Operativna faza recepcije, ili prijema, odnosi se na aktivnosti Granične policije povezane sa prijemom svih državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva, koje podnose zahtjev za međunarodnu zaštitu na teritoriju države članice, uključujući granične prijelaze, teritorijalne vode i tranzitne zone države članice, te državljana trećih zemalja koji su nezakonito prešli vanjske granice, a ne žele podnijeti zahtjev za međunarodnom zaštitom.
Operativna faza recepcije, ili prijema migranata u objekte smještaja ili zadržavanja, obuhvaća razne aktivnosti, a koje se gotovo redovito provode u tijesnoj suradnji s drugim državnim tijelima.
Ova faza obično slijedi fazu intercepcije, a nakon nje dolazi faza screening-a. Ipak, u nekim dijelovima EU, prvenstveno u operacijama u središnjem Sredozemlju, gdje migranti dugo putuju od mjesta zaustavljanja do luka iskrcaja, ova faza slijedi operativnu fazu screening-a koja se provodi na samim plovilima obalne straže koji prevoze migrante do luke. U hrvatskoj praksi faza recepcije uvijek dolazi nakon faze intercepcije, a prije faze screening-a.
Ovo je faza kojom započinju sve ostale aktivnosti kojima će se utvrđivati pravo dovedenih državljana trećih zemalja za ostanak na području EU i provođenje odgovarajućih drugih mjera. Također, ova faza je usko povezana s pružanjem medicinske pomoći i drugih oblika pomoći migrantima, a koje imaju prednost u odnosu na provođenje svih drugih mjera.
Kako bi se osiguralo puno poštovanje temeljnih prava migranata granični policajci u ovoj fazi moraju biti potpomognuti sustavom među-agencijske suradnje.
Operativna faza recepcije pred graničnu policiju stavlja zadaće koje se ne mogu ispuniti bez suradnje s drugim državnim tijelima. S tim u vezi potrebno je uspostaviti sustav inter-agencijske suradnje kojim će se osigurati adekvatni smještaj migranata, zdravstvena skrb i skrb o svim drugi osnovnim potrebama koje migranti imaju za vrijeme boravka na području EU.
Evidentno je da ovi poslovi izlaze iz djelokruga rada granične policije. No, u ovakvim situacijama granična policija je zainteresirana da sustav inter-agencijske suradnje bude ustrojen i da isti bude učinkovit. Edukacija o pravilnim načinima suradnje s drugim tijelima i agencijama u postupanjima s migrantima mora biti sastavni dio obrazovnog programa graničnih policajaca. Sve one potrebe migranata koje iziskuju rješavanje, a rješavanje kojih izlazi izvan djelokruga rada granične policije moraju biti prepoznate od strane graničnih policajaca i pravodobno usmjerene prema releventnom državnom tijelu na daljnje rješavanje.
Prijem u razdoblju nakon dolaska ima za cilj:
zadovoljavanje osnovnih materijalnih i psihosocijalnih potreba novopridošlih (na primjer, smještaj, hrana, odjeća i medicinske usluge);
razlikovanje između različitih kategorija osoba, uključujući osobe koje traže međunarodnu zaštitu i one s posebnim potrebama.
Glavna pitanja za graničnu policiju u ovom trenutku su:
korištenje učinkovite metode komunikacije (na primjer, korištenje prevoditelja ili korištenje tiskanog materijala na jeziku koji je migrantima poznat
identificirati ranjive osobe i adresirati njihove specifične potrebe (to jest, prioritetizirati ih kako bi se smanjilo vrijeme čekanja)
biti svjestan različitih kulturnih pozadina
uzeti u obzir pitanja spola
osigurati da se obitelji ne razdvajaju
osigurati učinkovit pristup postupku azila.
Ovo je faza kojom započinju sve ostale aktivnosti kojima će se utvrđivati pravo dovedenih državljana trećih zemalja za ostanak na području Europske unije, i provođenje odgovarajućih drugih mjera. Također, ova faza je usko povezana s pružanjem medicinske pomoći i drugih oblika pomoći migrantima, a koje imaju prednost u odnosu na provođenje svih drugih mjera. Kako bi se osiguralo puno poštovanje temeljnih prava migranata, granični policajci u ovoj fazi moraju biti potpomognuti sustavom među-agencijske suradnje.
I kod ove operativne faze pokušat ćemo spomenuti neke praktične situacije koje mogu dovesti do povrede specifičnih temeljnih prava.
ih prava.
Prvo ćemo spomenuti načelo nediskriminacije. Tijekom faze prijema, svako nepravedno postupanje ili proizvoljno djelovanje ili razlika temeljena na osnovama poput spola, rase, boje kože, etničkog ili društvenog podrijetla, genetskih obilježja, jezika, vjere ili uvjerenja, političkog ili bilo kojeg drugog stajališta, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invalidnosti, dobi, ili seksualne orijentacije smatra se kršenjem načela nediskriminacije. Jednaki pristup uvjetima prijema mora biti osiguran svakoj osobi bez diskriminacije.
