Intercepcija

Operativna faza intercepcije ili presretanja gotovo redovito slijedi fazu detekcije. EUROSUR Priručnik definirana 'intercepciju' kao provođenje mjera poduzetih u cilju zaustavljanja objekta od interesa u daljnjem, nekontroliranom, kretanju.

Provođenje ovih mjera, od njihovog početka do okončanja, može uzeti više ili manje vremena. Obično, vrijeme potrebno da se okonča operativna faza intercepcije traje kraće na kopnenoj granici. Na morskoj granici vrijeme potrebno za okončanje operativne faze intercepcije i započinjanje slijedeće operativne faze može biti dosta duže. Vrlo često u fazi intercepcije na morskoj granici granični policajci moraju prijeći veće udaljenosti kako bi dostigli objekt od interesa i potrošiti puno više vremena kako bi okončali intercepciju.

Budući da je ovo operativna faza u kojoj se uspostavlja prvi fizički kontakt između graničnih policajaca i migranata, što je često povezano i s teškim terenskim uvjetima, nepovoljnim vremenskim prilikama i nepredvidljivim ponašanjem samih migranata, smatramo je kao fazu koja je izuzetno osjetljiva zbog mogućih povreda temeljnih prava.

Tijekom faze intercepcije granični policajci stupaju u kontakt s osobama koje su nezakoniti prešle vanjsku granicu (a koje su možda prethodno otkrivene u fazi detekcije) ili koje to pokušavaju učiniti. To je vrlo osjetljiv trenutak kako za granične policajce tako i za osobe koje se presreću, budući da im životi mogu biti ozbiljno u opasnosti. Tijekom faze intercepcije potrebno je imati u u vidu i mjere zaštite graničnih policajaca kako bi isti mogli obavljati svoje dužnosti i osigurati sigurnost svih ljudi na mjestu događaja. To zahtjeva postojanje prikladne oprema i obuke, koja omogućava graničnim policajcima kvalitetno izvođenje zadaća, ali također i postojanje kvalitetnih planova postupanja u raznim slučajevima. Planiranje mora biti prilagođeno okolnostima.

Operacije traganja i spašavanja (Search and Rescue - SAR) za osobe u nevolji na moru dio su nadzora granice. Tu su i presretanja koja se ne odvijaju nužno u kontekstu operacija traganja i spašavanja. U svakom slučaju, dužnost pružanja pomoći i sprječavanja gubitka života odnosi se na sve izbjeglice i migrante u nevolji na moru, bez obzira na njihov status ili okolnosti, i bez obzira je li sumnjivo da je plovilo u nevolji u vlasništvu krijumčara. Ljudi dolaze u prenapučenim, nepodobnim brodovima i/ili onima koji nisu pod kontrolom i/ili su izloženi nepovoljnim vremenskim uvjetima i/ili imaju ograničen pristup hrani ili vodi. Na plovilima se mogu nalaziti i trudnice, djeca ili osobe kojima je hitno potrebna medicinska pomoć.

Oprezan pristup u cilju prepoznavanja opasnosti i reagiranja na potencijalne opasne situacije mora imati za cilj sprječavanje gubitka života i pružanje pomoći. Stoga je u ovoj operativnoj fazi potrebno voditi računa o slijedećim stvarima:

• Planiranje i priprema aktivnosti temeljem stvarne trenutne situacijske slike (čak i ako one ponekad nisu potpuno jasne, provedite odgovorne procjene rizika).

• Suradnja - prema operativnom planu i nacionalnom zakonodavstvu - s svim drugim institucionalnim akterima.

• Nakon kontakta s osobama u nevolji, smirite situaciju; potičite suradnju kako biste osigurali pravovremeno i učinkovito spašavanje. Ako se intercepcija vrši izvan konteksta traganja i spašavanja, ipak morate procijeniti situaciju sličnim kriterijima.

• Medicinsko osoblje trebalo bi biti prisutno na točki spašavanja ili presretanja, ili iskrcaju za migrante na moru, radi provođenja pregleda zdravlja i upućivanja osoba na daljnju medicinsku pomoć, uključujući i tretmane vezane za mentalno stanje osoba.

Sve spašene ili presretnute osobe moraju primiti prvu pomoć kroz pristup koji štiti prava i integritet osoba temeljen na principu zaštite fizičkog i psihičkog integriteta. Posebna pažnja mora se posvetiti ranjivim osobama ili osobama koje se nalaze u ranjivim situacijama., kao što su djeca, posebice maloljetnici bez pratnje. 

Druga faza intercepcije

Prema okolnostima, druga faza intercepcije može se dogoditi nakon spašavanja (npr. na morskoj granici) ili jer su potrebne temeljitije provjere dokumenata (npr. na zračnoj granici). U svakom slučaju, granični policajci su pozvani prenijeti informacije presretnutim osobama o slijedećim fazama postupanja, kao što je odredišna točka i nadolazeći postupci, čineći to smireno i uravnoteženo. 

U ovoj fazi, glavna zadaća graničnih policajaca je prepoznati ranjive osobe ili skupine i pružiti im prilagođenu skrb. Tijekom prijevoza granični policajci moraju prepoznati svaku neposrednu prijetnju i spriječiti komplikacije. Svakoj uporabi sile mora prethoditi upozorenjima, pod uvjetom da to ne ugrozi sigurnost ili sigurnost obiju uključenih strana. Međutim, ako je uporaba sile neizbježna, od najveće je važnosti osigurati da je nužna, legitimna i razmjerna.

