13. BROJ

Tema broja:

Europska godina mladih 2022.

ZAŠTO JE DOBRO ČINITI DOBRO

TEMA BROJA: EUROPSKA GODINA MLADIH 2022.

Dobro je činiti dobro

U Europskoj godini mladih istražujemo i pišemo o primjerima dobre prakse u našoj okolini. Cilj je da svaki učenik i čitatelj prepozna nešto dobro u sebi i drugima te pridonese pozitivnoj atmosferi u školi i lokalnoj zajednici.

Pišu: Manuela Klenkar, Ena Marošević, Sebastian Gajski, Lovro Margetić, Leona Halapir, 5. a

Dobro je činiti dobro. To se u školi prepoznaje u učenicima koji se trude učiti i uzorno ponašati te u aktivnim djelatnicima. To su djeca i odrasli koji u slobodno vrijeme volontiraju, pomažu, bave se sportom i različitim kreativnim aktivnostima, žive održivo šireći dobru energiju za sebe i druge. Svi možemo biti takvi.

Bolje i teže je biti uzoran učenik

Svakodnevno primjećujemo slična ponašanja u učionicama – dok se većina učenika trude biti dobri učenici, imati dobre ocjene i lijepo se ponašati prema drugima, njih nekoliko namjerno rade suprotno. Vesele ih gluposti pod odmorom kao što je skakanje po klupama i uništavanje zajedničke igre; ljute učitelje i ne trude se popraviti svoje ponašanje. Ustaju i šeću po učionici usred sata bez pitanja, namjerno uništavaju svoje i tuđe stvari kao da je to najnormalnija stvar. E pa nije. Ili loptanje usred sata. Učitelji ih opominju ili šalju kod pedagoga na razgovor. Što im to treba? Smatram da je bolje biti pristojan i poštivati pravila. Možda je zabavnije skakati po klupama no škola ne služi za to. Zamislite samo da se svi stalno ponašamo onako kako ne smijemo, pa to uopće više ne bi bila – škola. (M. K.)

Za promjenu nikad nije kasno

Oduvijek se trudim biti uzorna i pristojna učenica. Pišem zadaću i učim. A biti dobar učenik nije uvijek lagano. Nemam uvijek vremena za igru. To što sam dobra učenica ne znači da se veselim ispitima, zadaći, ispitivanjima i općenito školi. I nije istina da uvijek dobijem pet, ali je važno da se trudim. Isto tako, ako odlučiš biti uzoran učenik, ne moraš odmah dobiti pet. Taj postupak je dug, ali se na kraju isplati zato nemoj odustati. Preporučujem svima koji nisu baš uzorni učenici da barem pokušaju biti bolji učenici. Za promjenu nikad nije kasno. (E. M.)

Najvažnije je sudjelovati

Mislio sam da će biti teško zakoračiti u novu školu u kojoj nikoga ne poznajem. Bilo mi je žao napustiti moj stari razred u kojem sam svima bio dobar prijatelj. Nije mi bilo ni na kraj pameti da ću stupiti u tako pametan i drag razred. I sretan sam zbog toga. Zahvaljujući tome, već sad imam nekoliko prijatelja i osjećam se lakše.

U ovoj školi se stalno nešto događa. Sudjelovao sam u natjecanjima i događanjima poput kviza na Dan europskih jezika, Glagomatike, Županijske kros utrke, Nacionalnog online kviza, književnog susreta sa Sanjom Pilić i Hrvojem Kovačevićem. Na nekima mi je bilo lijepo, a na nekima baš i ne. Ali sve je to novi doživljaj koji pamtimo i koliko nam se činilo teško treba doći i sudjelovati. To što smo imali volju i uspjeli sudjelovati već je jedan veliki plus.

