Negde oko prvog maja upustih se u obilazak lepe nam naše zemlje. I znate šta, uvek se iznova iznenadim kakva bogatstva imamo, a niti znamo da ih promovišemo, niti da ih cenimo!
Prelepa priroda, puno manastira, bogata tradicija a mi o tome slabo znamo, a još slabije pričamo! Pa evo priče o jednoj od tih naših dragocenosti...
Jerma ,reka čije su lepote prepoznali još rimski vladari, i na čijim su obalama pravili letnjikovce, a srpska vlastela svoje manastire, stidljivo teče u blizini Pirota, kroz jedan od najlepših kanjona Srbije, završavajući svoj tok spajanjem sa vodama Nišave.
Nadjete li se u blizini, na njenoj desnoj obali, u blizini sela Sukovo, obidjite manastir posvećen Uspenju Svete Bogorodice poznatiji pod imenom Sukovski manastir.
Legenda kaze da je manastir nastao ovako:
Današnje celokupno manastirsko imanje pripadalo je Turčinu Sali-begu iz Pirota, koji je imao sina jedinca po imenu Emin koji je ovde često boravio. Jednom,šetajući imanjem, Sali-beg sretne Velju, siroče iz Velikog Sela, koji je na mestu današnje crkve nešto kopao. Za Velju su meštani govorili da sniva zagonetne snove i da u snu čuje nepoznate glasove. A u snovima mu se često, kao i tada, javljala Bogorodica okružena andjelima i naredila mu da na mestu zvanom "Crkvište" otkopa manastir. Velja, sa još nekoliko meštana, na tom mestu poče da kopa i nadjoše kandilo i ikonu, što je upućivalo na postojanje predjašnjih temelja hrama božijeg. Kada je Emin video šta Srbi na njegovom imanju rade, počeo je da ih grdi i vredja, pokušavajući da obesčasti sveto mesto. Tog momenta oduze mu se telo i izgubi pamet, a roditelji, izbezumljeni od brige, pozvaše popa Jovana u pomoć. On očita molitvu Bogorodici pred svim prisutnim meštanima, a Eminu odmah bi lakše. Nakon što se Sali-beg pokloni ovom svetom mestu, te poljubi Veljinu ruku, njegov sin ustade i potpuno ozdravi. Tada se beg obaveza da će pomoći gradnju hrama, pa uskoro pop Jovan dobi i carski ferman kojim se dozvoljava obnova manastira.
Manastir je živopisan 1869.god.
Jedna od posebnosti u srpskom freskom slikarstvu je i freska na južnom zidu, sv.Hristifora.
Prema predanju Hristifor je poticao iz plemena ljudoždera, u grčkoj mitologiji to je kinokefalon. Veruje se da je njegovo pravo ime bilo Reprovosi da ga je vojska cara Dakije uhvatila u pustinji. Po hvatanju poslat je u Rim, gde upoznaje hristovo učenje i prilikom krštenja dobija ljudski lik i ime Hristifor.
Meni je najzanimljiviji bio narteks sa svojim prikazima iz Starog zaveta i freskoslikarstvom netradicionalnim za ove prostore. Prvi put sam videla lik djavola prikazan na freskama.
Naravno, tu je, u dolini reke Jerme, i mnogo poznatiji manastir – Poganovo. Zadužbina sestrića cara Dušana, Konstantina Dejanovića Dragaša i njegove kćeri Jelene Dragaš. Jelena je kasnije postala žena vizantijskog cara Manojla Drugog Paleologa i ona je završila manastir posle očeve smrti. Tada je već bila monahinja Hipomena. Crkva je posvećena Svetom Jevanđelisti Jovanu Bogoslovu i nastala je 1395. godine. Zografi nisu ostavili svoj potpis tako da nije poznato ko je uradio ove izuzetne freske koje su stručnjaci UNESCO-a uvrstili u Svetsku kulturnu baštinu.
Odmah iza manastira reka nastavlja svoj tok kroz klisuru. Kao da je znala da posle ovih stotinak metara počinje dosadna ravnica, reka je ovde bila posebno inspirativna u oblikovanju stena. Izlaz iz klisure su kao rajske dveri uobličile dve ogromne stene. Desna stena se produžava polukružno i nadkriljuje staro naselje Vlasi. U stenama iznad sela se nalazi pećina Vetrena Dupka. Četri kilometra dugi pećinski hodnici su spojeni sa 160 metara dubokim ponorom Pešterica.
A odličite li se da još malo istražujete pirotski kraj, ono što iskreno preporučujem je Etno kafana u selu Smilovci. Ne nalikuje drugim kafanama ovog tipa. Sve je smešteno na veoma malom prostoru, ali obiluje detaljima i toplinom.
A pogledajte šta sve možete videti...
Ako mu obećate čokoladu, možda će izvesti par akrobacija samo za vas!
A da li vam se svidja ovaj kontrast novo - staro?
U svakom slučaju, vredi videti...