Sve sto um moze da zamisli, a srce pozeli, ostvarivo je.
Una se zaljubljuje u Igora. Njihova ne zna ljubav, bliskost koja se u toj meri srece medju suprotnim polovima, naterala je Unu da zaigra na samo jednu kartu, onu koja je imala lik Igora; njegovim nestankom nestalo je i sve ostalo-od motivacije do egzistencije. Nestalo je mnogo vise od ljubavi-postojanje njenog zivotnog smisla.
Meseci prolaze, samoca biva sve potpunija.Da bi se oslobodila tuge, besa i gorcine, morala je da nauci kako da prasta srcem, a ne umom. Upravo zato je univerzum odlucio da je ostavi bez objasnjenja i ona nikada nece saznati pravi razlog Igorovog odlaska. Ne postoje precice na putu emotivnog sazrevanja. Ali, kao sto izreke mudrih porucuju da se u trpljenju krije spas, da covek samo srcem dobro vidi i da sunce postoji i kada je oblacno i skriveno iza nasih pogleda, Una pronalazi ljubav, radost i veru na skrivenom mestu gde ih do sada nije trazila-u samoj sebi.Budjenjem nove svesti, upoznavanjem novih vrlina, pronalazenjem bisera na dnu svoje ranjene duse, Una dozivljava svoj preporod, svoje vaskrsenje. Zapocinje process njenog oporavka koji, poput price o Dzonatanu Livingstonu, biva krunisan osvajanjem novih prostora, osvajanjem slobode i spontanog bivanja.
Iz te ljubavi nastala je knjiga Lemurova ljubav i Una je postala poznata spisateljica.
Lemur vaskrsava jednog dana tako sto je njegov komsija, izvesni dramski pisac zaustavlja na parking zeleci da podeli sa njom par reci i ugovori veceru. Ustvari, skoro otvoren rekao joj je da je dobio dobre preporuke od njenog bivseg momkaiI da sa njom zeli samo seks.
Izgubili smo se u radu, razmisljanju, secanjuiI ocekivanju, zalutali u lavirintima slozenosti i problemima sveta. Zaboravili ono sto kamenje, biljke i zivotinje jos znaju. Zaboravili smo kako da budemo. Da budemo smireni, svoji, da budemo tamo gde je zivot: ovde i sada. Ekart Tol
Otac Tadej je rekao da je Crkva pogresila upravo u tome. Umesto da od seksa pravi tabu, trebalo ga je podici na nivo svetlosti, nivo andjeoskog cina koji pruza najveca blazenstva ukoliko se upraznjava na pravi nacin.Licno mislim da bi to smanjilo kvantitet u korist kvaliteta.Seks je postao neuroticna pojava, samo jedan od nacina trenutnog bezanja.
Ne mogu da verujem da imas toliko godinaiI toliko iskustva , a jos nisi naucila da citas muskarce.
A ja ne mogu da verujem da ne podnosis generalizaciju i da mi to insistiranje na njima i nama izaziva mucninu. Na sve to, o njima i nacinu njihovog razmisljanja uveki govorimo kao da su blago retardirani, infantilini i za nijansu manje inteligentni od nas, pa cemo ih mi lepo zbrinuti i pruziti im razumevanje i utehu…
E pa jasno je da neke igre vise ne igram, a jedna od tih je sigurno i verovanje da moja ljubav moze promeniti coveka sa mracnom prosloscu, gomilom frustracija i losim osobinama pokupljenim usput.
Nista ne shvataj licno. Kakvo god da je misljenje ljudi o tebi, pozitivno ili negativno, to je samo njihovo misljenje, a ne istina. I ono je uvek posledica njihovih sadrzaja, njihovih zivotnih prica, uspeha, padova, frustracija, ocekivanja, radosti i bolova. Najpre bolova, jer njih, nekako, uvek ima najvise.
