Glavni strukturni elementi litosfere
Osnovni strukturni element litosfere je sloj, nakupina minerala obrubljena s dvije plohe. Slojeve ponajprije pronalazimo u sedimentnim stijenama, budući da nastaje taloženjem. Debljina slojeva kreće se od nekoliko milimetara pa sve do stotinjak metara, ovisno o količini i vremenu taloženja materijala te prostranosti područja na kojem se događala sedimentacija.
Pri stvaranju slojevi su većinom imali horizontalni položaj (superpozicija – mlađi preko starijih), a naknadnim pokretima i poremećajima u litosferi dolazi do njihove izmjene. Pri određivanju međusobnog odnosa slojeva potrebno je razlikovati donju od gornje plohe sloja, tj. položaj sloja. Slojevi imaju najveće značenje za objašnjavanje prošlih događaja.
STRATIGRAFIJA – grana geologije koja proučava slojeve stijena, njihove teksture, sastav i međuodnose te ih uspoređuje na širem prostoru. Sekundarni strukturni elementi litosfere nastaju naknadnim poremećajem primarnih struktura (slojeva) kao posljedice tektonike. Najvažnije sekundarne strukture čine bore, rasjedi i navlake koji nastaju poremećajima slojeva.
Slojne plohe u sjevernoj Argentini.
Izvor: https://www.flickr.com/photos/travelwayoflife/6164348161/in/photostream/, 10.1.2020.
Granice između slojeva
Izvor: Autor Petter Bøckman - CC BY-SA 3.0,https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=3157143
Bore su strukturne jedinice litosfere koje nastaju savijanjem slojeva pod utjecajem tektonike tj. bočnog tlaka odnosno kompresije slojeva.
Stijene se mogu savijati kada su u vrlo dugom vremenskom razdoblju izložene pritisku. Upravo tako nastaju bore.
Potpuna bora se sastoji od antiklinale (konveksni dio) i sinklinale (konkavni dio).
Što se dogodi kada stijena ne može izdržati stres kojem je izložena? Ona puca. Na litosferu neprestano djeluju sile koje imaju za posljedicu stiskanje, rastezanje, povlačenje, guranje stijenskih masa. Tako nastaju pukotine, koje su okomite na pravac stresa. Pukotine su obično posljedica tektonskih poremećaja, ali i stezanja i rastezanja stijena izazvanih promjenama temperature. Pukotine duž kojih je došlo do pomaka nazivaju se rasjedi. Rasjedi su deformacije nastale pucanjem i pomicanjem stijenskih masa duž pukotine koju nazivamo paraklaza. Rasjedna pukotina ili paraklaza može biti uspravna ili nagnuta pod nekim kutom. Dubina rasjeda može biti do 10-15 km ispod površine.
Elementi rasjeda su paraklaza, dva krila i relativni pomak, a elementi paraklaze su pružanje, smjer i kut nagiba. Krila rasjeda čine stijene s obje strane paraklaze.
U normalnom rasjedu radi se o pomaku krovinskoga krila (onoga koji se nalazi iznad nagnute rasjedne plohe) na dolje ili podinskoga krila (onoga koji se nalazi ispod nagnute rasjedne plohe) na gore, a suprotna se kretanja zbivaju u okrenutom (reverznom) rasjedu.
Rijetko se u prirodi može naći samo jedan rasjed, obično ih ima više pa se javljaju rasjedne zone s nizom rasjeda ili sustavi rasjeda. Sustavi rasjeda su posljedica tektonskih poremećaja regionalnih razmjera.
U tektonskom pogledu Medvednica je horst izdignut u odnosu na okolne prostore. Rasjedi prate obrise Medvednice i određuju njezin oblik. Potresi koji su se u ožujku 2020. dogodili u Zagrebu i okolici posljedica su aktivacije sustava rasjeda na području Medvednice.