13. BROJ

Tema broja:

Čitanje, knjiga, sad!

Zašto čitamo

Uz knjige postajemo sve što želimo

Tema broja ovogodišnjeg digitalnog Maksića je čitanje, s obzirom na to da je 2021. godina proglašena nacionalnom Godinom čitanja. Stoga nam je knjižničarka na Novinarima rekla da i u slobodno vrijeme naćulimo uši za teme o knjigama i čitanju.

Svakodnevno su nas oduševljavali televizijski oglasi o knjigama i važnosti čitanja. To je bilo nešto novo i drugačije od uobičajenih reklama. Potkraj listopada u prvom planu vijesti bio je Harry Potter. Prošlo je 20 godina od završetka prvog od sedam Harry Potter filmova nastalih po superpopularnoj knjizi J. K. Rowling "Harry Potter i kamen mudraca". To me je podsjetilo na moje predškolske dane kada još nisam znala čitati. Naime, obožavala sam gledati taj film. Kad mi je brat objasnio da je film napravljen po knjizi, bila sam iznenađena i malo tužna. Uplašila sam se da nikada neću moći pročitati knjige. Mama i brat su tješili da ako se to ikada dogodi da će mi oni čitati naglas. No nije mi se sviđala ideja čitanja naglas tako debele knjige.

Odavno čitam kao velika, mnogo i sa zadovoljstvom. Znam da je čitanje ulazak u drugi svijet mašte u kojemu možemo biti princeze koje traže svoga princa, superjunaci ili čudovišta. Ako se još uvijek pitate čemu služe knjige, odgovor glasi: one služe kako bi vam pokazale da možete biti sve što poželite i da nikad ne odustanete od svojih snova.

Tekst: Ema Nikolla, 5. b

12 RAZLOGA ZAŠTO JE ČITANJE VAŽNO, KORISNO I BITNO:

1. Čitanje aktivira mozak

Mozak, kao i svi mišići, mora ostati aktivan kako bi dobro funkcionirao. Čitanje u tome odlično služi te može čak i spriječiti razvijanje bolesti mozga poput demencije.

1. Čitanje proširuje znanje

Sve što čitate vašu glavu puni novim informacijama - nikada ne znate kada će vam trebati. Znanje nikada nije na odmet!

1. Čitanje proširuje rječnik

Da, ako čitate vrlo je vjerojatno da ćete poznavati više riječi od onih koji to ne čine ili čine rjeđe – imat ćete širi rječnik od drugih, što često može biti vrlo korisno.

1. Čitanje poboljšava pamćenje

Dok čitamo moramo stalno pamtiti radnju, likove i njihove pozadine, te mnoštvo drugih sitnica koje naš mozak pamti bez problema, a unapređuju naše pamćenje.

1. Čitanje razvija analitičko razmišljanje

Jeste li ikada čitali triler ili krimić te shvatili tko je ubojica prije kraja knjige? Ako jeste, ili ste barem probali, znači da ste koristili svoje analitičko razmišljanje i zaključivanje. Bravo!

1. Čitanje poboljšava koncentraciju i fokus

Ovo je prilično očito jer da biste pratili radnju ipak morate biti koncentrirani iliti fokusirani. Koncentrirani ljudi lakše uče i pamte.

1. Čitanje unaprjeđuje vještine pisanja

Budući da čitanje proširuje vidike, rječnik i uči novim izrazima, razumljivo je da pomaže i s pisanjem. (Pogotovo onih silnih zadaćnica na svakojake teme.)

1. Čitanje rješava nesanicu

Ako nikako ne možete zaspati i tu knjiga može pomoći! Čitanje opušta vaš mozak i priprema ga za spavanje, a kod onih kojima je čitanje dosadno dovoljna je već i sama pomisao pa da im se počne zijevati!

1. Čitanje gradi samopouzdanje

Čitate li mnogo knjiga postajete informirani o raznim temama. Kad ste načitani, ljude zanima vaše mišljenje. To može promijeniti način na koji gledate na sebe.

1. Čitanje razvija maštu i kreativnost

Pogotovo knjige bez ilustracija. Tada potpuno sami zamišljate izgled događaja, likova... Puno toga može vam pružiti inspiraciju.

