Kako izgleda jedan sat na Radijskoj skupini?
Dogovaramo se što ćemo raditi. Potom radimo emisije - smišljamo pitanja i slušamo ono što smo napravili. Učiteljica slaže materijale.
Što koristite od opreme?
Imamo snimač, mikrofon.
Koliko vam treba da napravite jednu emisiju?
Puno je tu zadataka. Treba nam par dana da se dogovorimo a onda krenemo u akciju osmišljavanja pitanja, traženja sugovornika, snimanja.
Što je najzabavnije na grupi?
Meni je najzabavnije hodati po školi i ispitivati ostale. Baš mi je to dobro.
Kakav je osjećaj poslušati emisiju objavljenu na mrežnoj stranici škole i u školskom listu?
Neobično, ali na kraju osjećam ponos.
Tekst: Manuela Klenkar, 5. a
Mislav Ašćić, 7.a -
Proleče
Pogle, se je zelene i
ptičeki letiju visoke.
Dani su veseli i šareni,
a njive i bregi zeleni.
Cvetje cvete, a dežđ tihe curi
na proletnu travicu i njive obleva.
Jutreka su duga dok se na zemlje
dela proletna rosa i duga.
Se je šarene, zelene i vesele,
se diši po proleču.
Sončeko svetli visoke
po mojemu bregu i obloku.
Sara Cerovečki, 7. a
Zbornik 53. Zbora malih pjesnika u Zlataru
12 RAZLOGA ZAŠTO JE ČITANJE VAŽNO, KORISNO I BITNO:
Čitanje aktivira mozak
Mozak, kao i svi mišići, mora ostati aktivan kako bi dobro funkcionirao. Čitanje u tome odlično služi te može čak i spriječiti razvijanje bolesti mozga poput demencije.
Čitanje proširuje znanje
Sve što čitate vašu glavu puni novim informacijama - nikada ne znate kada će vam trebati. Znanje nikada nije na odmet!
Čitanje proširuje rječnik
Da, ako čitate vrlo je vjerojatno da ćete poznavati više riječi od onih koji to ne čine ili čine rjeđe – imat ćete širi rječnik od drugih, što često može biti vrlo korisno.
Čitanje poboljšava pamćenje
Dok čitamo moramo stalno pamtiti radnju, likove i njihove pozadine, te mnoštvo drugih sitnica koje naš mozak pamti bez problema, a unapređuju naše pamćenje.
Čitanje razvija analitičko razmišljanje
Jeste li ikada čitali triler ili krimić te shvatili tko je ubojica prije kraja knjige? Ako jeste, ili ste barem probali, znači da ste koristili svoje analitičko razmišljanje i zaključivanje. Bravo!
Čitanje poboljšava koncentraciju i fokus
Ovo je prilično očito jer da biste pratili radnju ipak morate biti koncentrirani iliti fokusirani. Koncentrirani ljudi lakše uče i pamte.
Čitanje unaprjeđuje vještine pisanja
Budući da čitanje proširuje vidike, rječnik i uči novim izrazima, razumljivo je da pomaže i s pisanjem. (Pogotovo onih silnih zadaćnica na svakojake teme.)
Čitanje rješava nesanicu
Ako nikako ne možete zaspati i tu knjiga može pomoći! Čitanje opušta vaš mozak i priprema ga za spavanje, a kod onih kojima je čitanje dosadno dovoljna je već i sama pomisao pa da im se počne zijevati!
Čitanje gradi samopouzdanje
Čitate li mnogo knjiga postajete informirani o raznim temama. Kad ste načitani, ljude zanima vaše mišljenje. To može promijeniti način na koji gledate na sebe.
Čitanje razvija maštu i kreativnost
Pogotovo knjige bez ilustracija. Tada potpuno sami zamišljate izgled događaja, likova... Puno toga može vam pružiti inspiraciju.
Čitanje pomaže u javnom nastupu
Nije tajna da su svi glumci jako načitani. Moći ćete se lakše izražavati i biti uvjereniji u ono što govorite.