Nekad nam je problem to što se ne možemo motivirati. Želimo nešto osvojiti, ali znamo da to nećemo uspjeti jer je netko bolji u tome. To nas onda demotivira. Motivirati se ne možemo jer smo npr. lijeni i ništa nam se ne da. Lakše nam je upaliti televizor ili igricu na mobitelu, nego malo sjesti, istraživati i možda se pripremiti za neko natjecanje na koje bismo željeli ići. Kada vidimo da je to toliko zanimljivo, prestanemo razmišljati samo o nagradama - počinjemo to raditi jer volimo. Slično je sa znanjem. Ispočetka nam se čini teško nešto naučiti, napisati ili izračunati, ali kada vidimo da nam je to zanimljivo i zabavno, lakše ćemo to naučiti i postati barem malo bolji učenici. Možda se čini teško postati pametan i aktivan učenik, ali ako ne probamo, nećemo ni saznati. (S. G.)

Svi možemo volontirati

Odazvao sam se na volontiranje u sklonište za napuštene životinje Luč Zagorja. S mamom sam pripremio donacije - hranu za pse, šampon i ogrlicu protiv buha. Poveli smo i našeg psa. Nakon duljeg čekanja krenuli smo u obilazak azila. Odlučili smo da ćemo prošetati brata i sestru mješanaca. Saznali smo da uskoro odlaze u Englesku s ljudima koji su ih udomili. Nisu se htjeli vratiti u azil pa smo krenuli šumskim putem. Mama, ja i psi vratili smo se do azila i bili su nesretni. Moj pas je imao drugi problem. Ugledao je mačku pa se nije htio niti pomaknuti. Jedna od stalnih volonterki uskočila je u mačje-pseći sukob i jednostavno otjerala mačku. Poslije svega toga mama i ja uskočili smo u automobil i krenuli kući. Još dugo smo čuli pse kako uznemireno laju. Koliko sam saznao, bila su ovdje i tri sretnika koja su dobila svoj stalni dom. Nadam se da ih redovito šeću. To je za pse najveća sreća.

Nema lakšeg od šetnje i brige za životinju. Mi djeca po tom pitanju očito možemo puno dobroga napraviti. (L. M.)

Ne okreći glavu

Vozila sam se s mamom kući iz škole, putem smo primijetile psića uz cestu. Mama je zaustavila automobil i rekla mi da ćemo ga povesti jer će inače nastradati. Prišla sam mu i uzela ga u ruke. Kod kuće sam mu dala vodu i hranu. Shvatili smo da je u pitanju vrsta engleskog buldoga. Krenuli smo u potragu za vlasnikom.

Tata se sjetio uzgajivača engleskih buldoga. Našli smo njegov broj, odmah ga nazvali, ali nije bio njegov. Poslije smo ga odveli veterinaru, nije imao ni čip. Odlučili smo ga nekoliko dana zadržati dok ne pronađemo vlasnika. Nazvala sam ga Rocky. U tih par dana brinula sam se o njemu.

Ostavili smo online oglas. Ubrzo se javio neki čovjek da je imao leglo štenaca i da je tromjesečni Rocky vjerojatno njegov. Trebao ju je dati jednoj ženi, ali ona se nije pojavljivala. Nije imao strpljenja i bacio ga je u polje. Kako je to ružno, razmišljala sam. Kako netko može samo tako izbaciti psa na cestu!

Rockyja nismo mogli zadržati jer imamo i pse i druge životinje. Tražili smo za njega udomitelje i pronašli obitelj s jednim dječakom. Nakon toga više nikad nisam vidjela Rockya. Nadam se da je dobro. Zadovoljna sam da smo mu moja obitelj i ja pomogli.

Nitko ne bi smio okretati glavu od problema - pomozimo jer to će nam donijeti zahvalnost, ponos i sreću. (L. H.)

„Učenik 5. a Sebastian Gajski, županijski prvak iz informatike i geografije te drugi u matematici, plasirao se na 6. mjesto na Državnom natjecanju iz informatike! Sa svojom mentoricom Natalijom Stambolijom u ovim se trenucima vraća iz Vodica gdje je tijekom ovoga tjedna u natjecanju Agencije za odgoj i obrazovanje pokazao iznimno znanje u kategoriji digitalnih kompetencija. Velike čestitke i hvala našemu Sebastianu i mentorici!“ vijest je koja je osvanula na školskome mrežnom mjestu 21. travnja 2023. godine u večernjim satima. Pomislila sam – kakva sreća za moga prijatelja Sebastiana, ali i mene jer sam ga intervjuirala nekoliko dana prije Državnoga natjecanja. Bit će ovaj naš intervju u Maksiću pravi hit!