1. Čitanje pomaže u javnom nastupu

Nije tajna da su svi glumci jako načitani. Moći ćete se lakše izražavati i biti uvjereniji u ono što govorite.

1. Čitanje mijenja život

Čitanje mijenja naš pogled na stvari. Nakon nekog vremena, počet ćete primjećivati stvari koje još niste, razmišljati o svijetu oko sebe, možete i postati inspirirani za napraviti nešto novo i drugačije. Sve to može promijeniti vaš život.

Tekst: Nikolina Gmaz, učenica generacije 2013. - 2021.

Festival čitateljske kreativnosti

Odazvali smo se na poziv udruge Kajkaviana - društva za prikupljanje, čuvanje i promicanje hrvatske kajkavske baštine za sudjelovanje na Festivalu čitateljske kreativnosti u sklopu projekta ČitKAJ. Na online druženju prikazan je dio programa i projekata koji su se u Godini čitanja odvijali u školskim i narodnim knjižnicama naše županije pa tako i naš. Na poveznici se nalazi kratki film o našoj školi i knjižnici kojim smo se predstavili na Festivalu čitateljske kreativnosti.

PREPORUKE NASLOVA ZA ČITANJE U NIŽIM RAZREDIMA

Lucija Špoljar i Ria Glavač, 3. b – učenice s najviše posuđenih knjiga u školskoj knjižnici

Lucijine posudbe:

1. Maša i sport

2. Maša i nova učenica

3. Maša i kazalište

4. Maša i gosti

5. Maša i životinje

6. Miševi i mačke naglavačke

7. Čudnovate zgode šegrta Hlapića

8. Piki i Argo

9. Heidi

10. Dobra, nježna baka snježna

11. Sveznalica

12. Blizanke

13. Mali klokan u opasnosti

14. Vještičin ormar

15.Doktor Dolittle

16. Ana u svijetu bez granica

17. Opasnost o izgubljenoj maci

18. Telegrafske basne

19. U blizini živi djevojčica

20. Bijeg u košari

21. Rosica i fazan i druge priče

22. Priča o košari

23. Zlatna lađa

24. Kad bi drveće hodalo

25. Bodljikava knjiga

26. Matematika u moru

27. Vlak u snijegu

28. Leteći glasovir

29. General Kiro miš

30. Vendolin iz Krojačke ulice

31. Djevojčica i div

32. Horacijev uspon i pad

33. Slučajevi Macana Detektiva

34. Reumatični kišobran i još deset pričokaza

Rijine posudbe:

1. Piki i Argo

2. Telegrafske basne

3. Miševi i mačke naglavačke

4. Čudnovate zgode šegrta Hlapića

5. Čarobni kalendar

6. Mali klokan u opasnosti

7. U blizini živi djevojčica

8. Novi izazov

9. Opasnost o izgubljenoj maci

10. Mali Jan ima plan

11. Reumatični kišobran i još deset pričokaza

12. Zdrav život

13. Sjeverac dječarac i patka selica

14. Bijeli jelen

15. Kada vas volim

16. 365 sportskih priča

17. Čarolija ljepote, čarolija dobrote

18. Heidi

19. Medvjedovanje ili Veliko božićno putovanje medvjeđe obitelji oko svijeta

20. Vlak u snijegu

21. Mala Ema straha nema

22. U šumi žive, pogodi im ime

23. Kako misli jure jednog malog Jure

24. Svjetiljke za dječju dušu

25. U Zagrebu jednog jutra

26. Bodljikava knjiga

27. Mirko Bjesomirko

28. Ponovno u školi

29. Kako je šuma dobila most

„Volim čitati knjige zato što su zanimljive.“ (Ria Glavač)

„Jako volim čitati. Knjige su mi zanimljive, usrećuju me. Svaki dan pročitam po dvije knjige. Naučile su me da uvijek trebaš biti svoj, druželjubiv i od pomoći.“ (Lucija Špoljar)

Tekst: Ines Franjković, 5. a

12-ero natjecatelja u Informatičkoj učionici.

Nacionalni online kviz u PN

Povodom Mjeseca hrvatske knjige Nacionalni online kviz ove je godine u našoj školi aktivirao SVE učenike predmetne nastave. 12-ero učenika predmetne nastave pristupilo je rješavanju zadataka u Nacionalnom online kvizu KGZ-a i Hrvatskog centra za dječju knjigu.