Postoje razlicite verzije jedne iste price o tome kako su muskarac i zena nekada bili jedno, savrsno bice. Onda su nesto pogresili, kao sto u svim pricama, legendama I mitovima nesto pogrese, pa ih je Bog Zevs podelio na dva dela, dve nesavrsenosti, dva puta popola, duplo golo..To golo odnosilo se na telesnu golotinju koliko I na osecaj nepotpunosti na koji su ovom kaznom osudjeni. Ali, posto je Zevs bio dobar I veliki bog, ostavio im je mogucnost da traze I pronadju I time ponovo postanu kompletni, celi, savrseni I srecni.. E pa, po mom misljenju, ova prica I na njoj utemeljeno verovanje, osnoovni su razlog za frustracije, vecno traganje, trajno nezadovoljstvo I dobar alibi za sve sopstvene manjkavosti; jer, ceo zivot provedemo u nadi da cemo, kada se ta druga polovina pojavi, to jest, kada ponovo budemo celi, biti zauvek srecni.
Pauza izmedju predavanja traje dva sata.Sedim na obali Majne I svoje kuvane djevreke delim sa labudovima poliglotama koji na moje reci I tepanja reaguju kratkim I brzim pokretima krila, izvijaju svoje divne vratove , sepure se I sire I njihova tela dobijaju srcolike oblike. Verujem da sva ziva bica razumeju ljubavne vibracije, I mozda bas u cast tog razumevanja, preda mnom izvode svoj ljubavni ples koji brzo pokusavam da ovekovecim svojom digitalnom kamerom.
Naprotiv, moja osecanja neretko su se prelivala iz mene, ljubav je kipila kao nadoslo testo, dani su bili bogatiji, a ja ispunjena. Ali svakim danom bivala sam samosvesnija, ucelovljenija I sve spremnija da svoju novu sebe I svoja preciscenja osecanja podelim sa nekim ko me vec dugo ceka.
Ponekad sam razmisljala kako ni mom sudjenom partner, coveku mog zivota nije nimalo lako. Vijugavi I trnoviti bili su putevi koji vode do mene, a vreme potrebno za to putesestvije teralo je I prilicno sokolne da odustanu. Ali moj Orion, upravo zbog toga I jeste pravi sto ce se probity, izdrzati I istrajati. Mit o onom pravom nije bio presudan u mojim razmisljanjima, vec vise kao jasna slika o tome d ace se pojaviti kada mu bude vreme, onaj koji treba da se pojavi I uraditi ono sto je potrebno. I sve ce biti u redu, tj. Onako kakovec jeste. Jer sve je uvek bas onako kako treba da bude, samo sto se ne uklapa u nasa ocekivanja I zamisli.
Okrivljavanje, jurnjava za perfekcijama, nemoguca korekcija nemogucih planova. Zato sto je cela akcija bila iznudjenja davno zacrtanim planovima u glavi nasih roditelja, na primer.
Da li nepoznavanje samih sebe treba da nas zautavlja? Da li svaki nas pokret od sada moze da blokira pitanje:da li ja to stvarno zelim da uradim? Umesto da zaustavlja, moze da nas podseca, razbudjuje, aktivira. A pokret nikada nece biti blokiran ako je zelja stvarna, iskrena. Nase telo zna odgovor. Ali telo je mudro I nikada ne odgovara bez postavljenog pitanja.
Kakva zabluda da nas iskustvo poducava. Cini mi se da se samo nagomilava, a prave promene nastupaju tek promenom svesti. Cesto izgleda da nam je za ceo taj process potrebno nekoliko zivota, sto u trenutku moze da deluje obeshrabrujuce. Ali promena je ipak moguca. Sve sto sam Isidori objasnila u vezi sa Milosem I njegovim strahovima, moglo je kao preslikacem da se prenese na moju situaciju kojom je moja podsvest pokusavala da me zavara I stvori brzopoteznu iluziju partnerskog odnosa, kako bih konacno mogla da se pohvalim da I kod mene ima nesto novo…..
Neke se stvari niti sabiraju, niti oduzimaju godinama…La prima volta je sacuvani dragulj naseg bica I moze se pronaci u svim stvarima, jer nista nikada nije isto.
Imati virtualnog decka je mnogo lepse nego nemati ga uopste….
