Povratak

Povratkom se smatra postupak vraćanja državljanina treće zemlje koji je izgubio sve zakonske osnove za ostanak na području Europske unije, u zemlju podrijetla, ili u zemlju tranzita, ili u neku drugu treću zemlju ukoliko državljanin treće zemlje na to pristane i ukoliko ta zemlja na to pristane.

Povratak se može ostvariti putem dobrovoljnog povratka, ili putem prisilnog udaljenja.

Dobrovoljni povratak

U načelu, dobrovoljnom povratku trebalo bi dati prednost pred prisilnim povratkom, te bi trebalo odobriti vrijeme za dobrovoljni odlazak. U tu svrhu, kada je to potrebno, može se i predvidjeti produljenje razdoblja za dobrovoljni odlazak, zbog posebnih okolnosti pojedinog slučaja. Dobrovoljni odlazak poželjniji je od prisilnog povratka i predstavlja mnogo manji rizik u pogledu ljudskih prava.

Stoga, države članice mogu pružiti financijsku pomoć migrantima koji se dobrovoljno vraćaju u svoju zemlju podrijetla, kako bi imali sredstva za uspostavu gospodarske stabilnosti u svojoj matičnoj zemlji, čime osiguravaju održivost povratka. Programi dobrovoljnog povratka pomažu migrantima koji nemaju pravni status u bilo kojoj zemlji da se vrate u svoju zemlju podrijetla.

Preporučuje se da države članice promiču dobrovoljni povratak, posebno osiguravanjem razumnog vremena povratniku za dobrovoljno izvršenje naloga za udaljavanje, pružanjem praktične pomoći, kao što su poticaji ili pokrivanje troškova prijevoza, te pružanjem potpunih informacija povratniku, na jeziku koji on ili ona razumije, o postojećim programima dobrovoljnog povratka i reintegracije.

Prisilno udaljenje

Postupci prisilnog vraćanja mogu biti posljedica i nepoštovanja roka iz odluke o vraćanju ili naloga za vraćanje izdanog u skladu s relevantnim zakonodavstvom Europske unije i nacionalnim zakonodavstvom. U skladu s člankom osmim Direktive o vraćanju, države članice moraju poduzeti sve potrebne mjere za izvršenje odluke o vraćanju ako nije odobreno vrijeme za dobrovoljni povratak.

Ako države članice, kao krajnju mjeru, primjenjuju prisilne mjere za udaljavanje državljanina treće zemlje, koji se protivi udaljavanju, te mjere moraju biti razmjerne i ne smiju prelaziti razumnu silu.

Napomenimo kako svaki povratak, bilo da se radi o dobrovoljnom povratku ili prisilnom udaljenju, mora biti temeljen na izvršnoj odluci o vraćanju, koja je rezultat zakonskog postupka, provedenog u potpunom skladu sa zakonodavstvom Europske unije i nacionalnim zakonodavstvom, za svaki individualni slučaj. 

Kolektivna vraćanja, gdje će više osoba biti vraćeno na osnovu jedne odluke o vraćanju, ili vraćanje bez postojanja izvršne odluke o vraćanju, smatra se kršenjem temeljnih prava državljana trećih zemalja koji se vraćaju. 

Mogući utjecaj operativne faze povratka na temeljna prava

Pravo na život

Tijekom svih operacija prisilnog vraćanja pravo na život povratnika mora biti zajamčeno i zaštićeno. Države članice u krajnjoj nuždi primjenjuju prisilne mjere za udaljavanje državljanina treće zemlje koji se protivi udaljavanju, te su mjere proporcionalne i ne premašuju razumnu silu. Provode se kako je predviđeno nacionalnim zakonodavstvom u skladu s temeljnim pravima i uz dužno poštovanje dostojanstva i fizičkog integriteta dotičnog državljanina treće zemlje. Kako bi se spriječile situacije opasne za život osobe koja se vraća, ne smiju se primjenjivati prisilne mjere koje bi mogle djelomično ili u cijelosti zatvoriti dišne putove, ili stavljati osobu u položaje gdje postoji rizik od gušenja.

Pravo na ljudsko dostojanstvo

Pravo osobe koja se vraća na dostojanstvo mora se poštovati u svakoj fazi operacije prisilnog vraćanja, čak i ako je potrebna uporaba sile ili sredstava prisile. To je posebno važno u situacijama kada se osoba koju treba obuzdati vraća sa svojom djecom. Kad god je to moguće, primjena sredstava prisile ne bi se smjela dogoditi pred djetetom, kako bi se izbjeglo dovođenje povratnika u ponižavajuću poziciju i zaštitio najbolji interes djeteta.

Osim toga, sve osobne stvari povratnika treba staviti u zapečaćene omotnice ili prozirnu plastičnu vrećicu s imenom vlasnika označenog na njoj. Prtljaga povratnika mora se oprezno prevoziti. Sve osobne stvari treba odmah vratiti povratniku po dolasku u zemlju povratka. Nadalje, tijekom cijele operacije treba osigurati pristup higijenskim potrepštinama za bebe, žene, starije osobe ili bilo koje druge osobe kojima je to potrebno.

Pravo na ljudsko dostojanstvo također se odnosi na uvjete u centru za smještaj stranaca prije povratka i u prijevoznim sredstvima koja se koriste tijekom operacije vraćanja.

Kad je riječ o maloljetnicima bez pratnje, prije vraćanja maloljetnika bez pratnje, države članice moraju biti sigurne da će biti vraćeni članu njegove obitelji ili imenovanom skrbniku.