I u ovoj fazi, radi lakše analize, napravili smo jedan popis temeljnih prava, koja izgledno mogu biti povrijeđena prilikom našeg postupanja.  Ponovno napominjemo, ovaj popis ne treba shvatiti kao konačni popis temeljnih prava koja mogu realistično biti povrijeđena u ovoj operativnoj fazi. 

Pravo na život - u situacijama gdje se migranti kreću u okruženju koja mogu dovesti u opasnost njihov život, bilo da se radi o teškom terenu, ili nepovoljnim vremenskim prilikama, ili nesigurnom prijevoznom sredstvu,  nedostatak našeg postupanja u cilju intercepcije migranata  ili neprofesionalno i nepravovremeno postupanje  dovodi do mogućnosti povrede prava na život tih migranata.  Zapamtimo, rekli smo da mi moramo štititi temeljna prava čak i kada druga strana to od nas ne zahtjeva.

Princip zabrane diskriminacije - kod svih naših postupanja, mi moramo postupati na jednaki, profesionalni način, prema svim osobama. Diskriminiranje osoba prilikom našeg postupanja, po bilo kojoj osnovi, smatrati će se povredom principa zabrane diskriminacije.

Ljudsko dostojanstvo  - za prethodno pravo direktno je vezano i pravo na ljudsko dostojanstvo. Diskriminatorno, neprofesionalno ponašanje može dovesti do povrede ljudskog dostojanstva te osobe. Osobito se ova opasnost javlja kad postoji potreba da se uporabe sredstva prisile nad osobama koje su nezakonito prešle državnu granicu. Svako takvo postupanje mora štititi ljudsko dostojanstvo osoba prema kojima postupamo.

Prava ranjivih skupina - također, prilikom našeg postupanja moramo posebnu pažnju posvetiti ranjivim osobama, odnosno osobama u ranjivim situacijama. Davanje prioriteta takvim osobama ne može se smatrati diskriminatornim postupanjem.  Na primjer, dati ćete prednost osobi sa invaliditetom, ili ženi u vidljivom stadiju trudnoće, u odnosu na odraslu, po izgledu zdravu osobu. Posebna pažnja obratiti će se na maloljetnike bez pratnje.

Pravo na azil - i u ovoj operativnoj fazi, jednako kao i u drugima, dužni smo nastojati prepoznati osobe koje se nalaze u potrebi za međunarodnom zaštitom, u cilju pružanja pristupa toj zaštiti.  Istina, vrlo često u okolnostima intercepcije, nećemo biti u mogućnosti obaviti sve one korake koji se od nas traže u pružanju pristupa međunarodnoj zaštiti, no moramo biti svjesni ovog prava osoba, čak i u ovoj fazi.  Indentificiranje takvih osoba može početi već u ovoj fazi, kao priprema za druga dva koraka u pružanju pristupa međunarodnoj zaštiti.

Princip non-refoulement - u fazi intercepcije ovaj princip uglavnom vežemo uz nezakonite pojave takozvanog puš-beka. Takve nezakonite radnje također se mogu vezati i za princip zabrane kolektivnog vraćanja. Svako tako vraćanje osoba na teritorij trećih zemalja predstavljati će kršenje ovog principa.

Pravo na zdravstvenu zaštitu - zdravstveno stanje migranata uvijek mora biti prioritet u  našem postupanju. Prilikom provođenja operativne faze intercepcije, uvijek ćemo voditi brigu da zaštitimo i zdravlje migranata.  U slučajevima kada je nekome potrebna prva pomoć, granični policajci moraju poduzeti sve kako bi u okvirima znanja stečenog u treninzima, pružili pomoć takvim osobama.  Također, moraju se poduzeti koraci kako bi se što prije pružila stručna medicinska pomoć onima koji je trebaju. 

Pravo na slobodu i sigurnost - veže  se na onaj dio kada smo govorili o potrebi uporabe sredstava prisile prema osobama koje su nezakonito prešle državnu granicu. Sama činjenica da je osoba nezakonito prešla državnu granicu ne znači da se protiv iste moraju automatski upotrijebiti sredstva prisile. Ta sredstva upotrijebit ćemo samo u slučaju ako postoje drugi zakonski opravdani razlozi.  

Pravo na vlasništvo - na području Europske unije svim osobama je zajamčeno pravo na vlasništvo, onih stvari koje osoba smije zakonito posjedovati. To pravo važi i za osobe koje su nezakonito prešle vanjske granice Europske unije.  Granični policajci moraju štititi privatno vlasništvo tih osoba na jednaki način kao i vlasništvo svih drugih građana Europske unije. Oduzimanje predmeta koje osoba zakonski smije posjedovati u Europskoj uniji najstrože je zabranjeno.  Kad ovo kažemo, tu ne ulazimo u zakonsko pravo graničnih policajaca da privremeno, naglašavamo, privremeno oduzmu predmete podesne za napad, samoozljeđivanje ili bijeg.

Pravo na zaštitu osobnih podataka - u provođenju aktivnosti intercepcije, jednako kao i kod detekcije, granični policajci mogu doći do osobnih podataka osoba koje su nezakonito prešle državnu granicu. I u ovim slučajevima vrijede jednaka pravila koja se odnose na prikupljanje, spremanje i dijeljenje osobnih podataka, o kojima smo ranije govorili.

Pokušajte, temeljem vašeg iskustva, analizirati još neka temeljna prava koja nisu spomenuta u ovom popisu, i naći praktične primjere iz operativne faze intercepcije, gdje bi ova prava realistično mogla biti povrijeđena.