Na nastavi Hrvatskoga jezika učiteljica Danijele Miklec i Romine Gorički Mihaljinec proveli smo tijekom jeseni razredna natjecanja u čitanju naglas sjajnih nagrađivanih kvizaških naslova. Anonimnim glasovanjem učenici su odabrali najuspješnije razredne čitatelje a škola ih je nagradila slatkim darom. Ponosnu titulu zaslužili su Toto Š. G., Leon Z., Jana P., Juli K. N., Luka S i Lana B.

Ivona K., učenica 7. a razreda, školska je pobjednica u Nacionalnom online kvizu za poticanje čitanja te je sudjelovala u online završnici s izravnim prijenosom iz NSK.

Rješavanje kviza

U petak, 22 listopada, sastali smo se u Informatičkoj učionici povodom Mjeseca hrvatske knjige. Nas 12-ero učenika iz predmetne nastave sudjelovali smo u Nacionalnom online kvizu u organizaciji Knjižnica grada Zagreba i Hrvatskog centra za dječju knjigu. Bilo je jako zanimljivo. Tu je bio i moj brat Erik. Nisam znala da i on zapravo voli čitati, no bila sam sretna što moj brat i ja skupa sudjelujemo u kvizu. Tema kviza bile su knjige „Učim letjeti a nemam krila“ koju je napisala Ivana Adlešić Pervan, „Moj tata Indijanac“ koju je napisao Mladen Kopjar i „Knjiga recepata za pilotiranje kroz djetinjstvo“ Danijele Pavlek. Naučila sam mnogo toga o knjigama a čak i o piscima. Pitanja su bila jako zanimljiva. U kvizu su sudjelovali 6. a,7. a,5. a i ja i moj prijatelj Leon iz 5. b. Ovo mi je bio prvi put da sam sudjelovala, ali sad znam da ću sudjelovati svake godine. Na kraju nam je knjižničarka rekla da će netko od nas biti izabran za izvlačenje nagrada koje se događa u najvećoj knjižnici u zemlji - Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Radi korone ne znamo još kako ćemo i kada ići no barem sam prvi put sudjelovala u kvizu s mojom školom. U kvizu je bilo mnogo poveznica na mrežna mjesta s odgovorima na pitanja, ali mi se najviše svidjela kakosi.hr. Kad dođem kući opet ću posjetiti tu stranicu.

Tekst: Ema Nikolla, 5. b

Foto: http://os-stubicke-toplice.skole.hr/fotogalerija?show=album&id=528

Knjiga nas je inspirirala na promišljanje o kućnim ljubimcima.

Naša mala knjižnica

Tijekom jeseni u 3. a razredu učiteljice Martine Drempetić zajedno smo čitali roman Koraljke Milun „Baton i Roni: Što sve može pasti na pamet dječaku i psu“. Uživali smo u pustolovinama glavnih junaka i povezivali se kroz razgovore o našim kućnim ljubimcima. Nenametljivo smo promišljali o problemu ostavljanja životinja i osobnoj odgovornosti. Izradili smo plakat s fotografijama, pjesmama i porukama o našim dlakavim i pernatim prijateljima. Prvi dan zime naš smo zajednički uradak ponosno proslijedili organizatoru projekta „Naša mala knjižnica“ – možete pogledati na poveznici.

U predblagdanskom tjednu u 1. a, 1. b i 2. a razredu učiteljica Petre Friščić, Mirne Domitrek Avirović i Anite Kobelščak zajedno smo pročitali još jedan naslov iz projekta, „Medvjedovanje ili Veliko božićno putovanje medvjeđe obitelji oko svijeta“ Kestutisa Kasparavičiusa. Škola je svakome učeniku darovala slikovnicu „Mačak Mao i baka Anka Pomagalka“ Ane Malenica.

Nositeljica projekta na školskoj razini je stručna suradnica knjižničarka Blanka Doko.

Nastup popularne umjetnice obradovao je učenike razredne nastave koji su (kao i uvijek) pohvaljeni za interaktivno sudjelovanje i uzorno ponašanje.