Čitanje mijenja život
Čitanje mijenja naš pogled na stvari. Nakon nekog vremena, počet ćete primjećivati stvari koje još niste, razmišljati o svijetu oko sebe, možete i postati inspirirani za napraviti nešto novo i drugačije. Sve to može promijeniti vaš život.
Tekst: Nikolina Gmaz, učenica generacije 2013. - 2021.
Na svečanom otvorenju izložbe učenike podupiru ravnateljica Brigitte Gmaz i voditeljica zadruge Romina Gorički Mihaljinec.
Naši su se učenici i učitelji okupljeni u zadruzi „Bobi“ u studenom posvetili adventskom stvaralaštvu. Kreativni uradci izloženi su na tradicionalnoj Adventskoj izložbi „U susret došašću“ u organizaciji Udruge „Hrvatska žena“ ST i Turističke zajednice Općine ST te pod općinskim pokroviteljstvom u Vijećnici Općine Stubičke Toplice. Na svečanom otvorenju nastupili su članovi Dramske skupine učiteljice Mirne Domitrek Avirović te u ulozi voditeljice učenica 6. a Lucija Domitrek.
Neobične "Smiješne i nesmiješne priče" maštovitog četvrtaša Erika Lujanca
Olimpijac Nikola Mektić i školski novinar Lovro Margetić.
Razgovarao: Lovro Margetić, 5. a
Koliko dugo igrate tenis?
- Počeo sam igrati sa 6 godina i nikad nisam prestao – to je bila ljubav na prvi pogled. Ne želim ni zbrajati koliko je to godina. Nadam se da ću uspjeti još nekoliko godina igrati na ovoj razini.
Kako to da ste se odlučili baš za tenis a ne neki drugi sport?
- Tu se moram prije svega zahvaliti svome četiri godine starijem bratu koji je zaluđen igrom Gorana Ivaniševića molio baku i dedu da mu kupe reket. Kad mi je objasnio pravila, nisam prestao s igrom.
Kad ste odlučili da ćete se profesionalno baviti tenisom?
- Od prvih dječjih turnira uvijek sam bio među najboljima u konkurenciji i već tad sam počeo sanjati da mogu od tenisa jednog dana živjeti. S 18 godina počinjem igrati profesionalne turnire. Godinama sam se probijao, a zadnjih nekoliko godina baš jako uživam u svojim uspjesima.
Jeste li zadovoljni plaćom?
- Naravno da sam zadovoljan. Svoje nagrade zarađujem u državama u kojima igram turnire. S obzirom na moje odrastanje i navike koje sam tijekom života stekao, jako sam zadovoljan.
Učiteljica TZK Martina Debeljak objasnila mi je da ste igrali i pojedinačno. Zašto ste se odlučili za parove?
- Igrao sam puno dulje pojedinačno i jako sam volio, ali nisam bio na ovoj razini - nisam uspio pokazati kvalitetu koju pokazujem u parovima. Igru u parovima oduvijek sam volio, tako da sam jako sretan.
Kad smo već kod moje omiljene učiteljice koja nas je povezala s Vama, odakle se poznajete?
- Njezin suprug Dubravko moj je dugogodišnji kondicijski trener. No dobri smo prijatelji i izvan poslovnog odnosa. Moj savjet - drži se svoje učiteljice i sve će biti dobro.
Hoću, hvala. Imate li još nekog trenera?
- Imam još i teniskoga trenera Gorana Orešića s kojim radim jednako dugo. Odlično se slažemo svi skupa i odličan smo tim.
Koliko dnevno trenirate?
- Kad sam u Zagrebu, treniram 4 sata dnevno – 2 sata kondicijski trening u teretani i 2 sata teniski trening na terenu.
Sigurno se nekad i odmarate. Kako to onda izgleda?
- Volim biti doma i družiti se s prijateljima, gledati filmove i pratiti druge sportove, lagano i mirno.
Tko je Vaš sportski uzor?
- Ne smijem reći naglas, ali u djetinjstvu mi je uzor bio najveći Ivanišević protivnik, Pete Sampras. On mi je tada bio najdraži i baš sam se na njega ugledao. Ali kasnije sam počeo navijati za Gorana Ivaniševića. Cijenim mnoge sportaše.