Sebastian Gajski: Zanima me astrofizika i Nobelova nagrada

Sebastian se ove školske godine pridružio 5. a razredu. Dosad je imao dosta uspjeha na natjecanjima u kojima je sudjelovao pa me zanimalo kako postiže tako dobre rezultate.

Razgovarala: Manuela Klenkar, 5. a

Prije svega, čestitam ti na tvojim uspjesima. Sudjelovao si na školskim natjecanjima iz matematike, informatike, geografije i na smotri LiDraNo. Jesam li nešto izostavila?

- Što se tiče natjecanja i smotri u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje, sve si navela. Išao sam na natjecanje iz robotike, glagomatike, Dabar i Klokan bez granica te na neka manja natjecanja.

Sudjelovao si na županijskim natjecanjima iz svih tih predmeta. Na koja si se mjesta plasirao?

- Na natjecanju iz matematike bio sam drugi, na natjecanju iz informatike zauzeo sam prvo mjesto, isto kao i iz geografije, na LiDraNo-u sam automatski prošao na županijsko i predložen sam za državnu razinu u trima kategorijama: literarni rad, novinarski rad te kao učenik urednik školskoga lista Maksić.

Što očekuješ od državnih natjecanja?

- Nadam se da ću biti što bolji, posebno iz informatike, jer sam već sad zauzeo drugo mjesto u državi, no to ne znači puno. Nadam se isto da ću proći iz geografije jer sam se potrudio i puno sam vježbao s učiteljicom.

Jesu li to ujedno i tvoji najdraži predmeti u školi?

- Matematika i geografija jesu, a informatika mi je zanimljiva. Da, uglavnom su mi to najdraži predmeti.

Koje ti je najdraže natjecanje na kojem si bio?

- Sva su mi draga jer sam na svakome stekao neko novo znanje, upoznao neke nove ljude. Isto tako, nisu mi važni samo uspjesi na natjecanjima, nego i ono što naučim. Učim o drugim natjecateljima i promatram svijet oko sebe.

Predložen si na LiDraNo-u u trima kategorijama – literarni i novinarski rad te kao urednik Maksića. Kako se osjećaš zbog toga?

- Naravno, jako se dobro osjećam jer mi je svaki uspjeh bitan. Nadam se da ću što bolje proći. Jako volim čitati, pisati i istraživati.

Tko ti je omiljeni mentor?

- Svi su mi mentori dobri i svima sam zahvalan na trudu koji su uložili u to da me pripreme za natjecanja i smotru.

Jesi li na natjecanjima stekao neke nove prijatelje?

- Na Županijskome natjecanju iz matematike upoznao sam Tina iz Mihovljana i Davida iz Brestovca Orehovičkog. David je bio i na Županijskome natjecanju iz geografije. Imamo puno zajedničkih tema.

Imaš li kakvu anegdotu?

- Na pauzi nakon Natjecanja iz geografije igrao sam nogomet sa starijim dečkima i neočekivano uspio zabiti čak jedan gol! Baš sam bio sretan zbog toga!

Je li teško istovremeno učiti za školu, pisati domaću zadaću i dodatno učiti za natjecanja?

- Ponekad jest, ali nekako uspijem sve kombinirati. Srećom imam dobro pamćenje pa uvijek sve zapamtim u školi i rijetko učim kod kuće. Što se tiče zadaća, ponekad ih napišem kod kuće, ali često sve riješim već u školi. Dodatno učim za natjecanja, najčešće u školi vježbam s učiteljicama, a kod kuće skidam zadatke s interneta.

Kako se opuštaš i zabavljaš u slobodno vrijeme?

- Prije spavanja čitam pustolovne i knjige znanstvene fantastike. Slobodno vrijeme najčešće koristim tako što idem na treninge gimnastike u ponedjeljak, utorak, četvrtak, petak i ponekad u subotu. Ponekad imam vremena za igru sa sestrom ili na igralištu s prijateljima iz staroga razreda. Ponekad igram igrice, primjerice Roblox – uglavnom Doors, Natural Disaster Survival i Hotel Resort Tycoon.