Ninin svijet riječi i slika

Prvi tjedan listopada posjetila nas je književnica, akademska slikarica, ilustratorica Nikolina Manojlović Vračar. Neki su je prepoznali iz televizijske emisije „Ninin svijet“. Dva školska sata svojim je pričama, brojalicama, pjesmama i likovnim zagonetkama učenicima 2. a, 3. a i 3. b približila svijet književnika, knjiga i riječi. Predstavila je svoje knjige „Kako misli jure jednog malog Jure“ i „Što sve“ te pomoću kamišibaja također nagrađenu slikovnicu „Oblak u žutom kaputu“. Poštujući protuepidemijske mjere uz učenike su bile njihove učiteljice, asistentice u nastavi, ravnateljica, pedagoginja i knjižničarka.

Tekst: Kristina Gmaz, 5. b

Lektira bez imalo muke

Preporuka za Esperel

Još od prvog razreda lektire su mi najdraže. A moje učiteljice Hrvatskoga jezika Mirna Domitrek Avirović i Danijela Miklec uvijek su bile i jesu maštovite kada je u pitanju zadatak za lektiru.

Primjerice, u četvrtom razredu za lektiru smo čitali „Esperel - grad malih čuda“ autorice Sanje Lovrenčić. Ta knjiga mi je i dan danas najmaštovitija i najčudesnija knjiga ikad.

Dan kada je bila lektira bio je i likovni pa je to učiteljica Mirna dobro iskoristila. Podijelila nas je u grupe i svakoj grupi zadala dio priče za crtanje. Iako je svaka grupa imala istu stvar za nacrtati, svačiji je rad bio drugačiji. To je ono što me podsjetilo na svaki dio te priče.

Ponekad poželim da ja živim u Esperelu. Knjigu preporučujem svima.

Ove smo godine u petom razredu čitali „Bajku o ribaru i ribici“ Aleksandra Sergejeviča Puškina. Zadatak koji smo dobili bio je dosta maštovit. Od vrećice smo morali izraditi baku ili djeda a mi smo glumili drugog lika kako se vraća baki. Iako je priča bila dosta kratka i nije bilo baš mnogo teksta, (a takve mi se priče baš i ne sviđaju jer nema više zanimljivih dijelova), bajka je bila poučna. Naučila nas je da ako budemo pohlepni da ćemo biti tužni jer nikada nećemo biti zadovoljni. Sve lutke i igrokazi bili su odlični i uživala sam u publici.

To se zove lektira bez imalo muke.

Tekst: Kristina Gmaz, 5. b

Posjeti mjesnoj knjižnici

Naša knjižničarka stalno nam govori da je velilko bogatstvo u mjestu stanovanja imati dvije knjižnice i da osim školske redovito trebamo posjećivati Općinsku knjižnicu Stubičke Toplice. Stoga svake godine u Mjesecu hrvatske knjige s nama posjećuje knjižnicu u susjedstvu.

Članarina na dar

Općinska knjižnica Stubičke Toplice nam je darovala besplatnu članarinu za nove članove u 1. a, 1. b, 5. a, 5. b i 6. a razredu. Knjižnica se nalazi u središtu Stubičkih Toplica, ima veliki izbor knjiga za djecu a čak i za odrasle. Pročitala sam mnogo knjiga, kao i moja obitelj. Imaju mnogo bajka, neke su zanimljive, neke su vezane za obitelj i prijatelje. Zato obvezno posjetite Općinsku knjižnicu. Moj razred i ja tamo ćemo se uputiti na nastavi Tjelesnoga u povodu Svjetskog dana pješačenja i ususret Mjesecu hrvatske knjige. Koliko čujem i mnogi drugi razredi škole spremaju se na taj posjet. Baš se radujem!

Tekst: Ema Nikolla, 5. b

Ozareni 1. a

Prvi dan Mjeseca hrvatske knjige iskoristili smo za posjet 1. a Općinskoj knjižnici Stubičke Toplice. U pratnji razrednice Monike Barić i školske knjižničarke Blanke Doko učenici su se sunčanim jesenskim putem uputili prema knjižnici jer „Kad si sretan i sunce za tobom žuri.“. Nekima je ovo bio prvi posjet knjižnici (Svakako ne i posljednji!). Tamo ih je dočekala knjižničarka Kristina Glas s kojom su razgovarali o knjižnici i omiljenim knjigama. Poslušali su priču o vuku koji je nakon mnogo pustolovina ipak zavolio čitanje te su za ukras knjižnice nacrtali omiljene likove. Uručene su im iskaznice koje su brže-bolje iskoristili za posudbu knjiga. Kako im je bilo? Prigodno, poticajno, radosno - planiramo ostati u takvom raspoloženju barem do 15. studenog!