Koje su osobine savršenog sportaša?
- Ne znam koje su savršene osobine, ali svakako postoje neke osobine bez kojih ne možeš postati vrhunski sportaš. Moraš imati talent za to što radiš, moraš biti jako predan, uporan, skroman i moraš imati sreće.
Kakav je bio osjećaj primiti prvu zlatnu olimpijsku medalju?
- Fenomenalan osjećaj, znaš, i taj osjećaj ne blijedi – možda je čak i jači nego u onom trenutku kad ti je sve pomalo čudno i još nisi ni svjestan. Posebno je kad vidiš što ta Olimpijada znači a da si ti jedan od ljudi koji je uopće i nastupio tamo. Kad imaš zlatnu medalju, jednostavno se osjećaš beskonačno.
Zašto je važno baviti se sportom?
- Ako si vrhunski profesionalni sportaš, živiš život kao iz snova, osjećaš se kao da ni nemaš pravi posao nego da radiš i baviš se svojim hobijem. Kao neprofesionalnom sportašu bavljenje sportom je preporučljivo, pogotovo u mlađoj dobi, daje dodatnu obavezu, stvara radne navike, odvlači te od puno loših stvari u koje bi mogao upasti kao dijete i mlad čovjek, tako da sport apsolutno preporučam svima.
Kad ste bili u osnovnoj školi jeste li ikada razmišljali da ćete postati vrhunski sportaš? Meni je sad nezamislivo da ja ili netko od mojih prijatelja za koju godinu postanemo olimpijci.
Da, tako sam se i ja osjećao kad sam bio u tvojim godinama, ali nisam puno ni razmišljao. Jednostavno, gurala me ljubav prema tome i uživao sam radeći ovo svaki dan. Ne mogu reći da sam ovo radio samo zato da bih jednog dana postao olimpijac, nego zato što sam to volio. Čak i da nisam uspio, opet bih bio sretan čovjek. To je moj odgovor.
I za kraj – što mislite, kakav biste bili učitelj TZK u osnovnoj školi?
Mislim da bi me djeca jako voljela. (smijeh) Uvijek sam volio profesore koji su nas puštali da igramo nogomet, košarku, graničara… Nadam se da i vama učiteljica daje da se puno igrate, a ne samo da vas „gnjavi“ kolutima unaprijed i unazad. (smijeh)
BRZOPOTEZNO DODAVANJE LOVRO:NIKOLA
Kad ste postali tako visoki? (smijeh) Dugo sam bio nizak, a onda u 17-oj izrastao preko noći. Možda su mi roditelji nešto stavili u hranu, ne znam. (smijeh) Makar, 183 cm ti i nije baš neka posebna visina.
Kad smo kod hrane, koja Vam je omiljena? Carbonara
I meni!
A piće? Čaša dobroga crnog vina.
Omiljena poslovica: Pusti me da živim.
Ljubav? Ljubav sve pobjeđuje. (smijeh)
Koliko reketa potrošite na mjesec?
Misliš koliko mi puta pukne žica?
Da.
Znaš što, jako rijetko, ali po turnirima to ti tako ide u profesionalnom radu, praktički odigraš 2 treninga i onda već mijenjaš, a na ovoj razini moraš imati novo, našpanano, tako da mjesečno potrošim barem 20-ak reketa.
U Zborniku literarnih radova učenika osnovnih škola šk. god. 2021./2022. objavljena je „Tuga“, pjesma naše učenice Laure Franjković i mentorice Danijele Miklec. Učiteljica Romina Gorički Mihaljnec također je uključila svoje talentirane učenice Saru Cerovečki, Juli Kišur Novak i Jairah Šegon u hvalevrijedni manifest dječjoj kreativnosti i stvaralaštva naklade Ljevak.
Pjesmu „Tuga“ Laura je napisala na razrednoj radionici kreativnog pisanja koju su, uz učiteljicu i knjižničarku, vješto vodile talentirane učenice-sudionice u radionici kreativnog pisanja „Čudesna metafora: Kroz igru do pjesme“ Kristine Špiranec organiziranoj povodom Noći knjige u Općinskoj knjižnici Stubičke Toplice.