Došao si u naš razred iz OŠ Sveta Nedjelja. Kako si se prilagodio u novoj školi?

- Nije mi bilo teško zato što su me djeca poprilično lijepo primila u 5. a razred.

Koja ti je najdraža knjiga, film, jelo?

- Najdraža serija knjiga mi je poljske spisateljice Agnieszke Stelmaszyk, „Kronika Archeo“. Radi se o petorici djece čiji su roditelji arheolozi i rade na raznim arheološkim nalazištima, a djeca se usput kroz priču sami upletu u neka istraživanja te otkrivaju čak više stvari nego njihovi roditelji. 😊I romani Ante Gardaša mi se sviđaju.

- Imam više dragih filmova, a neki od najdražih su mi Spiderman, Sonic i, naravno, Auti 1, 2 i 3.

- Najdraže slano jelo su mi spaghetti bolognese, a slatko mamina pita od jabuka. Mljac!

Sebastiane, čime bi se volio baviti u životu?

Astrofizika. Svemir mi je oduvijek bio zanimljiv, privlači me istraživati nešto tako čudesno izvan običnoga svijeta.

Koji je tvoj najveći san?

Znam da zvuči nevjerojatno, ali htio bih dobiti Nobelovu nagradu za znanost. Što se hoće, to se može.

MEĐUGENERACIJSKA SUSJEDSKA POMOĆ

Učenici 4. b pomažu vrtićancima u kreativnoj radionici.

Djeca najbolje uče od djece.

Predškolarci iz DV Zvirek u posjetu 4. b i knjižnici

Međunarodni dan tolerancije

Od 1996. godine 16. studenog obilježava se Međunarodni dan tolerancije. Istražila sam što riječ tolerancija zapravo znači. Zavirila sam u Rječnik stranih riječi i evo što tamo piše. Tolerancija znači: trpeljivost, podnošljivost prema tuđim mišljenjima i uvjerenjima, snošljivost, obzirnost, dopušteno odstupanje od uobičajenog propisa.

Na Satu razrednika obilježili smo dan gledanjem videa po preporuci edukacijske rehabilitatorice Dubravke Coha Seničić, razgovorom i crtanjem ljudi drugačijih od nas. Bez obzira na razlike, svi smo jednako vrijedni.

Poveznice na kratke videomaterijale (super su):

https://youtu.be/Dr3Xs7StOy4

https://youtu.be/otKC-dCm6B8

Tekst: Leona Halapir, 5. a

Toto i Ena u školskoj knjižnici.

Iz privatnog albuma: Plivačke medalje.

Iz privatnog albuma: Nogometna priznanja.

Razgovor sa školskim sportašem

Toto Šipek-Glavač: Plivač i nogometaš treći na krosu

Učenik otkriva kako usklađuje svoje obaveze i uspijeva u različitim sportovima biti uspješan. Za fokus predlaže šah i uravnoteženu prehranu.

Razgovarala: Ena Marošević

Na Županijskome natjecanju u krosu, u kojem je sudjelovalo 400-tinjak natjecatelja, naš šestaš i poznati plivač Toto Šipek-Glavač dotrčao je na visoko 3. mjesto u svojoj kategoriji. To nam je bio i više nego dobar povod za razgovor o tome što znači truditi se i kad nisi na poznatom terenu (moj prvi intervju!).

Prije svega, čestitam! Kako si se osjećao kada si osvojio treće mjesto na Županijskome natjecanju u krosu?

- Osjećao sam se dobro. Zadovoljno i sretno.

Jesi li se posebno pripremao za to natjecanje?

- Nisam baš.

Kako onda da si bio tako brz?

-Inače brzo trčim, valjda zbog nogometa.

Znači, treniraš i nogomet.

- Na školskome igralištu skoro svaki dan, a u klubu dvaput tjedno i vikendima utakmice.

Koja si pozicija?

- Napadač.

Jesi li dobar?

- Zadnje dvije sezone najbolji sam strijelac u NK Mladost Zabok.

