13. BROJ
Kad sam ušao u školsku knjižnicu, bio je tu moj najdraži prijatelj Dario Matošević. Dario i ja razgovarali smo dok nije došla knjižničarka. Pričala je o mašti, pisanju, istraživanju; pitala nas je čime se volimo baviti pa sam joj pokazao svoje stripove. Govorila je o rubrikama u digitalnom školskom listu, glazbi kao temi novoga broja. Tu sam se odmah sjetio svoje mame koja je po zanimanju etnomuzikolog. Zaključili smo da sam ja super za Novinare jer smo školski list Maksić i ja imenjaci. Sjeli smo za stol i krenuli pisati na računalu. Dogovorili smo se da ću napisati kako mi je bilo prvi dan na Novinarima, a Dario o Danu starijih osoba. Pisao sam, pisao i sat je brzo završio. Kad smo izlazili iz knjižnice Dario mi je rekao da je Maksić stariji od mene. U izradi sudjeluju učenici 6. a i 8. a.
Dan je bio lijep, a bit će još ljepši. Zadaća mi je da napravim strip o superjunacima knjiga, bez nasilja, pa sam krenuo pisati i crtati „Stikman traži mjesto za čitanje“.
Tekst: Maksimilijan Lešković, 6. a
U suradnji s udrugom Veliko srce malom srcu obradovali smo malene kardiološke pacijente i udahnuli još malo božićnoga duha među nas.
Ideja: Dubravka Coha Seničić
Izvedba: Blanka Doko i Natalija Stambolija
Učenici 4. a u prosincu su imali radionicu o brajici, pismu za slijepe i slabovidne osobe. Kako piše na školskom mrežnom mjestu, radionica je organizirana s ciljem podizanja svijesti o važnosti inkluzije i razvijanja empatije kod najmlađih učenika. Naučio sam da je riječ o prihvaćanju i suosjećanju – podršci. Radionicu je vodila Aleksandra Sever iz Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek. Mi u razredu jako dobro poznajemo Aleksandru jer ponekad dolazi pomagati našoj prijateljici. Poznajemo ju već nekoliko godina i jako je dobra prema nama.
Učili smo s Aleksandrom tako što smo trebali odgonetnuti što piše na papiru na brajici. Poučila nas je o pisanju s desna na lijevo. Bilo je jako zanimljivo i malo neobično kad smo dodirivali točkice prstima.
Tekst: Dominik Glas, 4. a
Brailleovo pismo [braj~] (brajica), sustav pisma za slijepe što ga je 1829. stvorio Francuz Louis Braille (1809–52). Upotrebljava se šest izbočenih točkica, u shemi od po tri točkice u dva okomita reda, a s pomoću njih mogu se dobiti 63 znaka. Samostalno su prepoznatljiva 32 znaka, a 31 znak može se prepoznati samo uz koji drugi znak ili eliminacijom s pomoću pravila o upotrebi znakova. Velika slova i brojevi dobivaju se s pomoću predznaka i malih slova. Braille je izumio i glazbene znakove. Slijepi čitaju pipajući prstima obiju ruku slijeva nadesno, a pišu na jačem papiru posebnim pisaćim priborom počinjući od desna nalijevo. Papir se stavi između dvaju okvira; šilom se bode kroz rupice na gornjem okviru tako da nastaju izbočene točkice u udubljenjima na donjoj strani. Na pisaćem stroju točkice se bodu odozdo te se piše slijeva nadesno. Braille, i sam slijep od četvrte godine, djelujući kao učitelj slijepe djece na Institutu za slijepu mladež u Parizu i kao reproduktivni glazbenik, poznavajući potrebe i mogućnosti slijepih, usavršio je svoj sustav tako da je on prihvaćen u cijelome svijetu. Prvu hrvatsku početnicu za slijepe izradio je Vinko Bek 1889. Danas u svijetu i u nas postoji bogata literatura tiskana na brajici.
Izvor: Brailleovo pismo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 15.1.2026. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/brailleovo-pismo>.