TURSKA-ISTANBUL
Prica o jednoj princezi, rodjenoj u svom obilju , raskosi, i bogatstvu, a onda bacenoj u obican svet…..Doduse, jos uvek ima titulu, ali zar je to dovoljno?
Prva etapa njenog zivota je Turska, u kojoj je spojeno njeno detinjstvo, sloboda I uzivanje u luksuzu I bogatstvu.
Izvan kuce sultanija robuje evropskoj modi koja je u Istanbul uvedena krajem 19. stoleca, no kod kuce zeli I dalje da zivi po turski.
Preko mosta Galata prelaze Zlatni rog, uski pojas mora izmedju dve obale prestonice. Bazar se nalazi u starom delu grada, nedaleko od raskosne palate Topkapi…
…..slede ih princevi, najpre oni stariji, sa ordenjem na grudima. Iza njih dolaze damadi, muzevi princeza, zatim pase u svecanim odoroma, i veziri u zlatnim izvezenim kaputima. Na kraju, u rangu sa ministrima pri ovakvim sluzbenim obredima, Kizlar-aga, cuvar vrata blazenstva, upravnik crnih dvorskih evnuha.
Na turskom dvoru nije dozvoljena familijarnostiI roditelji decu dok su jos mala oslovljavaju sluzbenim titulama, da bi postala svesna svog dostojanstva i svojih obaveza. Dok se sluzavke klanjaju i cine temenah, dubok naklon pri kojem se ruka podize od tla prema srcu, a zatim prema usnamai celu,i tako potvrdjuje vernosti sklad osecanja , reci i misli, Selma brzo ljubi princezine namirisane prste prinoseci ih celu u znak postovanja.
Sultanije krecu da izraze saucesce rodjakama pokojnika. Sve cetiri su odevene u belo, sto je ovde boja zalosti. Crna boja, za koju svi misle da donosi nesrecu, na turskom je dvoru zabranjena.
Prakticno, svi su morali nositi boje, nema monotonije, sve je sljastece.
Bajram,veliki islamski praznik posvecen je Abrahamu, koji je zrtvovao sina Bogu. Za ovaj praznik svaki muz mora nesto pokloniti svojoj zeni. Ne pridrzavati se tog obicaja siguran je znak razvoda.
Zasto, ali zasto? Nasi Grci su Osmanlije kao i svi ostali. Oni su hriscani no potpuno slobodni u obavljanju svojih verskih obreda; njihov je patrijarh jedna od najuglednijih licnosti Carstva. Zapravo, u mnogo su boljem polozaju nego Turci u Anadoliji, osudjeni da u teskim mukama obradjuju neplodna polja. Otkad je, pre osamnaest godina, Grcka stekla nezavisnost, imali su priliku da odu; izabrali su i ostali ovde, gde im je dobro.Uz Jermene i Zidove, najjaci su trgovci I bankari. Sta bi jos hteli?
Drugacija slika koju nam pisac stvara o Turcima. Ono sto su uvrezena misljenja o njima da su necivilizovani i varvari, svojom pricom spisateljica totalno pobija.
U muslimanskom delu grada vlada zalost. Ljuda gotovo da ne izlaze iz kuca, plaseci se uvreda cesto pijanih vojnika ili jednostavno zato da na uskim plocnicima ne bi morali da se saginjupobednicima. Za Turke, naucene da vladaju drugim narodima, uzasno je ponizenje cinjenica da sad neko drugi vlada njima.
Takodje im je bilo ponizavajuce da im Seneglci, dakle crnci, dotadasnji robovi u carstvu, izdaju naredbe.
Sedeljka u hamamu vrlo je omiljen oblik sastajanja u Istambulu, gde se ljudi medjusobno pozivaju na kupanje, kao Evropljani na caj.
Uprkos ogranicenjima I sveopstoj oskudici, sultanija se pobrinula da njen prijem ima nekadasnji sjaj.Zvanice je u velikom predvorju docekalo kompletno zensko osoblje dvora, velike i male kalfe su ih zasipale kisom ruzinih latica. Skinuvsi im feredze, odvele sui h u salone ukrasene ogledalima I cvecem, pored samog kupalista. Tu im robinje uplicu kosu dugackim vrpcama protkanim zlatnim I srebrnim nitima I podizu je na potiljak, potom ih umotavaju u velike izvezene penjoare I navlace im sandale optocene sredefom.
Ovako pripremljene, zene odlaze u okrugli salon gde ih docekuje sultanija. Dok ih posluzuje kafom sa okusom kardomama, kakvu piju Arapi za vreme velikih vrucina, one obasipaju jedna drugu koplimentima, hvaleci lepotu zlatnih I srebrnih toaletnih kovcezica sto ih je svaka donela sa sobom. Ti sastojci u kupalistu uvek su prilika da se pokazu bocice sa parfemima I skupocene posudice sa mirisnim kremama I uljima, koje svaka nevesta dobije kao vencani dar.