Čestitam! Vratimo se našemu školskom krosu. O čemu si razmišljao tijekom utrke?

- Da izdržim i otrčim što bolje mogu.

Poznat si školski plivač, imaš puno iskustva u natjecanjima. Kako se pripremaš za natjecanja?

- Puno treniram i fokusiram se prije utrke.

Koliko imaš medalja i koja ti je najdraža?

- Imam oko 500 medalja iz plivanja i nemam najdražu. Mislim da će mi najdraža biti prva državna kada je osvojim.

Zašto si odabrao plivanje? Jesi li oduvijek bio zainteresiran za taj sport?

- Plivanje treniram već sedam godina, tamo imam dobre prijatelje, a i moja braća treniraju.

Imaš li slobodnog vremena uz sve obveze?

- Imam za vikend i navečer, ako nemam puno za učenje.

A kada učiš?

- Stignem i preko tjedna ili u autu kad putujem u Zagreb.

Tako i moj brat uči u autu. Misliš li da bilo tko može biti sportaš?

- Može, samo treba imati volju za rad.

Misliš li da sport može pomoći onima koji imaju viška energije?

- Ako potroše tu energiju u sportu, napravit će nešto dobro. Mogu napredovati.

Koji bi sport preporučio prijateljima koji se problematično ponašaju?

- Možda sport u kojem je bitna glava pa da treniraju kako se fokusirati. Šah na primjer. I treba paziti na prehranu – previše slatkog, slanog i gaziranog ni za koga nije dobro.

Kao iskusan plivač, nogometaš i školski trkač sigurno možeš objasniti što znači sportsko ponašanje?

- Kad poštuješ igru i pošten si u borbi za pobjedu.

Što predviđaš za naše Vatrene na Svjetskome nogometnom prvenstvu? Za koga navijaš?

- Mislim da će Hrvatska dobro proći. Inače navijam za PSG (Paris Saint-Germain).

Sveti Martin

Bio je jako dobar čovjek

Svake godine 11. studenog obilježavamo popularno Martinje -spomendan sv. Martina, biskupa kojega najčešće povezujemo sa zaštitom vinara i vinograda. No nije to baš tako jednostavno. Koliko je bogat bio taj čovjek, objasnila nam je vjeroučiteljica Marijana Gregurović i članovi izvannastavne skupine Vjeronaučni kreativci.

ZANIMANJE: vojnik (postao prema volji svoga oca)

OSOBINE: Dobrota – pomagao je svima koje je susretao.

NAČIN ŽIVOTA: Hranio je gladne, siromašnima davao novac, pomagao bolesnima.

PLAŠT POPOLA

Jedne zime na svom putu susreo je promrzlog prosjaka. Nije imao ništa što bi mu dao. Imao je samo odjeću na sebi, štit, mač i plašt. Mačem je prerezao svoj plašt na dva dijela te ga na taj način podijelio s prosjakom.

ČEMU NAS SVETI MARTIN MOŽE NAUČITI?

Poniznosti i skromnosti. Nije želio da se zna kako i koliko svima pomaže. Ljudi su ga željeli za biskupa, ali on je bio toliko skroman da u početku nije želio prihvatiti biskupstvo.

MARTINOVA PORUKA USUSRET DOŠAŠĆU

Ponekad je osmijeh dovoljan da nekoga razveselimo, lijepe riječi griju sva srca. Budimo ljubazni prema drugima i nemojmo nikad odustati činiti dobro.

Tekst: Ena Marošević, 5. a

Razgovarali: Lovro Margetić i Sebastian Gajski, 5. a

Intervju s učiteljicom

Dubravka Orešić Dreven: Uoči problem, odredi cilj i poveži se s ljudima

Učiteljica koja je organizirala školsko prikupljanje starih baterija i potrepština za sklonište napuštenih životinja otkriva detalje ekoloških i sabirnih akcija te zašto je zabavno i potrebno činiti dobro. Učenici su učenicima najveća motivacija.

Odakle vam motivacija?