Učitelj pas u 1. b

Moja sestra Darija također je sa svojim prijateljima iz 1. b i učiteljicom Mirnom Domitrek Avirović bila u posjetu Općinskoj knjižnici Stubičke Toplice. Po putu ih je “vodio“ jedan pas kojeg su zvali “učiteljem“, smijali su se i zabavljali. U knjižnici su ih dočekali lijepo pripremljeni stolovi. Kada su se svi smjestili krenulo je upoznavanje s prostorom i stvarima u knjižnici. Knjižničarka im je pročitala priču o zecu u knjižnici. Poslije su crtali svoju najdražu priču. Posuđivali su knjige (s novim iskaznicama!) i uzeli označivač za knjige. „U toj knjižnici bila je najdeblja knjiga koju sam ikada vidjela“, povjerila mi se moja prvašica. Po povratku je puhao jaki vjetar i skoro otpuhao male prvašiće, ali su uspjeli doći nazad do škole. Naravno, u pratnji psa što ih je sve posebno veselilo.

Tekst: Kristina Gmaz, 5. b

Šetnja umjesto Tjelesnoga

U petak, 8. listopada, nakon trećeg sata 5. a razred zaputio se prema Općinskoj knjižnici Stubičke Toplice. Šetnja umjesto Tjelesnog u školi? Može! Povod su Svjetski dan pješačenja i Mjesec hrvatske knjige. Išli smo u pratnji školske knjižničarke Blanke Doko i učiteljice Tjelesne i zdravstvene kulture Martine Debeljak koje su nas podsjetile na poslovicu „Zdrav duh u zdravom tijelu.“

Padala je kišica i bilo je hladno pa smo svi bili toplo odjeveni. Kada smo došli u knjižnicu dočekala nas je općinska knjižničarka Kristina Glas sa osmijehom na licu. Svi smo sjeli za stolove koji su bili pripremljeni za nas. Knjižničarka nam je objasnila što znače slova i brojevi koji su na stražnjoj strani knjige, tzv. signatura. Podijelila je iskaznice novim članovima knjižnice. Zatim smo obišli knjižnicu i razgledali neke knjige. Pričali smo i zabavljali se dok nije došlo vrijeme da se vratimo u školu. Našoj knjižničarki Blanki bile su pune ruke knjiga. Upitali smo ju zašto je posudila četiri knjige. Objasnila nam je da su dvije knjige za Nacionalni online kviz. Po putu u školu (Kraćem po našoj preporuci!) pričali smo o dojmovima i zapažanjima. Odlučile smo da ćemo ubrzo i same otići u Općinsku knjižnicu Stubičke Toplice.

Tekst: Lucija Domitrek i Iva Aščić, 5. a

Knjiga kao u priči

Putem od škole do knjižnice 5. b dogodilo se nešto neobično - zarazni lavež. Naime, u jednom je dvorištu stajao jedan pas koji je lajao, a ubrzo su i neki učenici počeli lajati također.

Kad smo došli u knjižnicu, sve je bilo lijepo pripremljeno. Bili su postavljeni stolovi puni knjiga. A bile su i neke fotelje na koje si mogao sjesti.

Kada smo svi sjeli na svoja mjesta i utišali se, općinska knjižničarka govorila nam je o knjižnici i raznim knjigama. Rekla je da na fotelje možeš sjesti i u miru čitati. Pokazala nam je da ima laptopa na kojima možeš igrati igrice i nešto učiti.

Nakon što nam je predstavila Dječji odjel, krenuli smo na Odjel za starije. Tamo je bilo jako debelih knjiga, a bilo je i onih tanjih. Bilo je rječnika, bilo je svega.

