljudi organizirati da zaštite 5 stabala nego da se riješe prevarnog monetarnog sustava. Samo zato kaj se stabla ruše u sat vremena, a banke te plačkaju godinama prije nego te dotuku. A kad te i do tuku, to shvatiš osobno, a ne globalno. Uvijek misliš da si uz više sreće mogao uspjeti.

Uspjeh je globalno nemoguć. Evo seljačkog primjera. U državi od milion stanovnika svi dignu kredit od 1000kn. Na milijardu kredita trebati će vratiti 100 miliona kamata. Tj. ukupno 1100 miliona. Koji je saldo na kraju. Svi imaju 100 kuna manje. Opet im fali novaca i svi opet dižu kredit. Ovaj put veći za 100 kuna tj ukupno 1100 kuna. Dalje znate. Ali ne ide u beskraj. Čak i igrači na ruletu imaju sistem koji sigurno dobiva, samo ako dovoljno dugo mogu podizati ulog. Međutim ovdje to ne pali. Banka sigurno dobiva i to sve. Samo je trebala osigurati da nema primarne emisije novca (Vidi statut ECB i zakon o HNB-u).

    Josipoviću sam pisao jer je rekao: " Ne smijemo se bojati, ne smijemo šutjeti nit okretati glavu ", "Hrabrost je ta koja pobjeđuje nepravdu i ostvaruje bolje društvo" te " U borbi za pravednost se nikad neću umoriti". E pa sad da vidimo, da li su to prazne riječi ili nisu.

Pozdrav svima


06.05.2011. Napomena - Članak treba sagledati povijesno kad nisam imao kompletna saznanja. Članak nije netočan, nego manje egzaktan o uzrocima krize. Bitno bolji članak je "Od problema do rješenja".