Gosce zatim krecu prema parnim kupkama. Svaku prate po dve robinje zaduzene da je okupaju, izmasiraju, depiliraju I namazu mirisnim uljima od glave do pete. Jedno za drugim, poredjana su kupatila od belog mermera sa vodoskocima iz kojih izvire voda.
Poslednje je gotovo neprozirno od guste vlage. Tu ce ostati satima, pre nego sto se ponovo sastanu pored bazena sa svezom vodom u jednoj od dvorana za odmor.Ovde, okruzene zelenilom, udobno ispruzene po mekim sofama, s uzitkom pijuckaju serbet sa mirisom ruza ili ljubicica, dok iza zavese tiho svira haremski orkestar.
To je trenutak za poverljive razgovore I sve moguce indiskrecije. Lakog tela I duha, prepustaju se sanjarenju, dok im veste robinje lagano masiraju potiljak, ledja I noge. U toj atmosferi rafinirane senzualnosti cak se I one najruznije osecaju pozeljnima.
Selma ima osecaj da je u raju. Neka neobicna razuzdanost kao da u kupalistu ukida stroga pravila viktorijanskog vaspitanja kojem su podvrgnute devojke iz otmenih turskih porodica. U toj prisnoj atmosferi, raskosna istocnjacka priroda, sklona uzicima, oslobodjena predrasuda I osecaja krivice, rusi brane sto ih postavljaju pravila pristojnosti, koja su joj nametnuta I koja uvek ostaju povrsni premaz.
Medju svim tim zenama koje se prepustaju vlastitom telu, brinuci za njegov uzitak, vlada neko zajednistvo u kojem se mesaju erotizam I decija radost.Dive se jedna drugoj, nezno se grle I zadirkuju uz veseo smeh.
Razgovor ubrzo postaje slobodniji….jedna mlada Turkinja prica svoje impresije sa vecere….Na veceri su bile samo Evropljanke sa tako dubokim izrezima na haljinama das am se zbog njih stidela.Najcudnije je da nijedan od prisutnih muskaraca nije obracao paznju na to:prolazili su savrseno ravnodusni izmedju tih zena koje su se gotovo nudile.
-Poznato je da zapadnjaci ne boluju od jakih strasti.Zato njihove zene mogu da setaju napola gole.
Masala! Hvala bogu, to se ne bi moglo reci I za nase muskarce. Oni polude cim ugledaju golu ruku ili nozni clanak!
Jadne Evropljanke, mora das u mnogo nesrecne!
One to I ne primecuju…..Misle da su slobodne, govore das u njihovi muzevi tolerantni, a oni su zapravo ravnodusni.
To je mozda posledica njihove vere. Prorok Isus, koga slave kao jednog od svojih bogova-oni su naime politeisti I imaju tri boga:Oca, Sina I Duha-dakle, taj Isus je izbegavao zene I nikad ase nije ozenio. Najveca hriscanska sekta, katolicka, tvrdi cak da je nevinost posvecena Bogu najveci oblik savrsenstva. Zbog toga njihovi svestenici ne stupaju u brak, kao ni pojedine mlade devojke, koje nazivaju redovnicama.
Za muslimanske zene celibate je prokletstvo. Kod njih spolnost nije povezana sa idejom greha, bas naprotiv.Svaka od njih zna stihove Gazilija, misticnog pesnika iz XI stoleca:Kad suprug uhvati ruku supruge kad ona uzme njegovu ruku, gresi ih napustaju, prolazeci izmedju njegovih prstiju. Kad on legne s njom, od zemlje do najvise tacke na nebu okruzuju ih andjeli. Slast I zelja lepe su poput planina.
Taj isti Gazili tvrdio je da j Muhamed, suprotno Isusu, imao vise zena zato sto j edostigao tako visok stepen duhovnosti da stvari ovog sveta nisu sprecavale njegovo srce da bude uz Boga.
Bizarnost hriscana uvek j eneiscrpna tema.
U Rimu su za njih govorili das u ljudozderi, jer svakog jutra njihovi svestenici pozivaju boga da se spusti s neba I udje u komadic hleba I zatim hleb pojedu.
*Od Evrope treba uzeti ruze, s trnjem cemo lako.
*Samo sedam godina bilo je dovoljno da se srusi carstvo gradjeno gotovo sedam stoleca.
*Od najstarijih vremena u Turskoj postoji mnostvo mitskih verskih redova. Njihovi ucenici nazivaju se sufijama, prema reci suf, kako se zove bela vunena tkanina u koju su odeveni, pokazujuci time svoju cistocu I odricuci se sveta.
Janjicari su takodje bili redovnici-vojnici ali su vremenom bivali sve vise vojnici, sve manje redovnici.
