XVI. gimnazija, 4d, 2025.
Na satu fizike profesor je nenajavljeno počeo ispitivati i prozvao jedno dječaka pred ploču. Pitao ga je koliko treba autu da prijeđe 120 km ako ide 60 km/h. Dječak je nakon razmišljanja rekao: “Pa ovisi kakva je cesta.” Profesor ga je na kraju ocijenio s dvojkom jer “razumije život, ali ne i matematiku.”
Izvor: Ana Majstorović
Istražila Karla G., 2c, 2026.
(31.03.2026.)
2025 - 4/1
Prva ekonomska škola, 4j, 2025.
Na satu matematike profesorica je zadala kompliciranu jednadžbu i pozvala jednog učenika da je riješi. On izađe, napiše par koraka i onda samo stane. Okrene se i kaže: “Profesorice, mislim da smo se ja i jednadžba razišli – ona ide svojim putem, ja svojim.” Profesorica se nasmijala i rekla: “Pošteno, ali na testu ćete se morati pomiriti.”
Izvor: Matija Kelković
Istražila Karla G., 2c, 2026.
(31.03.2026.)
2025 - 4/2
Prirodoslovna škola "Vladimir Prelog", 4m
Najluđa scena naše sezone bila je kad smo se na velikom odmoru dogovorili da se nitko, ali baš nitko, ne vrati na zadnji sat. Plan je bio jednostavan: čim zvoni, svi se tiho evakuiramo kroz stražnji izlaz škole i nestajemo u kafiću iza ugla. Sve je išlo savršeno, deset minuta smo uživali u slobodi, dok se e dnevnik nije zacrvenio s neopravdanima. Nastao je muk, a onda počelo je žaljenje i kukanje zbog loše odluke. Ta kava nam je bila najskuplja u životu, ali je taj trenutak kad smo svi zajedno "pali" postao najbolja priča našeg showa Zadruga kojeg ćemo pamtiti po zajedništvu i slozi čak i u najtežim vremenima!
Izvor: Tea Č.
Istražila: Katarina P., 2d, 2026.
(31.03.2026.)
2025 - 4/3
I. tehnička škola Tesla, 4e, 2025.
Na maturalcu se dogodila jedna pomalo neobična i zabavna situacija. Jedan dečko je tada prvi put u životu probao alkohol i to tek s navršenih 18 godina. Budući da nije imao nikakvu toleranciju, već nakon jedne pive osjetio je jake posljedice. Bili smo u jednom baru u podrumu hotela, gdje je pio točeno pivo i vrlo brzo se toliko napio da smo ga morali doslovno nositi od bara do sobe. Na kraju večeri situacija je postala još zanimljivija – uzeo je škarice za rezanje noktiju i počeo rezati nokte na rukama iako nije mogao gledati ni hodati ravno. Iako je svima bilo pomalo smiješno, pobrinuli smo se da sigurno dođe u sobu i da sve završi bez problema.
Izvor: S.P.
Istražila: Nika Ž., 4b, 2026.
(01.04.2026.)
2025 - 4/4
Elektrostrojarska obrtnička škola (Selska), 3j, 2025.
Na maturalcu u Nici dogodila se jedna smiješna situacija koje se svi učenici iz tog razreda prisjećaju kroz smijeh. Dok su se učenici vraćali autobusom s izleta, jedan od njih je na benzinskoj postaji kupio hot-dog s raznim nadjevima i kakao u tetrapaku. U početku je sve bilo u redu, no ubrzo je postalo jasno da mu ta kombinacija nije najbolje sjela. Osjećao je bolove u trbuh i kruljenje u želudcu te više nije mogao izdržati a da ne obavi nuždu. Tada se proširio neugodan miris. Svi su u početku šutjeli, a onda su se počeli smijati, a čak su se i profesori jedva suzdržavali. Cijela situacija pretvorila se u šalu koja je svima uljepšala putovanje i ostala kao jedna od najzabavnijih uspomena (osim tom dječaku).
Istražio Vito T., 4a, 2026.
Izvor: T. Č.
(06.04.2026.)
2025-4/5
Trgovačka škola, 3a, 2025.