Motiviraju me potrebe. Kad vidim da nešto nedostaje i da nešto treba onda osjećam potrebu da se uključim. Čini mi se da životinje uvijek trebaju pomoć ljudi jer se same ne mogu javiti niti si pomoći. Zato smo tu mi da se odazovemo, pomognemo i uljepšamo im život, kao što one uljepšavaju nama. Što se ekološke akcije tiče, naša Zemlja je u takvom stanju da ako mi nećemo pridonijeti, loše nam se piše.

Zašto baš ekološka i sabirna akcija?

Meni su važne takve akcije pa sam kroz razgovor shvatila da bi i učenicima to bilo interesantno. S obzirom na to da baterije ispuštaju štetni otpad za okoliš, moramo ih pravilno pohranjivati. Obično u svojim kućanstvima vrlo često tražimo način gdje ih odložiti, pa malo stavljamo sa strane i onda na kraju one završe u nekakvom mješovitom otpadu, što, naravno, nije dobro. Svatko od nas mora činiti te male stvari da bi pomogao okolišu jer to je izravno povezano i s našim životima i s našom hranom i s bolestima koje su oko nas. Od najmanjih nogu djeca mogu i moraju pridonijeti zaštiti okoliša. I odnos prema životinjama je strašno važan za djecu. Mislim da svako dijete, ukoliko je to moguće, treba imati bilo kakvog ljubimca kako bi razvio taj odnos. Važno je da shvati da je i on odgovoran za zaštitu životinja.

Je li to težak posao?

Ne gledam na akcije kao na neki posao. One su vrijedne i korisne za sve nas. To je nešto u što se ja želim uključiti, što mene veseli. Osjećaj davanja je divan. Mene više veseli kad vidim da je netko sretan radi toga što sam ja učinila, nego kad meni netko nešto pokloni. Tuđe veselje vas uvijek ispuni, uvijek vam je drago kad je netko sretan radi vas, kad se netko veseli tomu.

Koji je postupak da se započne akcija?

Prvo moraš uočiti i otkriti ono gdje vidiš problem. Potom odrediti cilj – što želiš postići i hoće li to zaista nekome pomoći. A onda se povežeš s ljudima oko sebe. Ja sam se povezala s učenicima i svojim kolegicama bez kojih sve to skupa ne bi tako dobro funkcioniralo. Krajnji cilj je uručiti onome kome je to potrebno. To je možda najljepši trenutak – kada vidiš da je to zaista nekome pomoglo i da je nekome do toga stalo. Ponekad u svojoj okolini vidimo ljude kojima nešto treba pa se okrenemo i idemo dalje a možda bismo mogli tu nešto promijeniti, možda bismo mogli reagirati na neki način.

Jeste li zadovoljni rezultatima akcija? Je li bilo kakvih velikih uspjeha?

Zadovoljna sam. Svako se odazove koliko može. Na račun škole dobili smo četiri kune po kilogramu sakupljenih baterija što se prema dogovoru učitelja ulaže za nastavna sredstva, papire ili didaktički materijal – to je nagrada za trud i posao. Od Luči Zagorja dobili smo jako lijepo priznanje za školu.

Je li bilo propalih akcija?

Nije bilo. Sve što smo pokrenuli na kraju je dovelo do cilja. Možda je bilo propalih akcija o kojima sam puno razmišljala i zaključila da smo ograničeni u provedbi.

Koliko je važno zajedništvo tj. suradnja u školi za ovakve akcije?

Jako je važno da ljudi kojima prenesete informaciju da vas poslušaju, komentiraju i daju sugestije te da u provedbi poštujemo dogovore.

Kako se osjećate prije a kako poslije provedene akcije?

Prije akcije je uzbuđenje i strepnja, hoće li to ispasti onako kako sam zamislila, hoće li svi biti zadovoljni, hoće li nekoga preopteretiti ili mu biti bezveze, hoću li uspjeti odraditi do kraja. A nakon akcije sam sretna i vesela, osjećam se ispunjeno – učinila sam nešto dobro.

Puno učenika odaziva se na akcije, i mi smo se odazvali. Ipak, dio njih se ne uključuje. Kako sve potaknuti da se uključe?

