Međunarodni instrumenti

MEĐUNARODNI MEHANIZMI NADZORA

Opće odrednice

Institucije za zaštitu ljudskih prava u okviru UN-a mogu biti podijeljene na tijela koja su ustanovljena Poveljom UN-a te na tijela koja su ustanovljena određenim sporazumima.

Prva su tijela ustanovljena samom Poveljom UN-a, dakle izvorna su tijela UN-a utemeljena na osnovnom dokumentu te organizacije. Tijela ustanovljena na sporazumima jesu tijela koja su formirana raznim sporazumima koji se odnose na zaštitu temeljnih prava, kao što su spomenute konvencije.(24) 

Glavna tijela ustanovljena na temelju Povelje UN-a jesu političke institucije UN-a zadužene za ljudska prava, a čine ih predstavnici vlada država članica, za razliku od tijela utemeljnih na sporazumima, koja su kvazipravna tijela UN-ova sustava nadzora ljudskih prava, sastavljena od stručnjaka za ljudska prava koji nastupaju kao neovisni stručnjaci. 

Oba oblika UN-ovih tijela rade uz potporu UN-ova Ureda visokog povjerenika za ljudska prava (engl. UN Office of the High Commissioner for Human Rights (OHCHR).(25)

Tijela ustanovljena Poveljom UN-a

Vijeće za ljudska prava (engl. Human Rights Council)

Vijeće za ljudska prava (VLP) je podređeni organ Opće skupštine UN-a odgovoran za promicanje univerzalnog poštovanja zaštite svih ljudskih prava i temeljnih sloboda, suočavanje s situacijama kršenja ljudskih prava te poticanje učinkovite koordinacije i integracije ljudskih prava.

Vijeće za ljudska prava sastoji se od 47 članica koje se izravno i pojedinačno biraju tajnim glasovanjem većinom članova Opće skupštine UN-a. Aktivnosti VLP-a usmjerene su na:

• • promicanje obrazovanja o ljudskim pravima, savjetodavnih usluga i izgradnje kapaciteta;

  • služenje kao forum za dijalog;

  • davanje preporuka Općoj skupštini UN-a;

  • poticanje punog provođenja ljudskih prava;

  • provođenje Univerzalnog periodičkog pregleda (UPP) ispunjenja svake države njezinih obveza u vezi s ljudskim pravima;

  • doprinos prevenciji kršenja ljudskih prava i odgovaranje na hitne situacije u vezi s ljudskim pravima;

  • preuzimanje uloge i odgovornosti Komisije za ljudska prava u vezi s radom Ureda Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR);

  • rad u bliskoj suradnji s različitim državnim i nevladinim dionicima u području ljudskih prava;

  • davanje preporuka;

  • podnošenje godišnjeg izvješća Općoj skupštini.

Vijeće mora održavati najviše standarde u promicanju i zaštiti ljudskih prava, u potpunosti surađivati s Vijećem i biti pregledano putem mehanizma Univerzalnog periodičkog pregleda tijekom svog članstva.

Žalbeni posupak pred Vijećem za ljudska prava

Vijeće za ljudska prava je uspostavilo postupak žalbe kako bi se suočilo s dosljednim uzorcima grubih i pouzdano potvrđenih kršenja svih ljudskih prava. Postupak žalbe usmjeren je prema žrtvama i provodi se povjerljivo i pravodobno. Žalba je dopuštena ako nije očito politički motivirana, ako pruža činjenični opis navodnih kršenja, ako je podnesena od strane osobe ili skupine osoba koje tvrde da su žrtve kršenja ljudskih prava, uključujući nevladine organizacije (NGO-ove), djelujući u dobroj vjeri.

Žalba ne smije koristiti uvredljiv jezik, ne može se isključivo temeljiti na izvješćima masovnih medija, ne smije se odnositi na slučaj koji već obrađuje. Da bi se pokrenula takva žalba pred Vijećem za ljudska prava, unutarnji pravni lijekovi moraju biti iscrpljeni, osim ako se ne pokaže da bi takvi lijekovi bili neučinkoviti ili neopravdano produljeni. Dva radna skupa (Radna skupina za komunikacije i Radna skupina za situacije) imaju mandat pregledati žalbe i skrenuti pažnju Vijeću za ljudska prava na dosljedne uzorke. Država koja je zainteresirana dužna je surađivati s postupkom žalbe i mora uložiti napore kako bi pružila suštinske odgovore. Razdoblje između prijenosa žalbe zainteresiranoj državi i razmatranja od strane Vijeća, u načelu, ne smije premašiti 24 mjeseca.

