Embedded Files
Ugovor o funkcioniranju Europske unije, članak 78(1)
Konvencija o statustu izbjeglica (1951), članak 33.
Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, članak 7.
Konvencija protiv mučenja i drugih okrutnih, nečovječnih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, članak 3.
Međunarodna konvencija o zaštiti svih osoba od prisilnognestanka, članak 16.
(Europska) Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, članak 4. Protokol IV.
Povelja Europske unije o temeljnim pravima, članak 19.
Direktiva2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni statusa izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite, članak 21.
Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite, članak 9., članak 4(4)4
Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, članak 6.
Zakon o strancima, članak 207. - Zabranjeno je prisilno udaljiti državljanina treće zemlje u državu gdje su njegov život ili sloboda ugroženi zbog njegove rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti, zbog pripadnosti posebnoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja ili gdje bi mogao biti podvrgnut mučenju ili neljudskom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju ili bi nad njim mogla biti izvršena smrtna kazna te u državu u kojoj mu prijeti opasnost od prisilnog udaljenja u takvu državu.
Princip non-refoulement (čit. non-refulmon) uspostavlja zabranu udaljavanja, protjerivanja ili izručivanja osobe u neku državu u kojoj postoji ozbiljna opasnost da ta osoba bude podvrgnuta smrtnoj kazni, mučenju ili drugom nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni (članak 19. Povelje). Ovaj princip vrijedi i kada je osoba izgubila sva zakonska prava na ostanak na području EU-a.
Kao što znamo, državljanin treće zemlje u postupku povratka može biti vraćen u zemlju podrijetla, zemlju tranzita ili neku drugu treću zemlju, pod uvjetom da ta druga zemlja to prihvati i da se s tim složi osoba koja se vraća. Prije postupka vraćanja osobe u bilo koju od navedenih država mora se na razumski prihvatljiv način utvrditi da za osobu u državi u koju se vraća ne postoji jedna od gore navedenih opasnosti.
Nadalje, osoba mora biti zaštićena od direktne i indirektne povrede principa non-refoulement.
Direktna povreda ovog principa postojala bi kada bi se osoba vratila u državu u kojoj joj prijeti jedna od navedenih opasnosti.
Indirektna povreda postojala bi kada bi osoba bila vraćena u "sigurnu zemlju", a posjedujemo informacije ili smo ih na razumski način mogli posjedovati da će ta sigurna zemlja predati predmetnu osobu drugoj državi u kojoj za osobu postoji opasnost za njen život i fizički i psihički integritet kako je navedeno.
Page updated
Google Sites
Report abuse