Svojstva i gibanja mora

Navedite svojstva i gibanja mora. 

Salinitet (slanost, slanoća) jest ukupna količina soli (izražena u gramima) u jednoj litri morske vode. Vrijednost slanosti mora izražava se najčešće u promilima (katkad i u postotcima) i na kartama se prikazuje izohalinama (linije koje povezuju mjesta jednakog saliniteta). Prosječna slanost svjetskog mora iznosi 35 ‰ (35 grama soli na kilogram vode). Takva koncentracija soli različita je u raznim dijelovima svjetskog mora.

Najveći salinitet imaju površine toplih mora, kod kojih je jako isparavanje, mala količina padalina te slab pritjecaj tekućica. Crveno more i Perzijski zaljev smatraju se osobito slanim morskim područjima, u kojima je salinitet na površini oko 41 ‰. Među slanije dijelove svjetskog mora ubraja se i Sredozemno more (37 – 39 ‰), te njegov zaljev Jadransko more (38 – 39 ‰). Najmanji salinitet pojavljuje se na površini mora koja se nalaze u hladnim toplinskim pojasevima ili uz ušća velikih rijeka.  Među takvim morima male slanoće ističu se mora u sklopu Južnoga i Arktičkog oceana. Najčešća sol koja morskoj vodi daje slani okus jest natrijev klorid ili kuhinjska sol (NaCl). On čini oko 85 % od svih soli u morskoj vodi. Uz njega se u nešto većoj mjeri pojavljuju magnezijev klorid (MgCl ) i magnezijev sulfat (MgSO ). Sol u moru je od davnina bila vrlo važna za ljude, koji su je nakon prirodne ili umjetne kristalizacije (nakon isparavanja vode) vadili i iskorištavali.

Pojedine (većinom pustinjske) države u svijetu pokušavaju nadoknaditi nedostatak pitke vode na svojemu teritoriju pretvaranjem slane morske vode u vodu za piće. Takav i dalje jako skup postupak naziva zove se desalinizacija (odslanjivanje).

Temperatura morske vode također je vrlo važno svojstvo morske vode. Na zagrijavanje morske vode najvećim dijelom utječe Sunčevo zračenje, a manji utjecaj ima i podmorska geotermalna aktivnost. Temperaturne razlike između površine i dna mora vrlo su velike, posebno u toplijem dijelu godine. One nastaju zbog toga što Sunce zagrijava samo površinski, tanji sloj mora i oceana. Zbog toga su najtoplija i najslanija mora uz ekvator, a najhladnija oko polarnih područja, gdje su temperature morske vode i ispod 0° C. Temperatura morske vode redovito se snižava od površine do dna mora. Nagli pad temperature (8 – 10 °C) događa se od dubine 300 m do 1000 metara, a to se područje nagle promjene temperature naziva termoklina. Ispod dubine od 1000 metara temperatura se postupno spušta do 2 °C u svim dubokim dijelovima oceana.

Prozirnost je optičko svojstvo mora na koje utječu jačina osvi- jetljenosti te kemijski i biološki sastav morske vode. Toplija su mora zbog siromašnijega živog svijeta prozirnija od hladnih mora. Prozirnost mora određuje se bijelom pločicom koja se zove Secchijev disk. Vidljivost takva koluta najveća je u Sargaškome moru, koje se s prozirnošću od 66 m smatra najprozirnijim morem na svijetu. I Jadransko more pripada prozirnijim morima te u njegovim pučinskim dijelovima prozirnost doseže do 56 m.

Boja je svojstvo mora na koju najviše utječe reflektirana Sunčeva svjetlost. Osim nje, boja mora ovisi o morskom dnu, živom svijetu u moru, boji obala, neba, primjesama u morskoj vodi i dr. Čista morska voda bez primjesa i bez veće količine biomase najviše odbija i raspršuje plavi dio optičkog spektra pa je njezina boja prividno plava. Ta su mora većinom siromašna biljnim i životinjskim organizmima te zbog toga imaju svjetlije nijanse plave boje. Mora bogatija planktonima zamućenija su i imaju maslinastozelenu boju. Na boju pojedinih mora mogu utjecati i neki specifični čimbenici kao što su organizmi koji se razvijaju u pojedinim morima (npr. crvene alge) ili vrste nanosa (les), koje rijeke mogu nositi u mora.

Svi oceani i mora svijeta složen su dinamički sustav. Na dinamiku mora utječu morski valovi, morske struje i morske mije- ne, a dugoročno i promjene razine mora.