Vijeće za ljudska prava također ima značajne ovlasti u vezi s drugim posebnim postupcima, prije svega stvaranjem sustava mandata za praćenje određenih ljudskih prava (tematski izvjestitelji) ili određenih zemalja ili područja (izvjestitelji o zemljama). Među posebnim izvjestiteljima čija bi aktivnost mogla biti posebno važna u kontekstu ovog priručnika nalaze se Izvjestitelj o ljudskim pravima migranata, Izvjestitelj o suvremenim oblicima ropstva, Izvjestitelj o trgovini ljudima, Izvjestitelj o prodaji i seksualnom iskorištavanju djece i Izvjestitelj o mučenju i drugim okrutnim, neljudskim ili ponižavajućim postupcima ili kažnjavanju.

Savjetodavni odbor Vijeća za ljudska prava

Također temeljem ovlasti navedene u Rezoluciji 5/1 Izgradnja institucija Ujedinjenih naroda, Vijeće za ljudska prava ustanovilo je Savjetodavni odbor Vijeća sastavljen od 18 neovisnih stručnjaka, čija je zadaća stručno promišljanje (think-tank) za potrebe rada Vijeća i angažiranje na smjernicama primljenim od Vijeća. Posao Savjetodavnog odbora jest pružanje stručnih savjeta članovima Vijeća, fokusirajući se uglavnom na znanstvena i istraživačko-znanstvena savjetovanja. Takvi savjeti pružaju se isključivo na zahtjev Vijeća u skladu s rezolucijama i uputama koje reguliraju rad Vijeća. Ovi savjeti moraju se ticati isključivo tematskih pitanja koja odredi Vijeće i koja se odnose na promociju i zaštitu ljudskih prava. Savjetodavni odbor ne donosi rezolucije ili odluke, ali može donijeti prijedloge za povećanje učinkovitosti rada, kao i prijedloge za poboljšanje rada Vijeća utemeljene na znanstvenoistraživačkim podacima.

Ostali posebni postupci Vijeća za ljudska prava 

Naposljetku, treba naglasiti kako Vijeće za ljudska prava uživa značajna prava u provođenju i drugih posebnih postupaka, prije svega u stvaranju sustava mandata u svrhu promatranja zaštite određenih ljudskih prava (tematski izvjestitelji) ili zaštite ljudskih prava u pojedinim državama (izvjestitelji za pojedine države). Dodijeljeni mandati u okviru posebnih postupaka mogu nositi različite naslove: posebni izvjestitelj, neovisni izvjestitelj, posebni izaslanik glavnog tajnika i slično. Sustav posebnih postupaka središnji je element UN-ova aparata i pokriva sva ljudska prava: građanska, kulturna, ekonomska, politička i socijalna prava. Do 1. kolovoza 2017. godine izdano je 44 mandata za tematske izvjestitelje i 12 mandata za izvjestitelje za pojedine države članice.28 Kada govorimo o specijalnim izvjestiteljima, u kontekstu ovog predmeta, korisno je spomenuti poseban značaj koji imaju posebni izvjestitelj za pitanja ljudskih prava migranata, posebni izvjestitelj o trenutnim oblicima ropstva, uključujući njegove uzroke i posljedice, posebni izvjestitelj za pitanja trgovanja ljudima, osobito žena i djece, posebni izvjestitelj za pitanja trgovine i seksualne eksploatacije djece, uključujući i dječju prostituciju, dječju pornografiju i drugih materijala seksualnog iskorištavanja djece te posebni izvjestitelj za pitanja zabrane mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja.

