Geografska karta nekada je bila privilegij rijetkih koji su iz nje crpili znanja koja su bila nedostupna običnim ljudima. Danas je karta dostupna svima ali i dalje zahtijeva mnogo vještine da bi se njome moglo kvalitetno koristiti.
GEOGRAFSKA KARTA
Jedna od stvari kojima se čovjek svakog dana koristi su geografske karte. One su nužno sredstvo koje se primjenjuje u različitim znanostima (geografija, povijest, geologija, oceanografija i dr.), stručnim djelatnostima (pomorstvo, vojska i dr.), sportovima (orijentacijsko trčanje), računalnim igrama (Call of Duty) i književnosti (Game of Thrones). Dakle karte su svuda oko nas. Snalaženje na geografskoj karti smatra se u nekim dijelovima svijeta jednako važnim znanjem kako što su primjerice čitanje i pisanje. Suvremena tehnička pomagala i proces globalizacije pridonijeli su značenju geografske karte jer su različite karte postale lako dostupne širokim masama i pružaju obilje informacija o svim dijelovima Zemljine površine.
PODJELA GEOGRAFSKIH KARATA
U suvremenoj geografiji geografske karte dijelimo prema vjernosti (pouzdanosti) prikaza, sadržaju koji prikazuju i načinu upotrebe. Prema vjernosti geografske karte dijele se na izvorne (detaljne) i pregledne (apstraktne).
Izvorne karte izrađuju se u krupnom mjerilu i prikazuju manje dijelove Zemljine površine. One se koriste kao izvor za izradbu svih ostalih karata. Nastaju na temelju izmjera zemljišta i prikazuju stvaran izgled i sadržaj nekog prostora. Društveni sadržaji na ovim kartama brzo zastarijevaju te ih je potrebno često ispravljati i dopunjavati. Taj postupak nadopunjavanja izvornih karata naziva se reambulacija. Postoji više skupina izvornih karata: katastarska karta, Hrvatska osnovna karta, plan i topografska karta. Katastarske karte izrađuju se u vrlo krupnim mjerilima od 1:500 do 1:2500. Te su karte osnovni izvor informacija. Na njima prikazana je parcelizacija zemljišta na katastarske čestice za potrebe stručnih službi i građanstva. Najčešće se pohranjuju u uredima tih stručnih službi i izdaju se na zahtjev zainteresiranih stranaka.
Tematske karte sadrže određenu temu koja se nadopunjava osnovnim geografskim elementima koji se nalaze na podlozi karte. Postoje razne vrste tematskih karata kao što su geološke, geomorfološke, klimatske, vegetacijske, hidrološke, političke, povijesne, pomorske i dr.
Pomorske karte spadaju u posebnu vrstu tematskih geografskih karata i imaju obilježja izvornih, ali i preglednih karata. Na izvornim ili podrobnim pomorskim kartama koje se izrađuju u mjerilima od 1:3000 do 1:20000 detaljno se prikazuju morske dubine, obala i luke. Sadržaj na kopnu na njima je najvećim dijelom zanemaren osim onih dijelova koji su važni za plovidbu kao što su svjetionici i drugi orijentiri. Pregledne pomorske karte izrađuju se postupkom generaliziranja detaljnih karata i predočuju veće obalne prostore i dijelove mora. Na svakoj pomorskoj karti nalazi se ruža vjetrova na kojoj je detaljna stupanjska podjela te magnetska deklinacija. Na rubovima su označene i vrijednosti geografske širine i dužine.
Prema načinu korištenja karte se dijele na zidne i priručne. Zidne karte najčešće se upotrebljavaju u nastavi geografije, ali se koriste i u vojnim i policijskim školama. Ove karte jasno su čitljive na udaljenosti do tri metra, a sadržaji tih karata uočljivi su i na 10 metara udaljenosti. Te karte zbog načina upotrebe nisu preopterećene sadržajima i daju korisnicima opću sliku geografskog prostora koji prikazuju. Priručne karte koriste se kao knjiga i drže se u rukama. Zbog kompleksnog sadržaja daju potpuniju sliku nekog prostora nego zidne karte te ih je potrebno detaljnije proučavati. Najčešće priručne karte su planovi i topografske karte, ali se izrađuju i priručne karte geografskih regija i pojedinih država. Više priručnih karata može se ujediniti u povezane zbirke geografskih karata koje nazivamo atlas. Prema vrsti medija na kojem se izdaje razlikuju se tiskani i elektronski atlasi, a prema prikazanom sadržaju atlasi se dijele na školske, nacionalne, tematske i opće.