Princip zabrane diskriminacije

Princip zabrane diskriminacije gotovo redovito se veže uz temeljno pravo jednakosti pred zakonom. Kada pročitamo članak 14. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, vidimo da su tvorci tog dokumenta zajamčili svim ljudima jednako uživanje svih prava navedenih u Konvenciji. No ubrzo se pokazalo kako ovakvo definiranje principa zabrane diskriminacije neće biti dovoljno da pokrije sve realne pravne situacije koje se mogu očekivati na terenu. Konvencija se u najvećem dijelu bavi "građanskim i političkim" slobodama te u nešto manjoj mjeri "ekonomskim i socijalnim" pravima.  Jednako tako, Povelja Europske unije o temeljnim pravima, koja u većoj mjeri govori o "ekonomskim i socijalnim" pravima, obvezuje države članice u onoj mjeri u kojoj one provode zakonodavstvo EU-a. Stoga, u onim situacijama gdje je došlo do kršenja prava koja nisu obuhvaćena Konvencijom ili se radi o kršenjima temeljnih prava navedenih u Povelji EU-a, ali se nisu dogodila pri primjeni zakonodavstva Unije, mogućnost pokretanja pravnog lijeka od strane pojedinaca ostala je ograničena na nacionalne sudove.

Kako bi se ispravila ova manjkavost, Vijeće Europe usvojilo je Protokol br. 12 (vezan uz Konvenciju), kojim se zabranjuje diskriminacija osoba u odnosu na "uživanje svih prava zajamčenih zakonom", a koju je počinilo "bilo koje državno tijelo". U predmetu Europskog suda za ljudska prava Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine primijenjen je ovaj princip opće zabrane diskriminacije.U objašnjenju presude navedeno je kako je zabranjen svaki oblik diskriminacije u odnosu na:

• uživanje bilo kojeg prava koje je nacionalnim zakonom dodijeljeno pojedincima

• uživanje bilo kojeg prava koje proizlazi iz obveze postupanja državnih tijela utemeljnog na nacionalnom zakonodavstvu

• povredu prava počinjenu od strane državnog tijela u provođenju svojih ovlasti

• povredu prava proizašlu iz propuštanja državnog tijela da provede mjere iz svoje nadležnosti.

Dakle, važno je zapamtiti da službenici u obavljanju svojih poslova nastupaju kao predstavnici državnih tijela te da svaki diskriminirajući postupak u ograničenju uživanja prava koja osobi pripadaju na temelju pozitivnih pravnih propisa, bez obzira navode li se ta prava u međunarodnim dokumentima ili ne, predstavlja kršenja principa zabrane diskriminacije.