Ne mislim da su akcije nešto u čemu svatko treba sudjelovati jer svatko ima neke svoje interese i potrebe. Možemo cijelo vrijeme mi koji smo zainteresirani se uključivati. Ponekad naš angažman potakne druge da se uključe, pa kad vidi da su drugi oko njih sretni, uključe se i oni. Učitelji mogu biti motivacija svojim učenicima, ali ponekad su djeca djeci veća motivacija od učitelja. Kad tvoj prijatelj vidi da si se ti angažirao, da si ti vrijedan u tomu i sretan radi toga, mislim da će se i on rado uključiti. Možda ne od prve akcije, ali u drugu svakako.

Po Vašem mišljenju, zašto je dobro činiti dobro?

Uvijek je dobro činiti dobro, trebamo činiti drugima ono što želimo za sebe, a ako želimo da netko prema nama bude dobar onda ćemo se odnositi i mi prema njemu tako. Voljela bih da svi za mene čine neke lijepe stvari, da se šale sa mnom, da su zabavni, da me uključuju u neke svoje projekte pa onda tako i ja volim u neke svoje interese uključivati druge. Mislim da je to dobro.

Učenička zadruga BOBI

Voditeljica zadruge Romina Gorički Mihaljinec (desno) s učiteljicama Leom Španiček i Marijanom Gregurović (lijevo) te učenicama razredne nastave.

Božićni sajam u Stubakima

Zadružne sekcije i razredni odjeli izradili su kreativne prigodne darove - borić za tatu, sapun za baku, naušnice za sestru, Sveta Obitelj za mamu…

Želimo vam sretan i topao Božić!

Svi smo se uključili u prosinačku akciju prikupljanja igračaka "Djeca za djecu".

Voditeljica akcije učiteljica Petra Friščić i voditelj Pedijatrije Boris Adašević na primopredaji prikupljenih igračaka.

Učiteljica Petra, glavna sestra Sanja Vraneković i član DVD Strmec Stubički Stjepan Sokač koje je pomoglo u dostavi igračaka od škole do bolnice Bračak.

Planeti za maloga princa od učenika 8. a

Osmaši pomogli malome princu

Učenici 8. a razreda u siječnju su čitali književno djelo „Mali princ“ Antoine de Saint-Exuperyja. Na satu su raspravljali o skrivenome značenju u djelu – shvatili su da je svaka osoba koju mali princ posjećuje na svojem putu od planeta do planeta predstavnik neke loše ljudske osobine, i te kako česte u današnjemu svijetu.

Zbog toga je njihov zadatak bio osmisliti i napraviti planet koji bi mali princ mogao posjetiti. Tehnika izrade nije im bila zadana, bitno je bilo samo da na njihovome planetu postoji barem jedan stanovnik koji će maloga princa nečemu poučiti. Osmaši su bili jako kreativni i maštoviti. Neki su se odlučili razveseliti maloga princa i naučili ga igrati nogomet kako bi, igrajući, zaboravio na svoje probleme. Drugi su ga naučili da glazba također može pomoći čovjeku u teškim trenucima, može mu pružiti utjehu i umiriti ga. Mali princ posjetio je i planet posvećen kemiji gdje ga je dočekao Lavoslav Ružička – s njim je mali princ računao, određivao atome i molekule… Na jednome planetu mali je princ ponovio gradivo o ekologiji, a bio je i na planetu lijenih ljudi kojima se ništa ne da raditi. Jedan je učenik odlučio napraviti planet-kocku ukazavši nam tako problem s kojim se često susrećemo, a to je da sa svojega gledišta možemo vidjeti samo jednu stranu svega jer često zaboravimo razmisliti kako je onome drugom. Na drugim je planetima mali princ dobio savjete za život i naučio je da je važno brinuti se za one koje voliš. Svaki su uradak učenici nagradili gromoglasnim pljeskom.

Iako je teško u potpunosti razumjeti djelo, učenici 8. a razreda pokazali su da ipak prepoznaju simboliku u jednoj od najomiljenijih knjiga na svijetu.

Tekst: Romina Gorički Mihaljinec

Page updated

Google Sites

Report abuse