Led na Zemlji

LED NA MORU

Led na moru nastaje zaleđivanjem slane morske vode. Ona se zaleđuje na temperaturama između -1 i -3 °C. Budući da je slab vodič topline, led sprečava da se more ispod njega previše ohladi. Zbog toga je morski led rijetko deblji od 3 - 4 metra. U toplom dijelu godine dolazi do kidanja leda pri čemu se odvajaju ledene sante. Na sjevernoj polutki led nastaje zamrzavanjem mora na Arktiku, a na južnoj se zamrzavaju mora oko Antarktike. U hladnom dijelu godine za vrijeme najvećeg prostiranja, led na moru oko Antarktike zauzima gotovo dvostruko veću površinu nego led na Arktiku u hladnom dijelu godine. U toplom dijelu godine led se topi, a njegova površina se smanjuje. Od leda na moru mogu se odvojiti veliki dijelovi ledene kore koje morske struje odnose prema nižim geografskim širinama. Riječ je o ledenim otocima.

Osim leda koji je nastao u njemu, u moru se može nalaziti i led koji je nastao na kopnu. Najčešće je riječ o ledu koji je nastao otkidanjem od ledenih masa na kopnu ili ga u more donose rijeke. Za razliku od leda koji nastaje na moru, led nastao na kopnu može biti puno veće debljine. Riječ je o ledenim brjegovima. Najveći dio ledenih bregova nastaje odvajanjem od ledenih pokrova ili ledenjaka na Antarktici, Grenlandu i Aljasci. Samo se sedmina do osmina ledenog brijega nalazi izvan vode.

Led na moru otežava plovidbu te može biti opasan za brodove. Zaleđeno more otežava ili potpuno prekida plovidbu u hladnom dijelu godine. Stoga je potrebno koristiti ledolomce kako bi se omogućio pristup važnim lukama. Važan pomorski put koji održavaju ledolomci povezuje luke Murmansk i Vladivostok u Ruskoj Federaciji. Ledeni bregovi mogu se pojavljivati sve do 30° sjeverne i južne geografske širine.

 LED NA KOPNU

Led na kopnu nastaje u polarnim ili planinskim prostorima na višim nadmorskim visinama. Za postanak leda na kopnu bitna je snježna granica. To je visina iznad koje se cijele godine zadržava snijeg. Za vrijeme toplog dijela godine voda nastala kopnjenjem površinskog sloja snijega procjeđuje se u dublje slojeve snijega. Tu se ponovo smrzava. Pod pritiskom snijega iznad stvara se zrnati led ili firn. Daljnjim taloženjem snijega i firna dolazi do povećanja tlaka te se stvara kompaktni led koji se naziva ledenjački led. On čini ledenu masu koja se pod utjecajem gravitacije giba naniže dok ne dođe u prostor gdje se otapa. Ledenjaci mogu nastati samo iznad snježne granice, to jest na visinama gdje više snijega pada nego što ga se uspije otopiti. U različitim dijelovima svijeta snježna se granica nalazi na različitim visinama. Najniža je u polarnim prostorima, a prema ekvatoru je sve viša. Na Kilimandžaru se nalazi na oko 5000 m, na Himalaji na oko 5200 m, na Alpama iznad 2500 m, na Aljasci iznad 600m, a na Antarktici je u razini mora. 

Led na kopnu može biti u obliku ledenih pokrova ili ledenjaka. Ledeni pokrovi su goleme ledene površine velike debljine. Najveći ledeni pokrov na Zemlji nalazi se na Antarktici, a površina mu iznosi oko 13 milijuna km². Srednja debljina leda na Antarktici iznosi od 3,5 do 4,5 kilometara. Drugi veliki ledeni pokrov na Zemlji nalazi se na Grenlandu, gdje se prostire na oko dva milijuna četvornih kilometara, a prosječna debljina mu je do dva kilometara. Na Antarktici (90%) i Grenlandu (9 %) nalazi se gotovo 99% od ukupne mase leda na Zemlji. Ledenjaci nastaju u hladnim prostorima iznad snježne granice. Zbog gravitacije gibaju se prema nižim nadmorskim visinama, i to vrlo sporo. Brzina gibanja ledenjaka ovisi o temperaturi zraka. Što se ledenjak nalazi u toplijem prostoru to će se brže gibati. Kada se ledenjak spusti na nadmorsku visinu ispod snježne granice počinje se otapati. Ako dospije u more, od njegovih dijelova nastaju ledeni brjegovi. Globalni porast temperature uzrokovao je smanjivanje ledenih pokrova i ledenjaka. U toplom dijelu godine otapa se sve veća količina leda, a od ledenih pokrova odvajaju se velike ledene sante. To je osobito izraženo na Grenlandu i zapadnom dijelu Antarktike. Još je izraženije povlačenje ledenjaka u planinama, pogotovo onih koji se nalaze na nižim nadmorskim visinama te na prostoru Alpa. Otapanje leda na Zemlji za posljedicu ima porast morske razine. Neki znanstvenici smatraju da bi se razina svjetskog mora do kraja 21. stoljeća mogla povećati za oko jedan metar. Otapanje ukupnog leda na Zemlji podignulo bi morsku razinu za oko 70 metara. Osim na površini, led se može nalaziti i u stalno smrznutom tlu. Takvo se tlo nalazi na visokim geografskim širinama te u planinskim prostorima. Dubina zaleđenog tla povećava se prema sjeveru. U toplom dijelu godine debljina smrznutog tla se smanjuje. Najveći prostori stalno smrznutog tla nalaze na sjeveru Euroazije i Sjeverne Amerike. U Rusiji se stalno smrznuto tlo naziva merzlota, a u Sjevernoj Americi permafrost.