Tijela uspostavljena sporazumima

Nekoliko tijela zaduženih za zaštitu ljudskih prava uspostavljeno je raznim sporazumima pod okriljem UN-a. Ona su ovlaštena zaprimiti i razmotriti, u kvazipravnom postupku, podneske pojedinaca koji tvrde da su žrtve određenih povreda ljudskih prava. Svako tijelo ustrojeno je odgovarajućim sporazumom kako bi se nadziralo poštuju li države potpisnice obveze preuzete sporazumom. Sustav kojim se omogućava podnošenje pojedinačnih podnesaka i pritužbi nije obavezno primjenjiv i sama ratifikacija nekog sporazuma ne ovlašćuje automatski ta tijela da razmatraju pritužbe o povredi ljudskih prava od strane neke države potpisnice. Država potpisnica mora izjaviti da priznaje pravo tijela ili odbora da zaprimi i razmotri zahtjeve pojedinaca koji se odnose na predmete iz djelokruga rada tog tijela.(29) Zaključci tijela uspostavljenih sporazumima nisu pravno obvezujući. Unatoč tome, njihova interpretacija samog teksta sporazuma ima veliku snagu uvjeravanja jer ona predstavljaju autoritativnu interpretaciju dokumenata s pravnom snagom. Sva tijela uspostavljena sporazumima nadziru pitanja koja se odnose na specifični sporazum kojim su ta tijela uspostavljena, i to putem postupaka izvješćivanja, uz mogućnost iznošenja općih komentara. Neka tijela uspostavljena sporazumima imaju ovlasti zaprimiti i donijeti odluku na temelju pritužbi pojedinaca ili tužbe država potpisnica protiv drugih država potpisnica.(30)

Odbor za ljudska prava (engl. Human Rights Committee) jest UN-ovo tijelo neovisnih stručnjaka koje ima zadaću pratiti implementaciju Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (engl. International Covenant on Civil and Political Rights – ICCPR). Glavne su zadaće tog odbora:

• pregledati izvješća koje su države potpisnice dužne podnositi u redovitim periodima na temu implementacije tih prava u državi članici. Odbor pregledava svako izvješće i ističe svoja zapažanja i preporuke za državu potpisnicu u obliku zaključnih zapažanja;

• ispitati pritužbe pojedinaca o navodnim povredama odredbi pakta od strane države potpisnice i donijeti (neobvezujuću) odluku. Uz rješavanje pojedinačnih slučajeva odbor izdaje i opće komentare. U općim komentarima odbor analizira određene članke sporazuma ili opće pojmove povelje na sveobuhvatan i opširan način. Većina općih komentara jest detaljna interpretacija specifičnih prava iz povelje; neki se odnose i na prava iz povelje u odnosu na grupe ljudi, kao što su migranti, dok se drugi odnose na postupovna pitanja, kao što je priprema izvješća ili druga slična pitanja, primjerice rezervacije u primjeni pakta. Ovi opći komentari mogu se naći u datoteci koja se odnosi na tijela uspostavljena sporazumima u bazi podataka Ureda visokog povjerenika za ljudska prava.(31)

Odbor za gospodarska, socijalna i kulturna prava (engl. Committee on Economic, Social and Cultural Rights - CESCR) jest tijelo UN-a sastavljeno od neovisnih stručnjaka koji nadziru implementaciju odredbi Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (engl. International Covenant on Economic, Social and Cultural Rights – ICESCR) u državama potpisnicama. Sve države potpisnice dužne su podnositi odboru redovna izvješća o načinima implementacije odredbi pakta na svom teritoriju. Odbor pregledava sva izvješća te ističe svoja zapažanja i preporuke za državu potpisnicu u obliku zaključnih zapažanja. U odnosu na pojedinačne pritužbe, Opća skupština jednoglasno je 10. prosinca 2008. usvojila opcionalni protokol (Rezolucija Opće skupštine A/RES/63/117) vezan za Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima koji omogućava Odboru za gospodarska, socijalna i kulturna prava zaprimanje i razmatranje podnesaka. Opcionalni protokol otvoren je za potpisivanja 2009. godine. Odbor također objavljuje interpretacije odredbi pakta kao i opće komentare. 

Odbor protiv mučenja (engl. Committee against Torture – CAT) jest tijelo UN-a sastavljeno od neovisnih stručnjaka sa zadaćom promatranja implementacije odredbi Konvencije protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja u državama potpisnicama. Funkcije su ovog odbora slične funkcijama Odbora za ljudska prava. Uz to, ovaj odbor ima mandat za detaljno ispitivanje konkretnih situacija u državama potpisnicama kroz svoje istražne postupke. Praksa rada ovog odbora, uključujući i praksu u donošenju odluka u pojedinim slučajevima, važna je u razumijevanju što točno mučenje ili drugi loši postupci praktično znače. 

