Anketa: Što želimo za naše Stubake

Ilustratorica slikovnice „Šetnja po Stubakima“ Sonja Pavlina na promociju je donijela personaliziranu kutiju za načelnika Općine Stubičke Toplice, gospodina Josipa Beljaka. Autorice su pozvale učenike da na papiriće napišu što bi voljeli da se u Stubičkim Toplicama uredi, obnovi ili izgradi. Svoje poruke za načelnika ubacili su u kutiju koju će mu uskoro i uručiti. Znatiželjno smo zavirili i prepisali za Maksić neke sasvim dobre a neke i pomalo neobične želje iz ankete. Evo što su učenici 1., 2., 3. i 4. razreda poručili da žele u svojoj školi i mjestu:

• Školska sportska dvorana. (20 puta napisano!)

• Autopraonica.

• Da se pokupi smeće i da priroda bude čista.

• Da se u Slavonskoj ulici uredi put.

• Novo igralište.

• Nogomet.

• Novo igralište za nogomet.

• Cvijeće. (5 puta)

• Hapos igračka.

• Učionica na otvorenom sa sjenicom.

• Jaje.

• Životinje i nogomet.

• Da benzin bude manje cijene.

• Ograđen dio za pse.

• Popraviti Slamnate krovove (3 puta)

• Popraviti tobogan kod Pihača.

• Da se ne baca smeće po podu.

• Balone.

• Proširenje škole sa dvoranom plizz.

• Obnoviti igralište u Pili.

• Više pekarna.

• Više električnih goriva.

• Da ima više dućana.

• Da se sva nogometna igrališta renoviraju.

• Da se napravi još stanica u Stubičkim Toplicama i u Strmcu.

• Da bude više fontana - ne 1 nego 2 ili 3.

Kad smo pregledale kutiju želja odlučile smo usmeno istražiti što naš 5. a razred želi. Ovo su odgovori:

• Veća školska knjižnica. (3 učenika)

• Više kanta za smeće.

• Veće školsko igralište i veće golove.

• Bolji radijatori.

• Veća škola. (2 učenika)

• Svaki dan TZK.

Tekst: Leona Halapir, Ena Marošević (5. a) uz pomoć Ane Gregurović (2. a)

Razgovor s ravnateljicom Općinske knjižnice Stubičke Toplice

Silvija Dremeptić: Učenici mogu u knjižnicu dovesti cijelu obitelj

Dio učenika redovito posjećuje mjesnu knjižnicu, no radi brojnih događanja za školarce svi smo posjetili udoban prostor u susjedstvu pun novih knjiga. U razgovoru s ravnateljicom knjižnice saznali smo zašto su brojna događanja bitna za cijelo mjesto.

Razgovarale: Leona Halapir, Manuela Klenkar (5. a)

p. U Mjesecu knjige organizirali ste puno književnih susreta i događanja u mjesnoj knjižnici. Koji je cilj tim događanjima?

o. Budući da je 2022. Europska godina mladih i Mjesec hrvatske knjige prilika za promociju knjiga, čitanja i knjižnica, cilj mi je bio da što više ljudi uopće sazna da postoji mjesna knjižnica. Želja mi je pridobiti što više članova ne samo na čitanje nego i na redoviti posjet knjižnici. Knjižnica može postati mjesto susreta u zajednici vezano uz različite višegeneracijske teme koje interesiraju stanovnike – htjela bih da u potpunosti zaživi taj naš zajednički prostor.

p. Puno učenika i učitelja te naša školska knjižničarka dolazi na programe koje organizirate.  Zašto Vam je to važno?

o. Učenici su mi ciljana populacija i preko vas bih željela doći do vaših roditelja, baka i djedova pa da i oni postanu redovni korisnici usluga knjižnice. Vi ste mi najdraža publika koja ima snagu dovesti u knjižnicu i ostale članove obitelji. Knjižnica može biti produžena ruka školi.

p. Kako potičete korisnike knjižnice na čitanje?  

o. Trudim se razgovarati sa svakim članom knjižnice, vidjeti koje ih teme zanimaju, nabaviti željene naslove i na taj način ih pridobiti na posjećivanje knjižnice.

p. Zašto ste od svih zanimanja postali baš knjižničarka?

o. (smijeh) Za vrijeme studija radila sam u knjižnici, u svome mjestu u čitaonici, u DND-u sređivala građu. Svi moji interesi vrtjeli su se oko knjige pa sam na kraju upisala Studij bibliotekarstva i postala knjižničarka.

p. Koliko ste dugo knjižničarka? U kojim knjižnicama ste sve radili?

o. Radim u knjižnicama oko pet godina. Osim što sam volontirala radila sam u mjesnim knjižnicama u Lepoglavi i u Zlataru.  

p. Zašto volite svoj posao?

o. Radi ljudi. U knjižnicu dolaze posebni ljudi koji vole čitati, istraživati, znatiželjni su i kreativni, uvijek se nađem s njima u razgovoru i izboru literature.

p. Što ste htjeli postati kao mali?

o. Učiteljica ili odgajateljica, kasnije profesorica hrvatskog jezika.

p. Sigurno ste voljeli čitati kao mali.

o. Jako sam voljela čitati kao mala i bila sam učlanjena u više knjižnica, koliko se sjećam tri. Uvijek je knjiga bila uz mene – u školi, šetnji, šumi, na ulici… Otkad sam naučila čitati svaki slobodan trenutak čitam.

p. Jeste li ikada poželjeli napisati neku knjigu?

o. Jesam, ali sam svaki put  pisala o nečemu što je već netko napisao. Nisam bila dovoljno inovativna. U startu bi krenulo dobro, ali bih odustala na putu.

p. Zašto je važno čitati?

o. Iz 100 razloga! Da bismo saznali na stotine novih čudesa o svijetu, da bismo obogatili vokabular, obrazovali se, razumijevali toleranciju  i odgovorno društvo. Dobrobiti sa svih strana!  

Leona: To je to!

Manuela: Nije to to! Imate li poruku o čitanju?

o. Jednostavna poruka – čitajte. Nije bitno koliko ni kada, nemojte odbiti knjigu, samo pronađite onu pravu za sebe.

Školska knjižničarka: I Hvala Vam na svim aktivnostima koje ste za nas organizirali!

Leona: I na razgovoru.

o. Super je bilo, hvala vama.