Jas am gospodar izgovorene reci, gospodarim njome pre nego sto je izgovorim, a kada je izgovorim, ona gospodari mnome.
Cak I u naizgled najneprijatnijim I najbolnijim situacijama, skriveno je jedno dublje dobro I u svakoj nesreci se krije seme svetlosti.
A sto sam manje volela sebe, to je udaljenija bila ljubav za kojom sam ceznula.Jer osecanja za kojima se traga moraju poteci iz sopstvenog srca.
Ovde je tajna neodrziva, nema dovoljno konzervansa, sve se brzo pokvari, pa I tajna.
Ono sto zivot moze da zaplete ni najlucidniji pisac ne moze da zamisli.
Kad neces da gledas spanske serije, sad ces malo da ih zivis….
Nekada davno u jednom mirnom kraljevstvu ziveli su srecno kralj, kraljica I njihov sin.Ali, jednoga dana nepoznata bolest poharala je njihov dom I kralj I kraljica se smrtno razbolese. Na umoru, pozvali su mladog kraljevica I rekli: Sine,ostavljamo ti ovaj prsten. Kada ti zatrebaju nasa ljubav I pomoc, samo ga tri puta protrljaj. Nedugo nakon njihove smrti, naidjose godine zla: ratovi, bolesti, nemastina I glad, napadali su I pustosili kraljevstvo. Ocajni kraljevic protrljao je prsten prizivajuci svoje roditelje. Najedanput, na kamenu su se ocrtala slova: Sine, to ce proci. I zaista, veoma brzo, pocese da se dogadjaju promene: blagostanje, ljubav I harmonija naselili su kraljevinu I njene podanike. Kraljevic snazno pozele da svoju radost podeli sa roditeljima. On protrlja prsten a na kamenu se ukaza: Sine, to ce proci……
O boze, ovo je sasavo.Zar je privikavanje toliko teska stvar? Kazem mu da dodje kasnije…Sta ce biti kada budemo ziveli zajedno? Pola zivota provela sam u strahu od samoce I pitala se kako je moguce da neko pozeli da zivi sam. Samacki zivot izgledao je kao prinuda usled vise sile, nepovoljna okolnost za koju se nadamo da nece dugo da potraje. A sada, posle dve I po godine takvog zivota u kome sam izbrojala vise lepih I srecnih dana nego ikada pre, pitam se kako I zasto covek zivi sa nekim, ako nije nuzda I ako nemaju dece. Pitanje ne postavljam glasno jer me je stid. Deluje osobenjacki, narcisoidno I autisticno. Kao dag a postavlja neka ekscentricna kreatura koja osim sebe nikog ne zeli I ne ume da voli. Osoba u kojoj se nakupilo toliko straha I bola da vise iz svoje koze nece I ne moze.
Kako da znam gde prestaje kompromis I pocinje zrtvovanje? Ne verujem u recenice da je ljubav zrtva, da nema prave ljubavi bez bola, da se ljubav meri brigom…..Da je zivot neminovna patnja, zacarani krug sa puno sirceta I soli I tek po nekom kasikom meda koju ti daju uglavnom kada si bolestan ili dok si jos sasvim mali…….
Ceo zivot je process u procesu. Ne postoji trajno stanje zadovoljstva…niti bilo koje drugo. Sve je prolazno I promenljivo. Ali pozadinski mir koji sam stekla mi omogucava da se u dobru ne uznesem, a u patnji ne unizim….Verujem da se sve dogadja radi nekog viseg dobra, ali da nije moguce gledati travu dok raste I zto ponekad ne razumemo te dogadjaje.
Sve sto nam se u zivotu ponovi samo je pokazatelj da nismo savladali lekciju, nismo je naucili I nema prelaska na next level….Znas koliko dobrih stvari u zivotu ne bih uradila das am se prema iskustvu odnosila tako sto negativna ne bih ponovila. Ali meni se cini da ono sto treba da se promeni jeste nasa reakcija na situaciju, a ne sama situacija. Cemu bi sluzili iskustvo I godine ako bi nas samo frustrirali, kocili, blokirali?