Pododbor za sprječavanje mučenja (engl. Subcommittee on Prevention of Torture - SPT) uspostavljen je opcijskim protokolom vezanim za Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja. Njegove su zadaće vrlo slične zadaćama Europskog odbora za sprječavanje mučenja, a to su: posjeti prostorijama za zadržavanje kako bi se ocijenilo kako se tretiraju osobe lišene slobode, sačinjavanje izvješća i izrada preporuka državama potpisnicama kako da poboljšaju zaštitu od postupaka koji predstavljaju mučenje. Štoviše, odbor obvezuje države potpisnice na uspostavu Nacionalnih preventivnih mehanizama. Kao što sam naziv kaže, ti se mehanizmi uspostavljaju na nacionalnim razinama i imaju iste zadaće kao i Odbor za sprječavanje mučenja. Nacionalni preventivni mehanizmi ujedno su najznačajniji mehanizmi nadzora kada govorimo o nadzoru rada nad institucijama za provođenje zakona. 

Odbor za uklanjanje rasne diskriminacije (engl. Committee on the Elimination of Racial Discrimination) jest tijelo UN-a sastavljeno od nezavisnih stručnjaka sa zadaćom promatranja primjene odredbi Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (engl. International Convention on theElimination of Racial Discrimination – ICERD) u državama potpisnicama. Ima slične zadaće kao i Odbor za ljudska prava.

Odbor za uklanjanje diskriminacije žena (engl. Committee on the Elimination of Discrimination against Women) jest tijelo UN-a sastavljeno od nezavisnih stručnjaka sa zadaćom promatranja primjene odredbi Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (engl. Convention on the Elimination of Discrimination against Women – CEDAW). Ima slične zadaće kao i Odbor za ljudska prava. Osim toga, Odbor ima ovlast detaljno ispitivati situacije u državama potpisnicama u sklopu svojih istraživačkih postupaka. 

Odbor za zaštitu prava djece (engl. Committee on the Rights of the Child) jest tijelo UN-a sastavljeno od nezavisnih stručnjaka sa zadaćom promatranja primjene odredbi Konvencije o zaštiti prava djece (engl. Convention on the Rights of the Child - CRC) u državama potpisnicama. Odbor također nadzire implementaciju dva opcionalna protokola vezana za Konvenciju, a koji se odnose na uključivanje djece u oružane sukobe i na trgovinu djecom, dječju prostituciju i dječju pornografiju. Dana 19. prosinca 2011. Opća skupština UN-a izglasala je i treći opcionalni protokol koji dopušta djeci podnošenje pojedinačnih pritužbi na kršenje njihovih prava navedenih u konvenciji i dva, gore spomenuta, opcionalna protokola. Ovaj je protokol otvoren za potpisivanje 2012. i stupio je na snagu nakon što ga je ratificiralo 10 država članica UN-a. Odbor također objavljuje interpretacije odredbi o ljudskim pravima, poznate kao opći komentari.

Odbor za zaštitu prava stranih radnika i članova njihovih obitelji (engl. Committee on the Protection of the Rights of All Migrant Workers and Members of their Families) jest tijelo UN-a sastavljeno od nezavisnih stručnjaka sa zadaćom promatranja primjene odredbi Međunarodne konvencije o zaštiti prava stranih radnika i članova njihovih obitelji (engl. International Convention on the Protection of the Rights of All Migrant Workers and Members of their Families – ICMW) u državama potpisnicama. Odbor je prvo zasjedanje održao 2004. godine. Sve države potpisnice dužne su podnositi redovna izvješća o implementaciji odredbi Konvencije na svojim područjima. Države potpisnice u početku moraju podnijeti izvješće godinu dana nakon potpisivanja Konvencije, a nakon toga svakih pet godina. Odbor pregledava sva izvješća i ističe svoja zapažanja i preporuke za državu potpisnicu u obliku zaključnih zapažanja. Odbor će također, pod određenim okolnostima, biti u mogućnosti razmatrati pojedinačne pritužbe ili podneske pojedinaca s pritužbama na povrede prava navedenih u Konvenciji jednom kada 10 država članica prihvati ovaj postupak u skladu s člankom 77. Konvencije. Trenutno su dvije države članice prihvatile ovaj postupak. Odbor također objavljuje izjave na temu svog djelovanja i interpretacije sadržaja odredbi Konvencije (opći komentari). 