Pravo na zaštitu osobnih podataka - svi osobni podaci osoba, koje prolaze kroz fazu prijema, moraju se prikupljati na način koji osigurava da će biti dostupni samo ovlaštenim nacionalnim tijelima, sukladno relevantnom zakonodavstvu, posebice nacionalnim zakonima o zaštiti podataka i azilu.
Prava ranjivih skupina - posebne potrebe prijema trebaju se uzeti u obzir u vezi s ranjivim osobama, kao što su maloljetnici, maloljetnici bez pratnje, osobe s invaliditetom, starije osobe, trudnice, samohrani roditelji s maloljetnom djecom, žrtve trgovine ljudima, osobe s teškim bolestima, osobe s mentalnim poremećajima, osobe koje su bile izložene mučenju, silovanju ili drugim ozbiljnim oblicima psihičkog, fizičkog ili seksualnog nasilja, poput žrtava ženskog genitalnog sakaćenja, i na svaku osobu koja pokazuje bilo kakve posebne potrebe prijema.
Redovito praćenje i odgovarajuća podrška, uzimajući u obzir njihovu posebnu situaciju, uključujući njihovo zdravlje, moraju biti osigurani.
Što se tiče djece, najbolji interes djeteta mora biti glavno razmatranje u svim radnjama i odlukama. Općenito pravilo je da se djeca ne bi trebala odvajati od svojih roditelja ili rodbine, osim ako postoji opravdana sumnja da nije u njihovom najboljem interesu ostati s potonjima, iz razloga zlostavljanja ili aktivnosti povezanih s kriminalom. Sve relevantne procedure za osiguranje najboljeg interesa djeteta trebale bi se primjenjivati, u skladu s relevantnim nacionalnim zakonodavstvom..
Pravo na međunarodnu zaštitu - prema međunarodnom pravu, pravu Europske unije i nacionalnom pravu, granični policajci imaju dužnost identificirati osobe koje možda žele ili trebaju zatražiti međunarodnu zaštitu.
Nadležne nacionalne vlasti moraju im pružiti informacije o mogućnosti pristupa međunarodnoj zaštiti, uključujući organizaciju tumača koliko je to potrebno kako bi se olakšao pristup postupku azila. Nedostatak učinkovite komunikacije, zbog jezičnih ili kulturnih prepreka, može rezultirati nemogućnošću tih osoba da izraze svoju želju za traženjem međunarodne zaštite.
Međunarodne organizacije (posebno U-en-ha-ce-er), nevladine organizacije i osobe koje pružaju besplatne savjete i savjetovanje podnositeljima zahtjeva, moraju imati učinkovit pristup takvim podnositeljima zahtjeva.
Ograničenja takvog pristupa mogu nametnuti samo ako su, sukladno nacionalnom pravu, objektivno potrebna za sigurnost, javni red ili administrativno upravljanje.
Pravo na kulturnu, vjersku i jezičnu raznolikost - poštovanje raznolikosti posebno je važno tijekom faze prijema, jer nedostatak poštovanja može dovesti do nejednakog postupanja prema primljenim osobama, te povećati napetosti na područjima prijema.
Svaka osoba koja prolazi kroz fazu prijema mora biti tretirana na human način. Granični službenici moraju uzeti u obzir da prema zakonu vjerovanja i tradicije nekih kulturnih i vjerskih skupina, pojedinci ne bi trebali biti prisiljeni djelovati suprotno svojim vjerovanjima i tradicijama, sve dok to nije suprotno odredbama relevantnog nacionalnog prava, na primjer, o pitanjima sigurnosti.
Pripadnost određenoj grupi, ili govor nekog jezika koji nije razumljiv graničnim policajcima, ne može spriječiti bilo koga da pristupi postupku azila ili primi potrebnu pomoć.
Pravo na zdravstvenu zaštitu - mora biti zajamčeno u bilo kojem trenutku tijekom faze prijema. Specijalizirano medicinsko osoblje mora biti prisutno u prihvatnom objektu, kako bi osiguralo medicinsku pomoć migrantima u prihvatnom objektu.
Pored gore navedenih temeljnih prava, koja realistično mogu biti povrijeđena prilikom prijema migranata, spomenut ćemo još neke.
Pravo na život - neosiguravanje gore navedenih temeljnih prava može ponekad rezultirati gubitkom života osoba koje se primaju.
Pravo na ljudsko dostojanstvo - Granični policajci u obavljanju svojih dužnosti moraju u potpunosti poštovati ljudsko dostojanstvo, posebno u slučajevima koji uključuju ranjive osobe. Sve mjere poduzete u obavljanju njihovih dužnosti moraju biti proporcionalne ciljevima koje takve mjere slijede.
Pravo na fizički integritet osoba - Fizička i mentalni integritet migranta moraju biti poštovani, uključujući slučajeve u kojima se koristi sila.
Zabrana mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja - nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Svaka upotreba sile ili sredstava ograničavanja mora biti legitimna, proporcionalna i posljednje sredstvo.
Načelo zabrane vraćanja (non-refoulement) - službenici granične policije moraju slijediti načelo zabrane vraćanja u svim slučajevima kad za to postoje razlozi.
Ostala temeljna prava za razmatranje:
Pravo na azil
Poštovanje privatnog i obiteljskog života
...