"A sada, prošetaj pogledom po Samarkandu! Nije li taj grad kralj Zemlje? Ponosit, iznad svih gradova, a u njegovim rukama njihove sudbine?"
Edgar Alan Po
Lepa prica koja nas priblizava Istoku, njegovom razmisljanju, verovanjima, snovima. Iskreno, o Samarkandu sam samo cula, trebalo je procitati neku ovakvu knjigu pa ga pribliziti sebi, drugima.Upoznati ga kroz oci Omara Hajama, genijalnog istocnjackog mislioca i astronoma, ali i kroz oci posmatraca XX veka, pripovedaoca ovog zanimljivog stiva.
„ Kroz knjige se provlaci jedna legenda. Govori o tri prijatelja, tri persijanca koji su svaki na svoj nacin, obelezili pocetak naseg milenijuma: o Omaru Hajamu, koji je posmatrao svet, Nizamu el Molku, koji je upravljao njime, i Hasanu Sabahu, koji ga je drzao u strahu.“ Omar Hajjam, arapski učenjak i pesnik, i njegova zbirka rubaija, u to vreme ne baš cenjenog pesničkog roda (kako sam Maluf kaže).O. Hajjam je toliko bio ispred vremena, da je već u 11v. javno, u rubajii, upitao Boga/Alaha lično, okrivivši ga za, danas bismo rekli, dvojne standarde: ,,Ako zlim kažnjavaš zlo koje počinih, kakva je razlika između tebe i mene, reci?''
- Vreme ima dva lica, duzinu u ritmu sunca, gustinu u ritmu strasti.
- Sta mislis, koliko je u ovom gradu, u ovome trenutku, ljubavnika koji se sastaju, kao mi? Da poblize razmotrimo: ako iskljucimo supruge koje se dosadjuju, robinje koje se pokoravaju, ulicarke koje se prodaju ili iznajmljuju, device koje uzdisu, koliko zena preostaje, koliko se ljubavnica sjedinjuje sa muskarcem koga su odabrale? Slicno tome, koliko muskaraca spava pored zene koju voli... Ko zna mozda u Samarkandu ove noci postoji ciglo jedan ljubavnik. Zasto ti, zasto ja? Zato sto nas je Bog ucinio mzaljubljenima, onako kako je neke cvetove nacinio otrovnima...
- Takvi su Seldzuci- sirovi pljackasi i prosveceni vladari, sposobni i za niskosti i za uzvisene poteze.
- Ne cudi se nicemu, stvarnost ima dva lica, ljudi takodje.
- Kad te bol satre, kad dodje dotle da pozelis da se vecna noc srusi na svet, pomisli na zelenilo koje se presijava posle kise, pomisli na budjenje deteta...
- Ustaj, imamo vecnost za spavanje.
- Leto, zima, odlazis, ponovo me nalazis, ti verujes da nekaznjeno raspolazes godisnjim dobima, godinama, svojim zivotom, mojim.Zar nista nisi naucio od Hajama? Iznenada, Nebo ti oduzima bas onaj tren koji ti je potreban da navlazis usne.
- S vremena na vreme uzdigne se neki covek na ovome svetu,
Rasprostre svoje bogatstvo i proglasi: to sam ja!
Slava njegova traje kao i ludi san,
Vec se smrt uspravlja i proglasava: to sam ja!
Uvek me, citajuci knjige o Istoku, fasciniraju njihovi obicaji:
- „Na trgu prodavaca mirisima, Hajamu prilazi jedna trudnica. Kad podigne zar, vidi se da je jedva petnaestu navrsila.Bez reci, bez osmeha na bezazlenim usnama, otima mu iz sake pregrst przenih badema koje je malocas kupio. Setac se ne cudi, posredi je drevno verovanje koje vlada u Samarkandu: kad buduca majka sretne na ulici stranca koji joj se svidi, more se osmeliti da podeli sa njim to sto on jede, pa ce dete biti lepo kao i on...
- „Dobro si govorila, nek se tvoja usta napune zlatom, veli sah. Pesnikinja se naginje nad veliki posluzavnik pun zlatnih dinara i pocinje da uzima zlatnik po zlatnik u usta, dok prisutni broje...
Hasan Sabah, osnivaču sekte asasina, takodje je opisan u knjizi. On nas u jednom delu upoznaje sa načinom na koji deluju teroristi:
,,Ubijemo jednog- zastrašimo 100.000... Ipak nije dovoljno pogubljivati i zastrašivati - treba znati poginuti... Jer kad poginemo na najhrabriji mogući način, primoravamo svetinu da nam se divi.. A iz te svetine izaći će ljudi da nam se pridruže..''I danas se u mnogim evropskim jezicima izraz ,,asasin'' koristi da se označe atentatori. ...
Hasan je zaveo teror.Koja je vladavina gora od vladavine borbene vrline? Proterao je muzicke instrumente; ako bi otkrio i najmanju frulicu, lomio ju je javno i bacao u vatru; krivac je bivao okovan, tesko izbatinan, a potom proteran iz zajednice. Upotreba alkoholnih pica kaznjavala se jos teze. Rodjeni Hasanov sin, kog je otac jedne veceri zatekao pripitog, bese istog casa osudjen na smrt...
Ovaj roman govori o svima onima koji su posedovali Rubajie - carevima, šahovima...
A rubaije su nastale slucajno:
„ Zadrzi ovu knjigu. Kad god neki stih zadrzi oblik u tvojoj svesti, kad se priblizi tvojim usnama s teznjom da izadje, potisni ga bez postede, i zauzvrat ga zapisi na ove listove koji ce ostati u tajnosti. Da li je kadija znao da je iz tog poteza, tih reci, nastala jedna od najbolje cuvanih tajni u istoriji knjizevnosti? Da ce biti poterbno sacekato osam vekova pre nego sto svet bude otkrio zadivljujuce pesnistvo Omara Hajama, pre nego sto njegove Rubaije budu velicane kao jedno od najsamosvojnijih dela svih vremena, pre nego sto se konacno sazna neobicna sudbina samarkandskog rukopisa.
Rukopis, nastao u XI veku, izgubljen je prilikom mongolskih upada i ponovo pronađenog šest vekova kasnije. I opet je uticao na istoriju, ali i na dva zivota koji su se spojili zahvaljujuci njemu. Da li je istina ili samo fikcija pisca, tek rukopis je nestao u vodama okeana potonuvsi zajedno sa legendarnim Titanikom.
Posle opisa Hajamovog zivota, Maluf nam opisuje Persiju s kraja XIX i pocetka XX veka, Persiju koja se bori da postane demokratska zemlja a u tome je ometaju svi, od Zapada preko domaceg stanovnistva. Potresno svedocanstvo kako jedna zemlja ne moze da se otrgne iz svoje bede, neobrazovanosti jer joj to jaci od nje ne dozvoljavaju!