Orijentacija 

Orijentacija je postupak snalaženja u prostoru. Položaj na Zemlji određuje se tako da se najprije odredi mjesto na kojem se nalazimo. To se mjesto zove stajalište. Prostor koji vidimo oko sebe naziva se vidik ili obzor. Granica na kojoj se vidik dodiruje s nebom naziva se horizont. Daljinu horizonta određuje nadmorska visina te će ona biti udaljenija ako se nalazimo u ravnici, na pučini ili uzvisini. Linija horizonta u nekim reljefnim udubinama ili primjerice gradskim naseljima najčešće će biti kratka jer će je onemogućavati visina zgrada i nebodera. Osim određivanja stajališta pri orijentiranju moramo odrediti i glavne strane svijeta i smjer kretanja.

ODREĐIVANJE GLAVNIH STRANA SVIJETA

Ljudi su od davnina pokušavali pronaći načine da što preciznije odrede strane svijeta. Te su strane svijeta određivane prema prividnom gibanju nebeskih tijela. Sunce je bilo prvo nebesko tijelo koje je korišteno za orijentaciju, a istok na kojem ono prividno izlazi postala je tada glavna strana svijeta. Od tuda i naziv orijentacija jer na latinskom jeziku riječ oriens znači istok. Budući da Sunce točno na istoku izlazi tek dva puta u godini, na dane proljetnog i jesenskog ekvinocija, ta metoda nije bila pogodna za odredivanje smjerova.

U bilježnicu skiciraj ružu kompasa s međunarodnim oznakama. 

Orijentacija u prostoru pomoću karata 

Postoji više vrsta geografskih karta, a najčešća karta koja se koristi za orijentaciju je topografska karta. 

Topografska karta je vrsta geografske karte koja u krupnom mjerilu detaljno i točno prikazuje mali dio Zemljine površine. Izrađuje se neposrednim snimanjem terena te detaljnom obradom prikupljenih podataka. 

U slučaju da karta nema oznaku sjevera, običaj je da sjever bude na gornjoj stranici karte, tj. na vrhu karte (gleda se smjer pisanja slova na stranici). Da bi nam karta bila korisna, potrebno ju je “usjeveriti”, tj. uskladiti njene strane svijeta sa stvarnima.  Sjever je najlakše pronaći pomoću kompasa.

Kompas ili busola je naprava koja služi za određivanje smjera na Zemljinoj površini u odnosu na sjeverni i južni pol. Magnetski kompas bio je poznat već starim Kinezima, a u Europu je uveden u 12. stoljeću, pa se od tada primjenjuje u navigaciji. Sastoji se od laganog magneta, najčešće oblika igle, koji se može slobodno okretati oko okomite osi, pa se pod utjecajem Zemljina magnetnog polja postavlja u smjer magnetnih silnica i time pokazuje smjer magnetnih polova Zemlje.

                                           Orijentiranje geografske karte

Podesite kompas tako da se oznaka za sjever podudara sa smjerom pravca na kompasu.

Prislonite kompas na rub karte te ga okrećite zajedno s kartom dok se smjer sjevera karte ne podudari sa smjerom sjevera koji pokazuje kompas. Tek tada je karta pravilno orijentirana!

Pripazite da je karta učvršćena jer ako se promijeni njen položaj ona više nije pravilno orijentirana!

Kako bismo se mogli kretati u prostoru pomoću topografske karte, moramo odrediti azimut tj. kut između sjevera i našeg odredišta koji određujemo s trenutnog stajališta. U prirodi se mjeri kompasom, a na topografskoj karti kompasom ili kutomjerom. Mjeri se u smjeru kazaljke na satu. Azimut sjevera iznosi 0° ili 360°, istoka 90°, juga 180°, a zapada 270°. Izračunavanjem azimuta dobili smo smjer kretanja. Da bismo znali koliko je odredište udaljeno od našeg stajališta, potreban nam je instrument koji nazivamo krivinomjer ili kurvimetar. Krivinomjer je instrument s malim kotačićem i skalom s različitim mjerilom, a služi nam za izračunavanje zakrivljenih linija na geografskoj karti. Njime zapravo određujemo stvarnu udaljenost od polazišta do odredišta. Prije svakog korištenja potrebno je kazaljku postaviti na nulu. 

Kako odrediti azimut na karti? 

1. Na karti odredite smjer prema objektu. 

2. Poravnajte kompas sa smjerom objekta. Okrećite prsten kompasa dok se sjeverni dio magnetske igle ne poklopi sa oznakom sjevera na limbu. Očitajte azimut na skali prstena.

Kako odrediti udaljenosti na karti?

MJERILO – element geografske karte koji pokazuje odnos dužina u prirodi i njihovoga prikaza na geografskoj karti. Može biti brojčano (iskazano samo omjerom npr. 1 : 50 000) i grafičko (iskazano dužinom s naznačenim mjerama udaljenosti).

Da bi cm pretvorili u km  oduzimamo  5 nula!