Jednom na satu matematike, frendica i ja totalno nespremne za ispit. Profesorica već ulazi, a mi u panici šapćemo: “Brate, jesi išta učila?” Ona samo klima glavom ko da je, a znam da nije taknula knjigu. Podijele testove, ja gledam zadatke – kao da su na tunguzijskom. Nakon 10 minuta mi gura svoj test i šapne: “Imam rješenje za prvi.” Pogledam i vidim piše “Bog zna”. Puknem od smijeha, jedva se suzdržavam. Profesorica nas skuži i dođe: “Što je tako smiješno?” Ona je samo mrtva hladna rekla: “Ma sjetile se nečeg s odmora.” Na kraju smo obje dobili keca, al bar smo se nasmijale.
Izvor: Lana Just
Istražila Tea Š., 4f, 2026.
(08.04.2026.)
2025-4/6
XII. gimnazija, 4d, 2025.
U razredu je bio jedan dečko koji je uvijek imao neku svoju foru. Jednog dana je radio nešto totalno kaotično, svi su ga gledali, a on miran, kao da se ništa ne događa. Šaptali su jedni drugima, smijali se tiho, ali on ništa — potpuno hladan. Odjednom ustane i počne se žaliti profesoru da ima temperaturu. Profesor ga pogleda, podigne obrve i pita koliko, a on mrtav hladan odgovori: “Ne znam točno… ali toplomjer se zaustavio.” Svi u razredu počeli su se smijati, ali tiho, da ga ne uvrijede, a profesori su se jedva suzdržavali. On samo sjedi, pije vodu, proteže se i nastavlja raditi kao da se ništa nije dogodilo. Svako malo baci neki pogled oko sebe, kao da provjerava tko ga gleda, ali i dalje ima svoj stav — “sve pod kontrolom”. Na kraju izađe van, protegne se još jednom i samo tako: “Ma dobro je, trojka je tu… a da sam bio zdrav, petica bi bila sigurna.” Cijela scena postala je klasik u razredu. Svi još uvijek pričaju o tome i smiju se svakoj sitnici koju je dečko napravio tog dana. Svima je ostala kao jedna od najsmješnijih uspomena iz škole.
Istražila: Josipa G., 3d, 2026.
(10.04.2026.)
2025-4/7
Škola za medicinske sestre Vrapče, 5c, 2025.
Natpis na majici nastao je nakon jedne rasprave koja je krenula kao šala, ali je brzo postala ozbiljnija nego što su očekivali. Bili su na praksi, umorni od istih zadataka i stalnog ponavljanja, pa je netko u jednom trenutku rekao kako će im cijeli život izgledati isto – maska na licu, šprica u ruci i isti krug ljudi. To je izazvalo smijeh, ali i tišinu nakon toga, jer su svi shvatili da u tome ima istine. Nekoliko dana kasnije, ponovno su se vratili na tu rečenicu i počeli je mijenjati, dodavati riječi i slagati je tako da zvuči kao nešto što ih stvarno opisuje. Dio “vidimo se nekad, valjda u struci” nastao je iz nesigurnosti jer nitko nije bio siguran hoće li stvarno ostati u tome ili će svatko otići na svoju stranu. Na kraju su odlučili da to ostane baš tako kako jest, bez uljepšavanja. Nije trebala biti savršena ni pretjerano pametna, nego iskrena. To je bila jedina rečenica oko koje su se svi složili bez puno rasprave, i zato je na kraju i završila na majici.
Izvor: Frajt
Istražio Filip D., 4c, 2026.
(10.04.2026.)
2025-4/8
Ugostiteljsko - turističko učilište, 3c, 2025.
Jednom smo na tjelesnom igrali nogomet u dvorani i svi se napalili ko da je finale Lige prvaka. Ja sam igrao obranu, frend dere po lopti iz sve snage i totalno fulava, lopta je odletila ravno u prozor i razbije ga. Staklo se raspe, a u dvorani muk, samo se čuje kako komadi padaju. Svi su se ukočili, gledamo u profesora k'o da čekamo presudu. On lagano prekriži ruke i kaže: “Tko je bio Ronaldo?” Frend digne ruku bez beda: “Ja, al' lošija verzija.” Krenemo se svi smijat, čak i profesor jedva drži ozbiljnu facu, ali nas brzo smiri i kaže da nema zezancije. Poslao nas po metle i lopate pa smo dobrih pola sata čistili staklo i slušali predavanje o “odgovornosti”. Na kraju smo ostali i bez utakmice. Kasnije u svlačionici sprdamo frenda da je transfer propao zbog ozljede prozora, a obično bude zbog koljena.
Izvor: Tin Cerkovečki
Istražila Tea Š., 4f, 2026.
(14.04.2026.)
2025-4/9