Građa Zemlje
Zemlja je nastala prije 4,6 milijardi godina i od tada se postupno hladi. Ipak, još je danas najveći dio Zemljine unutrašnjosti užarena i žitka masa. Zbog utjecaja sile teže i rotacije razdvajaju se elementi u unutrašnjosti. Teži elementi (željezo, nikal) spuštaju se prema jezgri, a lakši (silicij, aluminij) dižu prema površini. Zbog toga se mijena temperatura i gustoća u Zemljinoj unutrašnjosti od površine prema središtu, pa je građa Zemlje zonalna.
Zemlja je građena zonalno (ljuskavo) od različitih slojeva, nastalih kada je planet bio mlad i iznimno vruć. Dokaz tome pronađen je proučavanjem gustoće i temperature u pojedinim slojevima Zemlje.
Glavni slojevi Zemlje su : jezgra- u središtu, plašt (omotač) te kora na kojoj mi živimo (između njih se nalaze zone diskontinuiteta). Zemlja je i danas vrlo vruća te se stvaraju tokovi rastaljenih stijena u unutarnjim slojevima, i uzrokuju pomicanje ploča na površini.
Na koji se način dokazuje Zonalna građa Zemlje?
U geofizici se praćenjem i analiziranjem širenja potresnih valova, koji se na granicama slojeva različitih svojstava lome, reflektiraju i konvertiraju, mogu utvrditi dubine i svojstva pojedinih Zemljinih slojeva. Takvi se postupci koriste i pri traženju nalazišta nafte i plina.
Plohe u kojima potresni valovi skreću nazivaju se plohe diskontinuiteta. Postoji nekoliko ploha diskontinuiteta, a jedna nosi naziv po hrvatskom geofizičaru koji ju je otkrio - Andriji Mohorovičiću. Ta se zona diskontinuiteta naziva Mohorovičićev diskontinuitet ili Moho-sloJ, a nalazi se na granici Zemljine kore i plašta. Proučavanjem zone diskontinuiteta utvrđeno je da se Zemljina unutrašnjost sastoji od jezgre, plašta i kore.
Pogledaj video o građi Zemlje.