Pravo na slobodu i sigurnost

Državljanin treće zemlje koji se mora prisilno udaljiti može se uhititi i zadržati kada je to neophodno za uspješno provođenje povratka. Zadržavanje takve osobe mora trajati što je kraće moguće, samo dok je postupak udaljavanja u tijeku, i mora se provoditi s dužnom pažnjom. Bitno je, kada je povratnik lišen slobode, da osoba mora odmah, u pisanom obliku, biti obaviještena o razlozima za odluku na jeziku koji razumije. Ovim se olakšava pristup učinkovitom pravnom lijeku. Dotični državljanin treće zemlje mora se odmah pustiti na slobodu ukoliko tijelo nadležno za odlučivanje u pravnim lijekovima odluči da zadržavanje nije potrebno.

Posebna pažnja mora se obratiti kod situacija u kojima se zadržavaju ranjive osobe, djeca ili obitelji.

Zabrana mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja

U postupcima povratka, prisilne mjere ili sredstva prisile prema povratnicima moraju se primjenjivati samo u skladu sa načelima nužnosti i proporcionalnosti te u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. Kršenje ovih načela može dovesti do okolnosti koje bi se mogle okarakterizirati kao mučenje ili nečovječno, odnosno ponižavajuće ponašanje.

Načelo nediskriminacije i kulturna, vjerska i jezična raznolikost

Pravo na nediskriminaciju mora se poštovati u svakom trenutku tijekom operacije prisilnog vraćanja. Postupak prema svim osobama mora biti zakonit, profesionalan, proporcionalan i proveden na jednaki način prema svim osobama koje se vraćaju. Granični policajci ne smiju diskriminirati osobe na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije. Ta pravila moraju se primjenjivati i kod postupaka dijeljenja hrane i pića osobama koje se vraćaju, pri čemu se mora paziti da vrstom i načinom dodjele hrane i pića ne diskriminiramo osobe po nijednoj osnovi.

Pravo na informacije

Tijekom cijele operacije vraćanja povratnici bi trebali imati pristup relevantnim informacijama na jeziku koji mogu razumjeti (uz pomoć službe za usmeno prevođenje, ako je potrebno) te na dobno, rodno i kulturno osjetljiv način. Ključno je osigurati potpuno razumijevanje informacija koje su povratnici dobili tijekom razgovora. (uključujući utvrđivanje jesu li te informacije dostavljene u pisanom ili audiovizualnom obliku). Stoga je dobra praksa imati prevoditelje u prijevozu tijekom operacije vraćanja. Pojedincima sa smanjenim vizualnim, govornim ili slušnim sposobnostima trebalo bi omogućiti pristup potrebnoj opremi ili osoblju kako bi se osiguralo da razumiju što su postupci i da mogu prenijeti svoje potrebe.

Pravo na zdravstvenu zaštitu

Država članica koja organizira povratak mora osigurati da su osobe koje se vraćaju u zdravstvenom stanju koje im omogućava putovanje. Za osobe sa poznatim zdravstvenim poteškoćama, a koje ne sprječavaju putovanje, mora se osigurati zdravstvena dokumentacija i zdravstvena skrb tijekom povratka. Ako prateće medicinsko osoblje ne može pravilno razumjeti izvorni jezik, moraju se dostaviti višejezične verzije zdravstvenih kartona. Država članica koja organizira povratak mora osigurati dostatnu količinu lijekova za cijelo putovanje, ukoliko osoba koja se vraća prima terapiju

Prava ranjivih osoba

U skladu s člankom trećim. stavkom devetim, Direktive o vraćanju, pod pojmom ranjivih osoba spominju se  maloljetnici, maloljetnici bez pratnje, osobe s invaliditetom, starije osobe, trudnice, samohrani roditelji s maloljetnom djecom, i osobe koje su bile podvrgnute mučenju, silovanju ili drugim teškim oblicima psihološkog, fizičkog ili seksualnog nasilja”. Međutim, u određenim situacijama čak se i skupine koje nisu izričito navedene na gornjem popisu mogu smatrati ranjivima, kao što su pripadnici određenih etničkih ili kulturnih manjina. Tijekom operacije prisilnog vraćanja trebalo bi uzeti u obzir posebne potrebe ranjivih osoba i pružiti im odgovarajuću pomoć. To znači zadovoljavanje svih posebnih potreba kad je riječ o hrani, temperaturi hrane za bebe, alergijama i slično.

Poštovanje privatnog i obiteljskog života

Kad god je to moguće, obitelji bi se trebale prevoziti i smjestiti zajedno tijekom putovanja. Ako je moguće, osobi koja se vraća treba dati privatnost, uzimajući u obzir dob, spol i kulturu osobe koja se vraća. Sigurnosne preglede treba provoditi u odvojenim područjima, i od strane službenika istog spola. 

Pravo na zaštitu osobnih podataka

S osobnim podacima osobe koja se vraća (spisom koji čuvaju nadležna tijela s relevantnim informacijama, odlukom o vraćanju i drugo) postupa se u skladu s nacionalnim i europskim  pravnim okvirom, i zahtjevima koji se odnose na zaštitu osobnih podataka. Stoga, isti neće biti dostupni sudionicima operacije prisilnog vraćanja, nego će se čuvati u skladu s dogovorenim odgovornostima voditelja operacije ili voditelja pratnje. Informacije o medicinskim stanjima povratnika moraju se čuvati kod medicinskog osoblja.