Pojavise se dervisi. Odeveni su u bele haljine pokrivene crnim ogrtacem, a na glavi nose culahe, visoke kape od valjane vune. Seik je usao poslednji. Zajedno se klanjaju pred mihrabom, dok se prema svodu uzdize jednolicna melodija stare ljubavne pesme koju jedan mladic peva u cast Proroku, a potom svirac na flauti izvodi kristalno jasnu melodiju pracenu zvucima timpana.
Tad seik udari u pod I nataj znak dervisi krecu. Polako tri puta obilaze dvoranu; ta tri kruga predocavaju tri puta sto vode prema Bogu: put Spoznaje, put Intuicije I put Ljubavi.Zatim pustaju d aim spadnu crni ogrtaci, symbol groba I ostaju u blistavo beloj odeci. Ciste duse, pocinju polako da se okrecu ukrug, s desnom rukom uzdignutom prema nebuda bi poprimila milost, dok im je leva ruka okrenuta prema zemlji da bi tu milost prenela na svet.
U tom trenutku plesu se prikljucuje I seik I ritam se ubrza. Zbog sjaja svog znanja, on zauzima mesto sunca, a dervisi se poput planeta, okrecu oko sebe I oko njega, sjedinjujuci se tako sa Zakonom sveta. Okrecu se sve brze I brze, uz kristalno cist zvuk frule od trske koja onome ko zna da slusa pripoveda bozanske tajne; prepustaju se plesu svim svojim bicem I istovremeno teze misticnoj ekstazi, spajanju s najvisom stvarnoscu.
*Covek uvek gresi, ili zato sto ne voli dovoljno ili zato sto voli previse.
LIBAN-
*Mart je, vruce je, iI zeleznicka stanica u Bombaju vise lici na vrtesku sto se okrece nego na pravu stanicu mocnog i dostojanstvenog Britanskog carstva. Pod visokim gotskim svodovima, izmedju kapitela od pescanika i viktorijanskih stubova ukrasenih cvecem, gura se bucna gomila, gluva za unjkave uzvike malih prodavaca leblebija, ravnodusna na tezak miris venaca od jasmine pomesanog s plesnivim zadahom znoja i mokrace.
Selma sirom otvorenih ociju pokusava da upije niz slika sto se sudaraju pod suncem u snaznom neskladu boja: grimizna boja sirokih turbana u nosaca koji se jedva vide pod nestabilnim piramidama prtljaga; sjajna safranova boja odece onih koji su se odrekli; crvena i zlatna boja sarija mladih nevesta; sivilo brojnih prosjaka koji se guraju oko putnika prvog razreda, prepoznatljivim po cistim belim kosuljama od muslina.
Cini joj se da ce se rasprsnuti od obilja lepote, od obilja ruznoce….U toj gomili, pred tom bedom sto je nosi tako gordo i s tim mnostvom, istovremeno dobrocudnim i okrutnim, vise ne razabire dobro: nije li malopre videla nekog starca kako je pao, a nezadrziva gomila nastavila je dalje…
Za svakog dosljaka Indija je sok…..
U polumraku odeljka Selma je odahnula. Vagon je udoban: oplata od mahagonija, osvetljena svetlucavim bakrom i kristalnim svetiljkama. Klupe presvucene barsunom i teske svilene zavese, vise bi odgovarale maglovitoj engleskoj nego ovoj zarkoj klimi: no ovamo sva oprema stize iz metropole, koja velikodusno salje u kolonije ono sto smatra zastarelim.
Na belom carsavu rastrtom po podu sedi nekoliko zena. Pazljivo je pomatraju i na nekom, pomalo muklom jeziku, razmenjuju komentare. Skinuvsi burku, odecu koja lici na crni sator pod kojim izgledaju kao gavranovi, ostale su u sarenim haljinama, dok su im vrat, usi i ruke prekriveni zlatom. Iznenadjeno i s neodobravanjem pokazuju gole ruke svoje gospodarice i njen vrat ukrasen samo jednim nizom bisera. U trenutku su skinule: neka prsten, neka narukvicuiI vec je okicena kao idol.
Selmin kostim od bele svile, po poslednjoj pariskoj modi, ucinio im se losim znakom: zar belo nije boja udovica?
*Mlada je, lepa je, ima vise snage od svih svojih rodjaka zajedno, koji provode vreme pijuci i raspravljajuci o nekoj malo verovatnoj rezoluciji. Ona ce uspeti! U cemu? To jos ne zna. Zna samo da mora pronaci svoje mesto. Niko je nije terao da napusti vedru blagost Libana. Sama je odlucila da mora negde ponovo pustiti korenje, naci neku zemlju, neko kraljevstvo u kojem ce vladati, u kojem ce je svi voleti.
