Tlo (pedosfera) rahli je sloj Zemljine kore koji je nastao raznim procesima u litosferi, hidrosferi, biosferi i atmosferi. Sastoji se od čestica anorganskih i organskih tvari različitih veličina, vode, zraka i mikroorganizama. Sastav tla mijenja se pod utjecajem ljudskih aktivnosti i prirodnih procesa.

Zonalnim tlima nazivamo ona koja su nastala dugotrajnim i složenim procesima na geološki stabilnim prostorima. U klimatski hladnijim prostorima nalazimo tla tundre svijetlosive boje, slabe plodnosti i bez humusa te podzole i sivosmeđa podzolska tla slabe plodnosti i izraženije kiselosti. U umjerenim geografskim širinama česta su smeđa tla pogodna za poljoprivredu te crna tla stepskih ravničarskih prostora velike plodnosti. U suptropskim i tropskim dijelovima nalazimo pustinjska tla slabije plodnosti s izrazitim manjkom vlage dok su u vlažnim tropskim područjima crvenkasto žuta i lateritna (crvena) tla.

Zonalnim tlima nazivamo ona koja su nastala dugotrajnim i složenim procesima na geološki stabilnim prostorima. U klimatski hladnijim prostorima nalazimo tla tundre svijetlosive boje, slabe plodnosti i bez humusa te podzole i sivosmeđa podzolska tla slabe plodnosti i izraženije kiselosti. U umjerenim geografskim širinama česta su smeđa tla pogodna za poljoprivredu te crna tla stepskih ravničarskih prostora velike plodnosti. U suptropskim i tropskim dijelovima nalazimo pustinjska tla slabije plodnosti s izrazitim manjkom vlage dok su u vlažnim tropskim područjima crvenkasto žuta i lateritna (crvena) tla.

Azonalna tla u procesu su raspadanja matične stijene te im pedogeneza nije završena. Ona nisu vezana za klimatske zone. Najvažnija među njima su aluvijalna tla u dolinama rijeka na- stala akumulacijom riječnog materijala. Dobre su plodnosti, no najčešće zahtijevaju hidromelioracijske projekte da bi se mogla koristiti za poljoprivredu. Nanosi prapora ili lesa eolskog su podrijetla, a nastali su ispuhivanjem finih čestica pijeska i prašine iz glacijalnih i periglacijalnih područja. Blijedožute su boje i podloga su za razvitak plodnih tala. Ako se pojedina tla nalaze unutar ne pripadajuće klimatske zone, nazivamo ih ekstrazonalnim (azonalnim) tlima. Takva su tla npr. močvarna tla, slana tla i rendzine te smeđa tla na vapnencima i dolomitima.

Tla se ugrožavanju na različite načine: onečišćenjem iz atmosfere, smanjenjem humusa iz sastava tla, erozijom tla izazvanom vjetrom ili vodom, nekontroliranom sječom šuma koja izaziva ispiranje tla, požarima, unosom kemijskih sredstava u tlo…

Dezertifikacija je degradacija tla u sušnim, polusušnim i umjereno vlažnim dijelovima svijeta. Taj se proces najčešće događa u prostorima pustinjske, polupustinjske te stepske i savanske klime. On nije samo prirodni proces, iako se dovodi u vezu s globalnim zatopljenjem, nego je za nj presudan utjecaj čovjeka i njegovih aktivnosti u prostoru. Dezertifikacija je najčešće promjena bogatoga i plodnoga krajolika u beživotni s osiromašenim tlom i smanjenom bioraznolikošću. Rjeđe se pojavljuje kao širenje pustinja izvan njihovih uobičajenih granica. Procjenjuje se da je tim procesom zahvaćena ¼ svjetskoga kopna i ugroženo više od milijarde ljudi, najviše u Africi i Aziji.

Na proces dezertifikacije najjači utjecaj ima neodrživo iskorištavanje tla, tj. nepravilna obrada tla, proširenje poljoprivrednih područja nekontroliranom sječom šuma, što izaziva eroziju tla, prekomjerna ispaša stoke kao posljedica nasilno prekinutih smjerova migracija stočara nomada, požari…

Posljedice dezertifikacije jesu prirodno-geografske, vidljive u osiromašenju tla i njegovoj eroziji, promjeni lokalne klime, smanjenju razine podzemnih voda te češćoj pojavi vremenskih nepogoda, ali i društveno-geografske, poput osiromašenja stanovništva, pojačanih migracija, sukoba, gospodarskog nazadovanja i sl.

TLA U HRVATSKOJ

Panonska je Hrvatska najvažniji poljoprivredni prostor u državi. Uz reljefne pogodnosti nizinskoga i brežuljkastog reljefa, tomu svakako pridonose i plodnije vrste tala. Najvažnija je crnica, rasprostranjena u istočnom dijelu države. Crnice nalazimo i na dijelovima padina gora, no riječ je o slabije plodnim planinskim crnicama koje su se oblikovale zbog šumske vegetacije koja proizvodi humus, no zbog nagiba padina i obilnijih padalina one su isprane i slabije plodne. Prema zapadu Panonske Hrvatske mijenja se stijenska podloga zbog približavanja Dinaridima te plodne crnice zamjenjuju manje plodna smeđa tla, koja se također koriste za poljoprivredu iako su teža za obradu i zahtijevaju veći utjecaj čovjeka, ponajprije dodavanjem umjetnih gnojiva. Na obroncima gorskih masiva nalazimo podzolasta tla. Zbog jačeg spiranja na padinama slabije su kvalitete, no pogodna za rast šuma.

U gorskom prostoru prevladavaju podzolasta tla, kisela i s malo humusa. Debljina tla je mala, osim u poljima u kršu, pa stijene često izbijaju na samu površinu. Tla su često dosta vlažna zbog visoke razine podzemnih voda te je iskorištavanje otežano. Uz podzole, česta su smeđa tla u reljefno nižim prostorima, dok su s visinom sve češći kamenjari i goli krš.

Tla Primorske Hrvatske određena su vapnenačkom podlogom i sredozemnom klimom. Specifično tlo primorskoga prostora jesu crvenice, čija boja potječe od oksida željeza i aluminija. Kako se nastale u ranijim geološkim razdobljima s toplijim klimatskim uvjetima, smatramo ih reliktnim tlima. Često su izmiješana s mnoštvom sitnijih stijena, što otežava njihovo iskorištavanje. S obzirom na današnju klimu, oblikuju se smeđa tla, a u dolini Neretve od velike su važnosti tresetna i aluvijalna tla.