Orijentacija 

Orijentacija je postupak snalaženja u prostoru. Položaj na Zemlji određuje se tako da se najprije odredi mjesto na kojem se nalazimo. To mjesto se zove stajalište. Prostor koji vidimo oko sebe naziva se vidik ili obzor. Granica na kojoj se vidik dodiruje s nebom naziva se horizont. Daljina horizonta određuje se nadmorskom visinom te će ona biti udaljenija ako se nalazimo u ravnici, na pučini ili uzvisini. Linija horizonta u nekim reljefnim udubinama ili primjerice gradskim naseljima najčešće će biti kratka jer će je onemogućiti visina zgrada i nebodera. Osim određivanja stajališta pri orijentiranju moramo odrediti i glavne strane svijeta i smjer kretanja.

ODREĐIVANJE GLAVNIH STRANA SVIJETA

Ljudi su od davnina pokušavali pronaći načine da što preciznije odrede strane svijeta. Te su strane svijeta određivane prema prividnom gibanju nebeskih tijela. Sunce je bilo prvo nebesko tijelo koje je korišteno za orijentaciju, a istok na kojem ono prividno izlazi postalo je tada glavna strana svijeta. Od tuda i naziv orijentacija jer na latinskom jeziku riječ oriens znači istok. Budući da Sunce točno na istoku izlazi tek dva puta u godini, na dane proljetnog i jesenskog ekvinocija, ta metoda nije bila pogodna za određivanje smjerova. Tijekom srednjeg vijeka i procvata arapske kulture glavna strana svijeta pri orijentaciji postaje jug. U Europi u to doba razvija se pomorstvo i pomorci otkrivaju orijentaciju uz pomoć Polarne zvijezde ili Sjevernjače koja uvijek pokazuje smjer sjevera. Nakon otkrića kompasa u 14. stoljeću još veći naglasak stavlja na sjever kao glavnu stranu svijeta i ona ostaje dominantna pri orijentaciji sve do današnjeg doba.

SREDSTVA ZA ORIJENTACIJU

KOMPAS

U 14. stoljeću, kad se počeo upotrebljavati u Italiji, kompas ili busola označio je prekretnicu u pomorskom prometu. To je instrument koji reagira na magnetizam Zemlje i služi za određivanje strane svijeta. Najvažniji dio kompasa je pokretna magnetska igla koja se uvijek okreće prema sjeveru. Kompasom su se vjerojatno još prije Krista koristili Kinezi, a poslije od europskih pomoraca, Normani. Dio magnetske igle koji pokazuje sjever na kompasu označen je bojom. Kod većine ljudi uvriježeno je krivo razmišljanje da magnetska igla pokazuje pravi smjer geografskih polova Zemlje. U stvarnosti ona pokazuje pravi smjer magnetskih polova Zemlje koji se ne poklapaju s geografskim polovima. Magnetski polovi Zemlje su promjenjivi te se 2012. godine sjeverni magnetski pol nalazio na 85,9º s. g. š. i 147º z. g. d. Kut koji magnetski pol zatvara u odnosu na geografski smjer sjevera naziva se kut magnetske deklinacije. Mjeri se otklonom magnetske igle kompasa od smjera geografskog sjevera prema istoku ili zapadu. Taj kut otklona izražava se u stupnjevima. Na geografskim kartama ucrtavaju se linije koje povezuju mjesta iste deklinacije. Te se crte nazivaju izogone. Suvremeni kompasi sastoje se od magnetske igle, ruže vjetrova i rotirajućeg nemagnetskog kućišta s poklopcem.

ŽIROKOMPAS

Na brodovima se koristi posebna vrsta kompasa koja se naziva žirokompas. Na taj specifični tip kompasa ne djeluju magnetska polja željeznih masa i električnih uređaja, a zbog posebnog načina kretanja, neovisno o promjeni nagiba kućišta na njega ne djeluju ni morski valovi.

RADIOGONIOMETAR

Radiogoniometar je specifičan radioprijamnik koji s posebnih postaja na kopnu uz pomoć antene određuje smjer radiovalova. Na osnovi prikupljenih informacija određuje se geografski položaj te kurs zrakoplova i brodova.

RADAR

Jedan od najvažnijih uređaja u suvremenoj orijentaciji je radar. Sam pojam radar je skraćenica od engl. Radio Detection and Ranging i znači uređaj za otkrivanje objekata na zemlji, moru i zraku, uz pomoć radiovalova. Položaj se radarom određuje na temelju odašiljanja (emisije) i odbijanja (refleksije) elektromagnetskih valova. Na radarskom ekranu u sredini zaslona prikazuje se stajalište, oko toga je radarska panorama te kurs objekta koji se kreće.

GPS

U suvremenoj orijentaciji najveću primjenu ima GPS ili globalni položajni sustav (engl. Global Positioning System). Za njega kažu da je najbolji navigacijski alat nakon izuma kompasa. Omogućuje pouzdano pozicioniranje, navigaciju te vremenske usluge korisnicima širom svijeta, bez obzira na vremenske uvjete i dan ili noć. Osnovu GPS-a čini skupina satelita koji stalno kruže oko Zemlje i pri tome odašilju vrlo slabe radiosignale koji omogućuju korisnicima da uz pomoć GPS prijamnika odrede svoj položaj na Zemlji. GPS je nastao nakon Drugog svjetskog rata i bio je namijenjen američkoj vojsci. Svrha mu je bila da omogući američkoj vojsci lakšu navigaciju, raspoređivanje trupa i topničku vatru. Na sreću čovječanstva, od 1980. upotreba GPS-a dopuštena je i u civilne svrhe te se sada svatko može besplatno i neograničeno koristiti njime, naravno ako posjeduje odgovarajući uređaj. Za korištenje tog sustava potreban je suvremeni GPS prijamnik s digitalnom kartom na kojoj je obilježen i naš geografski položaj. Kada u memoriju uređaja unesemo koordinate početne i zadane točke, nakon nekoliko sekundi na ekranu će se pokazati azimut kretanja i udaljenost do zadane točke. Smjer našeg kretanja ostat će zabilježen na karti.