Egzogeni procesi i oblici reljefa
Reljef oko nas se neprestano mijenja zahvaljujući unutarnjim i vanjskim procesima koji ga oblikuju. Rezultat svih egzogenih procesa je stvaranje destrukcijskih (procesom denudacije) i akumulacijskih oblika. Denudacija je naziv za sve procese koji uključuju destrukciju materijala što dovodi do snižavanja reljefa (ogoljivanja i zaravnavanja reljefa).
Denudacijski procesi su:
erozija (razaranje pod utjecajem vode, vjetra i leda)
korozija (kemijsko razaranje stijena)
derazija (oblikovanje padina pod utjecajem gravitacije)
Razoreni materijal prenosi se (vjetrom, vodom), a taloži se gdje prestaje transportna moć (AKUMULACIJA).
Trošenje obuhvaća destruktivne procese koji mijenjaju fizičke i kemijske karakteristike stijena na površini ili blizu nje. Ti procesi čvrste stijene pretvaraju u destruktivni, rastresiti materijal, uglavnom pod atmosferskim utjecajima.
Padinski procesi i oblici
Padine su nagnuti dijelovi površine Zemlje s nagibom većim od 2° i osnovni su element reljefa. Sve destruktivne procese koji se odvijaju na padinama jednim imenom možemo zvati derazija. Trošni sloj (usitnjeni materijal) koji je nastao trošenjem stijena se kreće niz padinu (gravitacija!). Da bi se padinski procesi uopće pokrenuli, potrebni su padina, rastresita stijenska masa, različita otpornost stijena, voda, ogoljene stijene bez vegetacije i tla te gravitacija. Tri su skupine padinskih procesa: gravitacijski pokreti koji obuhvaćaju urušavanje, osipanje i stijenske lavine, zatim procesi puženja, tečenja zemljišta i klizišta te procesi spiranja i jaruženja.
Otkrij koje vrste trošenja stijena postoje.
Urušavanje je naglo i brzo kretanje rastresitog materijala niz padinu pod utjecajem gravitacije u trenutku gubitka stabilnosti.
Osipanje nastaje kad se stijena uslijed klimatskih ili nekih drugih utjecaja počne mrviti i prosipati niz padinu pa u konačnici niz padinu nastaje sipar s usitnjenim stijenskim materijalom.
Stijenske lavine nastaju uslijed temperaturnih promjena i destabilizacije stijena na strmim padinama pa nastaju brzi tokovi stijenskog materijala koji se zaustavlja na manje strmim dijelovima padine formirajući stijenske kupe.
Kliženje, puženje i tečenje zemljišta su pak procesi koji se također odvijaju pod utjecajem gravitacije, ali se vremenski dulje odvijaju i imaju vrlo destruktivne posljedice.
Puženje zemljiša je vrlo sporo kretanje zemljišta niz padinu (1-2 cm godišnje) uslijed vlažnosti površine. Može se prepoznati po koljenasto povijenim stablima.
Tečenje zemljišta (soliflukcija) se odnosi na brže spuštanje površinskog dijela zemljišta koje je uslijed velike količine vlage gotovo u tekućem stanju. Može se prepoznati prema stablima koja su ukošena, ali u različitim smjerovima.
Kliženje zemljišta je najdestruktivniji proces koji nastaje kad se ispod površinskog sloja zemljišta nalazi glina koja uslijed velike vlage nabubri i postane klizna ploha za površinski sloj koji potom velikom brzinom počne kliziti uništavajući sve građevine i biljni pokrov koji se nalazi na površini. Drveće je na klizištima uglavnom ukošeno u smjeru u kojem je padina klizila.
U Hrvatskoj se godišnje aktivira ili reaktivira i do nekoliko stotina klizišta. Uslijed ekstremnih oborina ili jačih potresa te brojke mogu značajno porasti.
Uz pomoć karte navedi prostore u kojima su pojave klizišta najizglednija.
Glacijalni procesi i oblici
Danas se pod ledom nalazi 10% Zemljine površine. S obzirom na postanak (geografsku širinu i nadmorsku visinu) razlikujemo dva tipa ledene mase na kopnu: ledeni pokrov i planinski ledenjaci. Procesi koji se odvijaju djelovanjem leda nazivaju se glacijalni procesi. Glacijalni led drugačiji je od ostalog leda na Zemlji jer nastaje metamorfozom iz snijega. Prijelazni oblik između snijega i leda naziva se firn, a daljnim zamrzavanjem nastaje ledenjak. Kretanjem niz padinu ledenjak struže podlogu, a proces mehaničkog trošenja podloge njegovim djelovanjem naziva se egzaracija ili ledenjačka erozija. Ledenjačka dolina nastala je kretanjem ledenjaka kroz riječnu dolinu. Ledenjak ju je time produbio, proširio i zaoblio, te je tako nastala dolina koja u presjeku ima oblik slova U. Istrošeni materijal (nastao struganjem podloge) koji ledenjak nosi sa sobom dok se kreće, a taloži tamo gdje se otapa, nazivamo morenski nanosi ili morene.
Eolski procesi i oblici
Mehaničkim radom vjetra nastaju eolski reljefni oblici. Eolske procese najčešće povezujemo uz aridna (pustinjska) i semiaridna (polupustinjska) područja gdje je, zbog manjka padalina, stijenski materijal slabije povezan te ga je lakše otpuhati. Vjetar može imati destrukcijsko i akumulacijsko djelovanje. Deflacija je proces ispuhivanja vjetra i raznošenja sitnih čestica u smjeru njegova puhanja. Čestice koje raznosi vjetar mogu strugati te nagrizati i rušiti izloženu stijenu ili površine te se taj proces naziva korazija. S druge strane, slabljenjem jačine i brzine vjetra raznešene čestice se talože na tlu i stvaraju akumulacijske oblike. Najčešći i najvažniji akumulacijski oblici koji nastaju eolskim procesom u pustinji jesu dine ili sipine. One ujedno predstavljaju i najdinamičniji reljefni oblik na Zemlji s obzirom na to da se puhanjem vjetra njihov oblik stalno mijenja. Snaga vjetra pri procesu korazije najjača je na visini od jednog metra. Djelovanjem korazije oblikuju se pustinjski ostjenjaci, primjerice, oblik gur.