Morski valovi kružna su gibanja morske vode koja većinom nastaju djelovanjem vjetra. Kada na moru ne pušu vjetrovi, na- stupa bonaca (tišina, kalma). Uz vjetar, prirodni pokretač valova na moru mogu biti potresi, vulkanske erupcije, otkidanje ledenjaka s kopna, klizanje morskog mulja i dr. Potresi na morskom dnu stvaraju opasne, seizmičkom aktivnošću prouzročene valove koji se nazivaju cunami (jap. tsunami – veliki lučni val).

U Jadranskome moru najvažniji su valovi koji nastaju pod utjecajem bure, juga i maestrala. Valovi izazvani burom nastupaju iznenada i dosežu visine od 2 do 3 m (iznimno na talijanskoj strani Jadranskog mora i do 5 m). Valovi juga dolaze iz smjera jugoistoka te zbog širokog i dugog privjetrišta izazivaju valove najviše visine u Jadranskome moru, često i do šest metara. Mnogo slabije i visinom manje valove stvaraju vjetrovi maestral (sjeverozapadnjak) i lebić (jugozapadnjak), čija je važnost vrlo velika jer ublažavaju ljetne žege.

Morske struje jesu vodoravna kretanja velikih masa vode najčešće prouzročena puhanjem vjetrova. Te goleme „morske rijeke” katkad sežu i do 600 m dubine (Golfska struja) i nose velike količine morske vode s jednog dijela oceana prema drugome. Morske struje prenose vodu duž površine i duboko u more. Svaka morska struja ima smjer i brzinu kojom teče kroz more. Smjer kretanja morskih struja određen je smjerom kojim idu i kamo ih nose (planetarni) vjetrovi. Brzina morske struje izražena je u metrima ili kilometrima na sat ili dan. Prema toplini ode koju nose morske se struje dijele na tople i hladne. Tople struje su one koje nose topliju vodu od one koja ih okružuje (Golfska, Kurošio, Istočnoaustralska), a hladne su one koje nose hladniju vodu od one kroz koju se kreću (Ojašio, Humboldto- va, Benguelska). Važnost morskih struja vrlo je velika i one su važan klimatski čimbenik, utječu na plovidbu (posebno u doba jedrenjaka) te bogatstvo mora ribom, posebno na sutoku dviju struja (obale Newfoundlanda i Japana). 

Morske mijene ili plima i oseka nastaju zbog utjecaja privlačnih sila Sunca i Mjeseca i rotacije Zemlje. Kruženje Mjeseca oko Zemlje prouzrokuje periodično dizanje (plima) i spuštanje (oseka) razine mora. Najčešće su poludnevne morske mijene, kojima je svojstveno da se svakih 6 sati i 12 minuta izmjenjuju plima ili oseka, i to u tijeku prosječnog Mjesečeva dana, koji traje 24 sata i 50 minuta. Amplitude su razlike između najviše razine mora za vrijeme plime i najniže razine mora za vrijeme oseke. Poznavanje kretanja morskih mijena vrlo je važno u po- morskom prometu te pomorci imaju posebne tablice nastanka plima i oseka u svim lukama svijeta kako bi mogli sigurno uplovljavati ili isplovljavati iz njih. Luke koje imaju velike razlike između plime i oseke grade zbog toga posebne lučke bazene i dokove kako bi u njima mogao teći nesmetani pomorski promet.

Morske mijene u Jadranskome moru nastaju pod djelovanjem plimnog vala koji dolazi kroz Otrantska vrata i koji u roku od 12 sati obiđe cijelo more, smjerom obratnim od smjera kre- tanja kazaljke sata. Utjecaj Mjesečeve i Sunčeve gravitacije u Jadranu nema veće značenje. Visinske razlike (amplitude) iz- među razine plime i oseke povećavaju se od jugoistoka prema sjeverozapadu. U Otrantskim vratima prosječne razlike morskih mijena kreću se oko 25 cm, a u Tršćanskom zaljevu oko 80 cm. Amplitude morskih mijena mogu se povećati pod utjecajem i naglih promjena tlaka zraka.

ZADATAK: Pokušajte povezati stupce upisivanjem odgovarajućeg slova iz lijevog stupca na praznu crtu ispred pojma unutar stupca u sredini i stupca koji se nalazi krajnje desno. Moguće je upisati više slova na pojedinu crtu.