Nakon što nam je predstavila i Odjel za starije mogli smo razgledavati. Moja prijateljica i ja posudile smo knjige. Bila sam jako sretna što sam pronašla knjigu „Najgora djeca na svijetu“.

Dolazit ću tamo malo češće, a nadam se da ćete i vi otići u tu malu knjižnicu u našim Stubičkim Toplicama s puno prekrasnih knjiga.

Tekst: Kristina Gmaz, 5. b

6. a posjetio je knjižnicu 22. 10. 2021.

http://dhk.hr/tribina-dogadanja/hrvatska/mala-tribina-s-mladenom-kopjarom4

Ususret književnom susretu

Indijanci Irokezi

Moj prvi ovogodišnji zadatak na Novinarima je napisati tekst o Indijancima Irokezima. Naime, u goste nam stiže pisac koji ih jako voli - Mladen Kopjar. Nažalost, ne poznajem osobno nijednoga Indijanca pa ću morati vjerovati pisanoj riječi.

Pročitala sam igrokaz ''Moj tata Indijanac'' - sama i djelomično zajedno na nastavi. Smiješno je, zabavno i stvarno za preporuku! U digitalnom izdanju Enciklopedije na mrežnom mjestu Hrvatskog leksikografskog zavoda Miroslav Krleza pod natuknicom „Indijanci Irokezi'' pronašla sam sljedeće informacije: Irokezi - skupina jezično srodnih sjevernoameričkih indijanskih plemena. Procjenjuje se da je oko 1600. bilo oko 5500 pripadnika Pet plemena i oko 5000 pripadnika plemena Tuscarora. Irokeška je konfederacija zbog svojega graničnoga položaja između francuskih i engleskih doseljenika imala u XVII. i XVIII. st. značajnu političku i gospodarsku ulogu na američkom sjeveroistoku. Irokezi su bili britanski saveznici u sukobima s Francuzima. Irokezi su se tradicionalno bavili poljodjelstvom i lovom, a nešto manje i ribolovom, a značajnu je ulogu imala i trgovina. U SAD-u i Kanadi danas živi više od 130 000 Irokeza.

Postoji i frizura naziva Irokeza. Na književnom susretu možemo pitati Mladena Kopjara zašto je za svog glavnog lika odabrao upravo Indijanca Irokeza. Knjižničarka je pozvala pojedine učenike da za susret (po)slože Irokeze i/ili izrade indijanske maske. To bi mogao biti stvarno drugačiji susret!

Tekst: Nicole Kraševac, 6. a

Izvor: https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27851 (pristupljeno 22. 9. 2021.)

Virtualni susret s dvojicom književnika

29. 9. 2021. održan je virtualni književni susret u organizaciji Malih tribina Društva hrvatskih književnika. Sa čak 2 književnika u gostima! Jedan od njih prvi put je predstavio svoju novu novcatu knjigu! U njemu su sudjelovali učenici od 5. do 7. razreda, Hrvoje Kovačević kao voditelj susreta i „glavni“ gost Mladen Kopjar.

Bili smo podijeljeni u dvije učionice, 5. a i 5. b bili su u učionici s 6. a, a učenici 7. a su bili u učionici s 7. b razredom. Bilo je uzbudljivo namještati učionice. Svi smo nosili zaštitne maske i prozori su bili širom otvoreni. Dio učenika je u samoizolaciji pa su i oni pratili preko poveznice u virtualnim učionicama.

Mladen Kopjar predstavio je knjige „Moj tata Indijanac“ i najnoviju, koju još nitko nije vidio od publike osim nas, „Djed Mlaz“. Nakon čitanja tekstova bilo je i nekih pitanja o inspiraciji i motivima za pisanje, trajanju pisanja i najdražim piscima (Kušan „Zagonetni dječak“ i Molnar „Junaci Pavlove ulice“) te sam jedno posebno zapazila - Kako ste došli do teme da tata bude baš Indijanac? Sva pitanja su mi se sviđala jer sam se i ja to zapitala. Pisci su nam na kraju poručili da se ovakvi susreti održavaju radi poticanja čitanja i da svakako trebamo to činiti – čitati. Imamo nekoliko knjiga Mladena Kopjara u školskoj knjižnici, i to smo sve posudili, a i krimiće Hrvoja Kovačevića.