Odbor za zaštitu prava osoba s invaliditetom (engl. Committee on the Rights of Persons with Disabilities) jest tijelo UN-a sastavljeno od nezavisnih stručnjaka sa zadaćom promatranja primjene odredbi Konvencije o zaštiti prava osoba s invaliditetom (engl. Convention on the Rights of Persons with Disabilities – CRPD) u državama potpisnicama. Sve države potpisnice dužne su podnositi redovna izvješća o implementaciji odredbi Konvencije na svojim područjima. Odbor pregledava sva izvješća i ističe svoja zapažanja i prijedloge te, kad smatra potrebnim, daje i opće preporuke na izvješća. Ista se potom prosljeđuju državama članicama na koje se odnose.  Opcionalni protokol Konvencije omogućava odboru ispitivanje pojedinačnih pritužbi o navodnim kršenjima odredbi Konvencije od strane država članica. 

Odbor za zaštitu osoba od prisilnih nestanaka (engl. Committee on Enforced Disappearances) jest tijelo UN-a sastavljeno od nezavisnih stručnjaka sa zadaćom promatranja primjene odredbi Međunarodne konvencije o zaštiti svih osoba od prisilnih nestanaka (engl. International Convention for the Protection of All Persons from Enforced Disappearance – CPED) u državama potpisnicama. Sve države potpisnice dužne su podnositi redovna izvješća o implementaciji odredbi Konvencije na svojim područjima. Odbor pregledava sva izvješća i ističe svoja zapažanja i prijedloge te, kad smatra potrebnim, daje i opće preporuke na izvješća. Ista se potom prosljeđuju državama članicama na koje se odnose. U skladu s člankom 31., država članica može se u trenutku ratifikacije Konvencije, ili u bilo kojem trenutku nakon toga, izjasniti o prihvaćanju nadležnosti Odbora u pogledu zaprimanja i razmatranja podnesaka od strane ili u ime pojedinaca, a koja se odnose na nadležnost Odbora, gdje se tvrdi kako su bili žrtve kršenja prava navedenih u Konvenciji od strane država potpisnica. 

Izvršni odbor Programa visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (engl. Executive Committee of the Programme of the United Nations High Commissioner for Refugees - ExCom) jest nešto drugačije tijelo UN-a u odnosu na dosad spomenuta. Ženevska konvencija iz 1951. nije predvidjela nijedno tijelo za nadzor provedbe ove Konvencije. Unatoč tome što članak 38. Konvencije navodi kako se sporovi među državama potpisnicama vezani za interpretaciju odredbi Konvencije mogu iznijeti pred Međunarodni sud, ne postoji postupak za razmatranje pojedinačnih pritužbi. Ipak, odredbe Konvencije iz 1951. godine u većini država služe kao temelj domaćih zakona koji se odnose na pitanje azila i izbjeglica. Slijedom toga, unatoč nepostojanju međunarodnog tijela, pojedinci moraju biti u mogućnosti podnositi pritužbe domaćim sudovima ili upravnim tijelima.(32) Uspostavljen od strane Ekonomskog i socijalnog vijeća UN-a 1958. godine, ExCom je dobio ovlasti provođenja niza izvršnih i savjetodavnih funkcija, kao što je odobravanje proračuna i programa rada UN-ova visokog povjerenika za izbjeglice (UNHCR) za iduću godinu, donošenje zaključaka vezanih za pitanja koja se odnose na politike međunarodne zaštite izbjeglica i donošenje smjernica za upravna tijela UNHCR-a, njihove ciljeve i prioritete. Zaključci i preporuke Izvršnog odbora vezani za zaštitu izbjeglica mogu biti opće primjenjivi ili mogu vrijediti za određene slučajeve u određenim državama članicama. No, ti zaključci i preporuke obično ne specificiraju u svom tekstu države članice niti se državama članicama obraćaju u direktnom smislu.