Globalna tektonika ploča 

Uz pomoć karte svijeta zaključi koji su kontinenti nekad bili povezani. 

Tektonika ploča (teorija globalne tektonike ploča) je teorija koja objašnjava pomicanje Zemljine kore (tektonskih ili litosfernih ploča) velikih razmjera. Tektonske ploče koje su uronjene u užareni Zemljin plašt kreću se pod djelovanjem konvekcijskog (kružnog) strujanja magme. 

Litosfera je razlomljena u tzv. litosferne ploče (tektonske ploče). Postoji sedam glavnih i više desetaka manjih ploča. Veće su ploče izgrađene od deblje kontinentske i tanje ocenaske kore, a samo najveća, pacifička ploča, potpuno je građena od oceanske kore. Ploče se kreću nekoliko centimetara godišnje. Ploče se kreću rotacijskim pokretima neovisno jedno od druge. Svaka ploča ima svoj rotacijski pol. Aktivnosti ploča najviše su izražene duž njihovih granica, a dokaz su potresi i vulkani. 

Navedi nazive litosfernih ploča. 

                                     Zašto dolazi do kretanja litosfernih ploča?

Za kretanje litosfernih ploča odlučujuću ulogu ima astenosfera (nalazi se u gornjem plaštu, neposredno ispod litosfere) u kojoj zbog visokog tlaka stijene teku poput konvekcijske struje, zračeći toplinu iz Zemljine unutrašnjosti prema vani. Iznad astenosfere, stijene se ponašaju elastično, ali se mogu slomiti jer su krte, zbog čega nastaju rasjedi. Smatra se da kruta litosfera pluta ili se pomiče po sporo plovećoj astenosferi, što uzrokuje pomicanje tektonskih ploča opisanih teorijom tektonike ploča.


                       Astenosfera  i litosfera 


Saznaj koje se litosferne ploče nalaze na području Hrvatske. 

Tipovi granica ploča

Postoje tri tipa granica ploča, određene načinom na koji se ploče pomiču jedna prema drugoj, a povezane su s različitim površinskim fenomenima. To su:


1. Divergentne (konstruktivne) granice

Javljaju se na mjestu gdje se dvije ploče odmiču jedna od druge. Taj se proces naziva razmicanje ili spreading. Na divergentnim se granicama dvije ploče razmiču i na taj način stvaraju prostor koji se puni novim materijalom kore, koji potječe od magme nakupljene ispod. Tako nastaju srednjeoceanski hrptovi. 

Srednjeoceanski hrbat je podvodni planinski lanac, formiran procesom tektonike ploča. Izdizanje oceanskog dna događa se kada se konvekcijske struje u plaštu uzdižu pod oceansku koru i stvore magmu na mjestu gdje se nalazi divergentna granica među dvjema litosfernim pločama. Srednjeoceanski hrptovi su povezani i čine globalni sustav srednjeoceanskih hrptova, koji je dio svakog oceana, što ga čini najdužim planinskim lancem na svijetu. Neprekinuti planinski lanac je dug 65 000 km, a ukupna dužina je sustava 80 000 km. 

2. Konvergentne (destruktivne) granice

Javljaju se na mjestu gdje se dvije ploče sudaraju i podvlače. Taj se proces naziva podvlačenje ili subdukcija. Dolazi do razaranja Zemljine kore. Podvačenje je najčešće na rubovima oceanskog podmorja. 

Na tim granicama se najčešće pojavljuju: dubokomorske brazde (jarci), vulkanski otoci i rubna mora. Ako se proces događa kod dvije kontinentalne ploče dolazi do nastanka planinskih lanaca - orogeneza  (Himalaja, Alpe). 

Dubokomorski jarak ili  brazda, izdužena, uska i duboka udubina razmjerno strmih strana na dnu mora nastala na mjestu podvlačenja jedne litosferne ploče (oceanske) pod drugu (kontinentsku ili oceansku). Dubokomorski jarci protežu se više stotina km u dužini (najdulji je Atakamski ili Peruansko-čileanski jarak, oko 5900 km), širina im je najčešće manja od 100 km, u njima su najdublji dijelovi oceana od oko 7300 m do više od 11 000 m (najdublja poznata dubina je u Marijanskoj brazdi – 11 033 m). 

3. Konzervativne (transformne) granice 

Na njima se ne mijenja opseg ploča, tu se ploče miču jedna uz drugu što izaziva jake potrese. Najpoznatija takva granica je rasjed San Andreas koji se proteže oko 1000 km. 

Dokumentarac o rasjedu San Andreas 

ZADATAK 1 : Pronađi primjere srednjeoceanskih hrptova iznad razine oceana. 

ZADATAK 2: Riješi interaktivni listić.  

Koja je vrsta tektonskih granica prikazana u isječku popularnog animiranog filma?