Na kraju smo svi pomogli našem prijatelju Mateju da se popne uza stube jer ima gips radi slomljene noge. Taj dio dana mi se jako svidio. Bio je to, kako knjižničarka kaže, čin prijateljstva i tolerancije.

Tekst: Kristina Gmaz, 5. b

Basne 5. a po uzoru na Ezopa

U 5. a uvijek se uzbuđeno čeka sat lektire. Pripremaju se vrećice, uvježbavaju se monolozi, izrađuju se lutkice… Tako je bilo i u siječnju – učenici su čitali Ezopove „Basne“. Nakon čitanja, pripremili su monolog jedne životinje iz basne po izboru ili su jednu basnu dramatizirali i naučili je prikazati pomoću kazališta sjena. Trebali su upregnuti svoje moždane vijuge, upotrijebiti maštu, naoštriti kreativne olovke i napisati vlastitu basnu. Raznih je životinja bilo u tim basnama – leptira, vukova, morskih pasa, ribica, tigrova i zečeva, lisica i orlova… Čitav zoološki vrt! Naravno, posebno se pazilo na pisanje pouka. Čitatelji moraju nešto i naučiti čitajući basne, je li tako? U nastavku tri najuspješnije basne petaša po izboru učiteljice Romine Gorički Mihaljinec.

MORSKI PAS I RIBA

Veliki i opasni morski pas plivao je dubokim morem kad je odjednom začuo plač jedne ribe. Kada se približio, riba se prestrašila misleći da će ju morski pas pojesti. On joj je rekao da ju neće pojesti jer ga jako bole zubi. Riba mu se počela smijati i rugati zato što ga bole zubi. Morski pas je tužno uzdahnuo i otplivao dalje. Nakon dva tjedna morski pas je ozdravio, vratio se i pojeo ribu koja mu se rugala.

Pouka: Nikad se ne rugaj nekome jer će ti se to vratiti.

Leon Smetko, 5. a

LISICA, ZEC I VUK

Jednoga sunčanog dana lukava lisica jako je ogladnjela. Odlučila je potražiti hranu u šumi. Kada je stigla, ugledala je malenoga zeca. Približila mu se i pozvala ga na ručak. Zec se uredio i pošao lijinoj kućici. Lisica ga je dočekala na vratima. Zajedno su sjeli i krenuli jesti. Lisica se podigla i pokazala zecu sliku. Zec je bio očaran ljepotom slike. Lisica je otvorila usta i u sekundi pojela zeca. Vuk je sve to vidio s prozora pa se odlučio osvetiti liji. Obukao se u poštara i uzeo je prazne kuverte. Pozvonio je liji na vrata. Ona je otvorila vrata i pozvala ga da sjedne. Kada je otvorila kuvertu, vidjela je da je prazna. Nije se ni stigla požaliti jer ju je vuk već progutao.

Pouka: Ne smijemo biti zli jer nam se zlo onda vraća.

Lucija Domitrek, 5. a

LAV I TIGAR

Hodali su zajedno lav i tigar i putem su ožednjeli. Došli su do jezera u kojem je bilo jako malo vode. Najednom je došao leopard i suprotstavio im se jer je on htio svu vodu. Lav i tigar su to odbili pa ih je leopard napao. Lav i tigar su ga savladali i prestali su se svađati.

Pouka: Ako nas je više, veće su šanse da preživimo.

Jan Bos, 5. a

Virtualna foto izložba "Volim knjige"

https://www.canva.com/design/DAE4EUe8w1A/TeIV8Onq1e9uAY7cPSGmHQ/view?utm_content=DAE4EUe8w1A&utm_campaign=designshare&utm_medium=link&utm_source=shareyourdesignpanel

Virtualni književni susret sa Željkom Horvat-Vukelja u 2. a, 3. a i 3. b razredu u veljači

Mala tribina Društva hrvatskih književnika i moderator Hrvoje Kovačević doveli su nam u goste omiljenu književnicu Željku Horvat-Vukelja.

http://dhk.hr/tribina-dogadanja/hrvatska/mala-tribina-sa-zeljkom-horvat-vukelja9

Bez obzira na udaljenost i ekrane postignuta je interakcija i obostrano zadovoljstvo.

Page updated

Google Sites

Report abuse