*Masaza je najbolji lek lek za bolest duha I bolest tela. Selma se u to jos jednom uverila. Pod spretnim I blagim rukama njene brige nestaju, odjednom tako smesne. S uzitkom pusta da je premazu gustom zuckastom mirisljavom kremom, pripremljenom od zrna slacice rastopljenih u mleku, od majcine dusice I sest drugih sitno samlevenih zacina, praha od sandalovine i retkih mirisa. Snazno je trljaju od noznih prstiju do korena kose, da bi svaki milimetar njene kose postao gladak poput satena I da bi joj sve pore odisale bozanskim mirisom. Pet dana nece smeti da se opera: uzalud se buni: objasnjavaju joj da cudesnu mast, namenjenu iskljucivo buducim suprugama, treba ostavit da prodre u kozu I da ocisti krv. Ujutru, na dan vencanja, kad ce se napokon okupati, izaci ce iz vode zanosna poput leptira koji se nakon laganog sazrevanja, radja iz svoje caurice.
Indijci, mozda s pravom, misled a stranci ne mogu razumeti ono sto je izraslo iz dubine njihove duse, hranjeno hiljadugodisnjom tradicijom I posve drugacijim nacinom misljenja.
Svako na svom mestu, to je nacelo koje je oduvek vladalo indijskim drustvom.
Najbolji primer za to jeste system kasta kojem, sta god ucinio, ne moze izbeci ni jedan hindus. Roditi sae u visokoj kasti, kao svestenik ili ratnik, ili u kasti nedodirljivih, to je prema Vedama-svetim spisima-posledica dela izvrsenih u nekom ranijem zivotu; to je dakle, Pravda. Pobuniti se znacilo bi svetogrdje I moglo bi doneti samo jos goru sudbinu: da se covek rodi kao zamaljski crv ili zohar.Naprotiv, ziveti sa statusom nedodirljivog, prihvatiti vedro sramotu I bedu, osigurava, u nekom kasnijem zivotu, prelaz u visu kastu.
Slaveci verski praznik, tj. Zaleci zbog smrti Huseina, unuka Muhamedovog muslimani organizuju verske povorke:
Lanci su se spustili na gola ledja, nozevi se zasecaju u meso. Udarci se pojacavaju, pokajnici se sad udaraju mahnito, gluvi I slepi za sve oko sebe, usredsredjeni na svoj bol, na svoj ludi ocajnicki pokusaj da uniste telo, da dostignu stanje blazenstva u kojem ce se stopiti sa Jedinim. Flageranti se posrcuci udaljavaju prepustajuci mesto muskarcima sa isukanim sabljama. Preciznim pokretom sablje su se spustile na lobanje, zasekle kozu na glavi; krv tece po ocima, po nosu, zaslepljuje, gusi. Ruke se u tisini podizu, ponovo udaraju; krv pokriva lice po kojima se razabiru razrogacene oci. Jedna je sablja skliznula, odsekla uvo; kroz crnu rupu potekla je crvena krv. Skamenjena od uzasa gomila zadrzava dah.
Indijci ne mogu bez pana.To je vlaknasta I gorka biljka, biraju se najzeleniji listovi, premazuju se katom, biljnom smesom neke kore koja panu daje crvenu boju I gorak ukus, zatim se doda nekoliko komadica betelovog oraha, dva prsta duvana, dva zrnca kardamoma, nekad malo opijuma I na kraju se list betela savija u pravilnu kupu I zvace.
Selma vise voli nargilu. Osim melase koja mu daje blagi ukus meda, dodati su I drugi zacini I mirisi, da be se dobila mesavina-sastav koji majstori za pripremu duvana najstroze cuvaju.
Borba zmajeva…. Zmaj radze od Mehrara, obrubljen je zlatnim resama I ukrasen novcanicama od deset rupija: ko ga uhvati moze ga zadrzati; to je pravilo. Ove sezone izgubio ih je vec pedesetak. Ovako ukraseni mnogo su tezi I teze je njima upravljati, no radzi je to svejedno: njegovi zmajevi ne moraju pobedjivati, vazno je da budu najlepsi, dap red celim gradom pokazu radzinu velikodusnost I bogatstvo.
Kazu da je gotovo osiromasio-javi se jedna gospodja-I d ace zavrsiti kao nabob Jusuf Ali Kan.
Taj covek je postao legenda kada je pre petnaest godina prodao cetrdeset I osam sela da bi I dalje mogao dopunjavati svoju kolekciju zmajeva: imao je sto hiljada zmajeva I svake je godine izazivao ceo Laknau da se bori sa njim samim. Najcuvenija borba trajala je sest meseci. Da bi se borbe zmajeva mogle odrzavati I nocu, stavio im je na rep male svece. Njegov sin nasledio je dugove I nabobovu strast…..301