Populacijske politike 

  Ekspanzivna (pronatalitetna) populacijska politika 

Pronatalitetne populacijske politike predstavljaju skup mjera koje države poduzimaju kako bi povećale stopu nataliteta. Ove politike su često odgovor na demografske izazove kao što su starenje stanovništva, smanjenje radno sposobne populacije i ekonomski pritisci povezani s niskom stopom rađanja. Iako ove politike mogu donijeti značajne pozitivne promjene, njihov uspjeh ovisi o pažljivoj implementaciji i osiguravanju da mjere budu sveobuhvatne, pravedne i dugoročno održive. Francuska populacijska politika predstavlja uspješan primjer kako sveobuhvatan i dobro osmišljen set mjera može pozitivno utjecati na demografske trendove i kvalitetu života. Pružanje financijske potpore, poreznih olakšica, subvencioniranih usluga skrbi o djeci, roditeljskih dopusta i fleksibilnih radnih aranžmana stvorilo je povoljno okruženje za obitelji s djecom. Dugoročni učinci ove politike uključuju održavanje visoke stope nataliteta, visoku stopu sudjelovanja žena na tržištu rada i jačanje socijalne kohezije. 

Pročitajte  članak na poveznici i objasnite na koji način Njemačka provodi populacijsku politiku.  

Restriktivna (antinatalitetna) populacijska politika

Restriktivne populacijske politike predstavljaju skup mjera koje države poduzimaju kako bi smanjile stopu rasta stanovništva. Ove politike se često primjenjuju u zemljama koje se suočavaju s problemima prenapučenosti, nedostatka resursa, ili ekološkim izazovima. Restriktivne populacijske politike često su kontroverzne zbog njihovih metoda i dugoročnih posljedica. Dok ove politike mogu privremeno smanjiti stopu rasta stanovništva, one također mogu stvoriti ozbiljne društvene, ekonomske i etičke probleme. Ključno je da države koje se suočavaju s izazovima prenapučenosti pronađu uravnotežen pristup koji poštuje ljudska prava i potiče održivi razvoj. Učinkovite populacijske politike trebaju biti sveobuhvatne, uključujući obrazovanje, zdravstvenu skrb i socijalnu podršku, kako bi se postigli trajni i pozitivni rezultati.

Pad stope nataliteta, starenje populacije i iseljavanje stanovništva demografska su realnost Hrvatske. Hrvatskoj je potrebna populacijska politika koja će navedene probleme rješavati. Glavni cilj populacijske politike u Hrvatskoj bi trebao biti pomlađivanje i brojčani porast stanovništva Hrvatske. Za postizanje tog cilja Hrvatskoj su na raspolaganju različiti tipovi populacijske politike.  U prvom redu tu je ekspanzivni tip populacijske politike kojoj je svrha povećanje stope nataliteta koji bi bila iznad stope mortaliteta. Na taj bi način osigurali prirodni rast broja stanovnika. Mjerama redistributivne populacijske politike Hrvatska može djelovati na smanjenje koncentracije stanovništva u velikim urbanim središtima i zaustavljanje daljnje polarizacije naseljenosti. Imigracijskom populacijskom politikom se može poticati povratak iseljenih i doseljavanje novog stanovništva. 

Redistributivna (razmještajna) populacijska politika

Redistributivna ili razmještajna populacijska politika odnosi se na skup mjera koje države provode kako bi utjecale na prostornu distribuciju stanovništva. Cilj ove politike je uravnotežiti raspodjelu populacije između različitih regija unutar zemlje, smanjujući prenapučenost urbanih područja i potičući naseljavanje manje razvijenih ili depopuliranih područja. Razmještajna politika može biti odgovor na ekonomske, socijalne i ekološke izazove povezane s neujednačenom prostornom raspodjelom stanovništva. Je li ova politika potrebna u Hrvatskoj?

Australija provodi redistributivnu populacijsku politiku s naglaskom na poticanje naseljavanja imigranata migranata u slabije naseljenim i slabije razvijenim područjima. Kroz programe kao što su Regional Sponsored Migration Scheme (RSMS) i Skilled Work Regional Visa, vlada osigurava da kvalificirani radnici, koje sponzoriraju poslodavci iz manje razvijenih regija, dobiju priliku za stalni ili privremeni boravak. Ovi programi ne samo da pomažu u popunjavanju radnih mjesta u ruralnim i sjevernim dijelovima Australije, već i potiču ekonomski razvoj tih područja, smanjujući pritisak na prenapučene urbane centre poput Sydneya i Melbournea.

Eugenička populacijska politika

Eugenička politika odnosi se na skup mjera i ideologija usmjerenih na poboljšanje genetskog sastava ljudske populacije. Ova politika, koja se razvila krajem 19. i početkom 20. stoljeća, ima korijene u pseudoznanstvenim teorijama koje sugeriraju da se ljudske osobine, uključujući inteligenciju i zdravlje, mogu unaprijediti kroz selektivnu reprodukciju. Eugeničke politike bile su popularne u mnogim zapadnim zemljama, uključujući SAD, Kanadu i mnoge europske države. Te politike uključivale su prisilnu sterilizaciju, segregaciju i čak eutanaziju pojedinaca smatranih "genetski nepoželjnima". Vrhunac eugeničke politike bio je u nacističkoj Njemačkoj, gdje su te ideje dovele do strašnih posljedica, uključujući genocid nad milijunima ljudi tijekom Holokausta. Ustaški režim za vrijeme NDH, marionetske države pod utjecajem nacističke Njemačke i fašističke Italije tijekom Drugog svjetskog rata, provodio je brutalne metode eutanazije i masovnih ubojstava kako bi se riješio onih koji su smatrani genetski inferiornima ili politički nepodobnima.  Suvremeno društvo odbacuje ove ideje kao etički i znanstveno neopravdane. Međutim, povijest eugenike služi kao važan podsjetnik na opasnosti zlouporabe genetike i važnost etičkog promišljanja u znanstvenim istraživanjima i politikama.