Zaštićena područja u svijetu

Svjetska prirodna i kulturna baština podrazumijeva prirodna i kulturna dobra međunarodno priznate, izvanredne i univerzalne vrijednosti koja su kao takva podvrgnuta i posebnomu režimu zaštite i očuvanja. Sam pojam uveden je Konvencijom o zaštiti svjetske prirodne i kulturne baštine, koju su zemlje članice UNESCO-a prihvatile na 17. zasjedanju Opće konferencije te organizacije 1972. u Parizu.  Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine potiče države na praćenje i izvješćivanje o stanju očuvanja područja svjetske baštine. Ovom konvencijom omogućena je pomoć u očuvanju baštine, a države potpisnice dužne su voditi brigu o zaštićenim lokalitetima. 

Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN), osnovana 1948. godine, predstavlja globalnu organizaciju posvećenu očuvanju prirodnih resursa i promicanju održivog razvoja. Kao jedna od najstarijih i najutjecajnijih ekoloških organizacija, IUCN igra ključnu ulogu u koordinaciji napora za zaštitu bioraznolikosti i prirodnih staništa diljem svijeta. Kroz suradnju s vladama, nevladinim organizacijama, znanstvenicima i lokalnim zajednicama, IUCN doprinosi razvoju politika i strategija koje imaju za cilj očuvanje ekosustava i vrsta. Jedan od najvažnijih doprinosa IUCN-a globalnim naporima za očuvanje prirode je izrada i održavanje Crvene liste ugroženih vrsta. Ova lista predstavlja sveobuhvatni pregled statusa ugroženosti biljnih i životinjskih vrsta diljem svijeta, pružajući ključne informacije za donošenje odluka o zaštiti i upravljanju vrstama. Crvena lista kategorizira vrste u nekoliko grupa, uključujući kritično ugrožene, ugrožene i osjetljive vrste, čime se omogućava usmjeravanje resursa i napora na najugroženije vrste.

Zaštićena područja predstavljaju različite vrste prostora koja se štite radi očuvanja prirodnih resursa, biološke raznolikosti i ekoloških procesa. Prema posljednjem izdanju Liste zaštićenih područja Ujedinjenih naroda iz 2018. godine, u svijetu je zaštićeno 238.563 područja, koja pokrivaju 46.414.431 km2. Ukupno je zaštićeno 14,87% kopnene i 7,27% morske površine Zemlje. 

Ljudskim su se djelovanjem mnoge sastavnice raznolikosti i bogatstva izvorne prirode tijekom vremena izmijenjene ili su nestale, pa se spoznalo da neracionalnim korištenjem prirodnih dobara mogu nastati nepovratne promjene, a time i za čovjeka nepopravljive štete. U početku se mislilo samo o očuvanju iznimno slikovitih i stoga vrijednih područja, pa je proglašen prvi nacionalni park u svijetu, Yellowstone (1872). U Europi je prvim zaštićenim područjem proglašen dio istočnih Alpa, nacionalni park Engadin (1902.). 

Temeljem Zakona o zaštiti prirode u Republici Hrvatskoj postoji devet kategorija zaštite: strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat, park prirode, regionalni park, spomenik prirode, značajni krajobraz, park-šuma te spomenik parkovne arhitekture. Nacionalne kategorije uglavnom odgovaraju jednoj od međunarodno priznatih IUCN-ovih kategorija zaštićenih područja.

ZADATCI 

1. Izradite tematsku kartu koja prikazuje 4 kategorije zaštite prirode u Hrvatskoj: strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat, park prirode. 

2. Koristeći informacije s poveznice navedite međunarodne sporazume o zaštićenim područjima u kojima sudjeluje Hrvatska. Navedite primjere hrvatskih zaštićenih područja koja su uključena u sporazume o zaštićenim područjima. 

3.  Koristeći navedene pojmove definirajte održivi razvoj:

ravnoteža, zadovoljavanje potreba, sadašnje generacije, buduće generacije 

4. Razmilsite i objasnite može li se pomiriti želja za gospodarskim razvojem i potreba za zaštitom prirode? 

5. Istražište što je UNESCO.