Princip zabrane kolektivnog protjerivanja

Princip zabrane kolektivnog protjerivanja govori o tome da se osobe mogu vratiti u treću zemlju samo na temelju u potpunosti provedenog zakonskog postupka koji će razmotriti individualne slučajeve zasebno. Ovaj princip ustanovljen je nakon odluke Europskog suda za ljudska prava 2012. godine u slučaju Hirsi Jamma i drugi protiv Italije, kojim je ustanovljeno da kolektivno vraćanje grupe migranata u Libiju od strane talijanskih vlasti, na temelju tada važećeg sporazuma između Italije i Libije, predstavlja kršenje ljudskih prava jer je migrantima onemogućeno pravo na pravično zakonsko saslušanje, pravo na pristup postupku međunarodne zaštite i pravo na učinkovit pravni lijek. 

Stoga, svako vraćanje grupa osoba čiji slučajevi nisu pojedinačno ispitani u propisanoj zakonskoj proceduri predstavlja kršenje ovog principa. Ovdje moramo naglasiti kako grupna vraćanja neće predstavljati kolektivno protjerivanje ako je za svakog člana grupe proveden zasebni zakonski postupak, u kojem su ispitani njihovi individualni slučajevi, a koji su za rezultat imali pravomoćnu odluku o povratku.