Nadzor i zaštita

Nadzor primjene i sudska zaštita temeljnih prava

U današnje vrijeme imamo impresivnu kolekciju međunarodnih, regionalnih i nacionalnih instrumenata koji omogućuju pravilnu primjenu odredbi o temeljnim pravima u svim sferama života. 

Ovakav razvoj uzeo je maha kako na međunarodnom, UN nivou, tako i na regionalnom i nacionalnom nivou. Međunarodni ugovori, kao što su povelje, protokoli i konvencije, pravno su obvezujući za države koje su te sporazume ratificirale i koje su im pristupile.

Prihvaćanjem sporazuma o ljudskim pravima, vlade država preuzimaju obvezu da u svoje aktivnosti i domaće zakonodavstvo unesu odredbe koje su u skladu s obvezama preuzetim samim sporazumima.

Pravne implikacije

Tamo gdje nacionalni pravni postupci propuste spriječiti kršenje ljudskih prava, pojedincima na raspolaganju stoje mogućnosti podnošenja tužbi ili žalbi tijelima na regionalnom ili međunarodnom nivou, kako bi se osiguralo da se međunarodni standardi zaštite ljudskih prava uistinu poštuju, primjenjuju i zaštićuju i na lokalnoj razini. 

U pravnoj teoriji dio međunarodnog prava koji se odnosi na ljudska prava dijeli se na tvrdo pravo (sporazumi) i meko pravo. 

Izraz "meko pravo" upotrebljava se za označavanje međunarodnih instrumenata koji nisu zamišljeni kao sporazumi, unatoč tome što oni mogu upotrebljavati imperativni način izražavanja, kao što je "treba/mora". Njihov je cilj promoviranje normi opće ili univerzalne primjene. Takvi instrumenti, koji nisu sporazumi, obično se zovu upute, principi, deklaracije, praktične upute, preporuke ili programi. No, unatoč tome što Opća deklaracija o ljudskim pravima spada u meko pravo, ona je ujedno izvor mnogih univerzalnih i regionalnih sporazuma koji se odnose na ljudska prava.

Također, ovi instrumenti koji se ne svrstavaju među sporazume imaju neporecivu moralnu snagu i pružaju praktične upute državama u njihovim postupanjima. Vrijednost takvih instrumenata leži u njihovom priznavanju i prihvaćanju od strane velikog broja država. Bez obzira na to što takvi instrumenti nemaju pravno obvezujuću snagu, oni se mogu smatrati općenito prihvaćenim principima unutar međunarodne zajednice i uputama o primjeni, zaštiti i ispunjenju preuzetih obveza. Razni međunarodni sporazumi koegzistiraju jedni s drugima. Sukladno s ustanovljenim principima međunarodnog prava, u situacijama kada je više normi ili sporazuma primjenjivo na određeni slučaj, primijenit će se ona norma koja je najpovoljnija za pojedinca.